Siboney

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the strle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

11.05.2009., ponedjeljak

Zašto smo (verovatno) sami u našem ćošku Kosmosa


Kako je ovo divno! Danima mi u browseru stoje otvoreni tabovi sa ovim tekstovima:

Ovo je glavni post, objavljen 27. aprila, a dan kasnije je na drugom mestu objavljena ova Vest.

Ovakve stvari me oduševljavaju!

Dobro, to što tu i tamo zvekne neka eksplozija što može da nas oduva ko vetar maslačka - to me baš ne oduševljava previše - ali samo postojanje takvih pojava i naša mogućnost da to detektujemo i polako rastumačimo - e to je Nauka sa (vrrrlo) velikim N.

Jednostavno, nedostaju mi reči kojima mogu da opišem uživanje koje me obuzima kada čitam ovakve tekstove. Koliki je put pređen od štapa koji je crtao krugove po pesku, do one zvezde nepojmljivo daleko... Ovakva ilustracija mogućnosti saznanja mi u ovom vremenu niskosti i gluposti bar malo vraća veru u ljudski rod.

Preterujem li? Možda - ali kako hodati otvorenih očiju, a ne pasti u očaj? Živim na mestu i u vremenu gde sve pred mojim očima odlazi u tri lepe. Moralni zakoni su izgaženi, planetu smo iscrpli, čak je i Suncu dunulo da baš sada izvodi besne gliste, jedino što ostaje je zvezdano nebo iznad nas.


- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se