Siboney

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the strle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

29.06.2009., ponedjeljak

priče o običnom ludilu



Ma tu sam - ponavlja se ista priča - ali ne pišem i zaboravio sam kako se to radi.

Gmail me upozorava da sam nevidljiv, pronicljiv je on, koliko samo nevidljivih ljudi stoji prekrštenih ruku, naslonjeno na zid.

A parket se podigao posle poplave, pa sam tim povodom na sred dnevne sobe napravio instalaciju, umetničku instalaciju koju nazvah "Uspenje Parketovo", dizalicu na kojoj stoji greda koja gore gura plafon a dole sputava parket, odistinu okuugodno izgleda kombinacija svetlodrvenaste čamovine i crne žabaste dizalice, obaška što tako napeta greda zgodno odzvanja i može da se svira na njoj. Egzibišn je otvorena do septembra, a onda ćemo videti da li se cementna košuljica osušila, da li je parket odustao od prodora u treću dimenziju, ili ćemo morati da mu krešemo krila.

Ovom instalacijom se preporučam za Bijenale u Veneciji ili za Oktobarski Salon.

Mogu i neki performans da izvedem, recimo kompoziciju za štenmajz i macolu, dok iz armiranog betona u znoju tela svog oslobađam sapete vodoinstalacije što plaču, lagano lijući prljave suze.

No to je pasé.

Na neslučajno nabodenom blogu čitam:
Zen budisti, ako se ne varam, propovedaju "Sve što ti se može oduzeti, nije tvoje."








- 23:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se