Obilježeni: Lica S Naslovnica; Ante Granić – Pančo, priča sedma - sick of it all

Obilježeni: Lica S Naslovnica; Ante Granić – Pančo, priča sedma

22.11.2006. srijeda

np Tchaikovsky – Piano Concerto

Ante Granić – Pancho je moj novi obilježeni, a zaslužio je članstvo u ovom elitnom društvu individualaca prije svega po tome što je jedan od glavnih stupova našeg Rockatanskog, dakle, vrlo lojalan član naše partije. ;) Ante je vrlo friški, 'mladi penzioner' koji je, međutim, dao otkaz u svojoj firmi Brodosplitu 24.08.2006. godine nakon 26 godina radnog staža kojeg je proveo u splitskom brodogradilištu. Po zanimanju dipl. ing. Brodogradnje, radio je godinama kao šef projektnog biroa koji je sačinjavalo desetak ljudi, a brinuli su se o čvrstoći, stabilitetu i razradi projekta broda do samog kraja. Antina gesta konsternirala je njegove kolege, koji na prvu nisu mogli shvatiti razloge ovog odlučnog čina, jer je njihov šef bio izrazito cijenjen u svom poslu, pa su se počela postavljati i pitanja kako će dalje bez njega. Čak su mu nudili povećanja plaće, pokušali ga odgovoriti na razno razne načine od ove, za njih 'sulude' odluke, ali eto, Ante je odlučio biti 'penzioner', jer kaže – Imam dovoljno materijalnih sredstava da idem dalje. Sada lovi ribu više nego prije i posvetiti će se ozbiljnijem radu i vježbanju sviranja bas gitare u Generacijskom Jazzu, sa svojim kolegama Bučom i Surim. ;))

Galeb i ja
Image Hosted by ImageShack.us

np Wagner - Ride Of The Valkyries

Na jednu od tih ribolovnih avantura zaputili smo se prije tri dana s njegovim Galebom, u nevjerojatno za ovo doba godine toplu nedjelju. Skiper je bio njegov stari kumpanjo Vojko Rafaneli, a plovili smo zapadno od Panchove rodne Baške Vode ka Vruji. – Koliko smo samo ja i Vojko oplovili obale i škoja s ovom brodicom. Sve od Kvarnera, gore na sjeveru naše obale, pa do Cavtata, jeli tako Vojko - govori Ante, na što Vojko potvrdno kima glavom i dodaje. - Je, je od Cresa naniže, sve smo otoke i porte obišli, puno dobre ribe uhvatili i lipog vina pili – priča Vojko dok motor sporo ali sigurno radi tak tak. Dok plovimo po savršenoj bonaci a sunce toliko jako prži da mi u kratkim rukavima niti morski povjetarac ne smeta, mislim u sebi - bit će sada još više vremena za takva putovanja od kada nema radne obaveze, a pretpostavljam da se i njima neke slične ideje na tu temu vrzmaju po glavi. Kažem sebi, tko ne bi.

Idemo u lov...
Image Hosted by ImageShack.us

Pošto nisam nikada bio brodom do Vruje gdje se rađa poznata Biokovska bura, Ante je ulogu turističkog vodiča spremno prihvatio, te sugerirao Vojku da odemo do slatkovodnih izvora rijeke ponornice koja izvire sredinom Vruje. Gogolji vode su se užurbano izmjenjivali na samom izvorištu, ispod nekoliko malih špilja, koje tvore prirodno zdanje slično kakvoj kupoli gotičke katedrale.

...na zvonik crkve potopljenog grada Pelegrina ;))
Image Hosted by ImageShack.us

np Richard Strauss - Also Sprach Zarathustra

Ante se također prisjetio kako je ovdje ima neko vrijeme, ali malo više vanka, izlovio jednom prilikom veliku količinu arbuna, a i GPS pored timuna kojeg je vrtio Vojko je pokazivao sve bogatstvo podmorja kojim smo plovili. – Vidi ih, vidi – pokazivao je Vojko prstom po uređaju, a nove ikonice ribe su se neprestano pojavljivale na ekranu. Uostalom, na padinama brejanske strane vruje se dalo vidjeti popriličan broj ribolovaca koji su neumorno stajali na nezgodnim pozicijama i bacali tunje u bistro more.

Nafta?
Image Hosted by ImageShack.us

np Gustav Mahler - Symphony no.5

Lagano smo krenuli nazad. Tak tak, sve do pozicije, negdje ravno ispod, u pravcu crkve u Donjem selu, gdje se nalazi nekoliko velikih stijena u moru, a jedna od njih jedva da izvire koji centimetar van. – Vidiš Vice onu stinu preko koje se ovi mali valovi valjaju, jedva je primjetna? – pokazivao je Ante prstom u pravcu malog šiljka, te dobacio skiperu – Ajde Vojko tamo prema onim stinama, tamo se Mate Kanunac ima ohoho godina nasukao sa svojim brodom. Naš Galeb je odmah promijenio smjer i došavši u samu blizinu špica koji nam je bio sa lijeve strane, Ante je počeo vikati – Motaj Vojko, motaj, pre blizu smo došli! Vojko je, nakon što je naglo okrenuo timun na desno, doviknuo - Metar i osamdeset je bila dubina, na što mi je Ante kazao da je sve podmorje ispod 0.70 metara od površine opasno jer je toliko korito broda. Nema straha ploviti sa arhitektom brodova, koji ih je za života izgradio popriličan broj. I to onih najvećih, tankerskih. Nakon toga, Ante nas je mirno uveo u baškovoški porat. Krasan dan je za priču i izlet to bio.

Pančova Baška Voda
Image Hosted by ImageShack.us

Obilježeni: Lica S Naslovnica; Ante Granić – Pančo, priča sedma

22.11.2006. srijeda

- 08:52 - Komentari - (12) | MAltpress | Tisak |*