29.04.2012.,

pleasepleasepleaseplease...

Jesam, sanjala sam. Norilsk, led na prozorima napuštene tvornice, polagano se topio cijeli grad, skijanje po zemlji i planine od morskih pasa. Plakala sam na zidu zgrade, lijepa tuga.

Ali... Nebitno. Malo je irealno ovo sve, vatice topole, listići mašu vjetru i suncu.. Ne znam, dosad sam funkcionirala po "feel>act>think" principu, nije me mnogo ostalo, ja se neću moći još jednom urušavati pred nekim poluprofesionalnim slušačima, jesti kemiju i biljne pripravke, praviti se da sam ok, kvasiti jastuke, samo htjeti trgati si površine, ne napraviti.. Ne znam.

Sluša se: Cohen - the partisan (There were three of us this morning, I'm the only one this evening but I must go on; the frontiers are my prison.)
Želi se: Ne zanositi se. Spriječiti ideje, želje i maštarije.
Osjeća se: peče me čelo

22:06 - K ( 0 ) - * Drž/Nedaj

:)

Želi se: ČOKOLADNA TORTURA!!!
Osjeća se: ajde da se barem nešto poklopi kako spada:)
Daša, iz ovih stopa prestani sanjarit!! >:(


Tijekom chata s mojim negenetskim burazom from Georgia, uspjela sam formulirati ultimativnu ironiju života.
Za što znate da sam žarki obožavatelj sakupljanja...

So I'll just quote myself:

I vividly remember when life didin't taste like shit, and that gives me a falce hope that I can come back to that way of living.


*Jer zbilja, upravo večinu dana mi pojede snažan osjećaj da ću završiti negdje u jarku s ubodnom ranom.

Želi se: kraš ekspres s hladnim mlijekom
Osjeća se: the usual




tulipan...

Želi se: živjeti život. Ne igrati se asocijacija. Imati drugačiju perspektivu slobodnog čovjeka.
Osjeća se: usamljenost. strah. manjak volje. S jedne strane imam sitnu želju za rukom, tišinom, toplim..s druge, natovariti sebe nekome bio bi naprosto zločin.
Čovjek je otok.




I gave my heart to God, but my hands have sinned....


sreća je postala samo uspomenom.




Računa li se sada još pod noć?
Značim li još išta ispod trešnje cvata?

Privet:)

ne...


Sluša se:

Želi se: svjetla prognoza
Osjeća se: da mi je ipak najbolje da se držim ustaljene rute.


ovo bi bio moj tristo i prvi post.
Kaže blogeditor da sam napisala 17932 riječi.
Blog postoji 5 i pol godina.


Koliko se stvari stigne izmijeniti u toj jadnoj kapi vječnosti...

U svakom slučaju, eto.

Jubilarno
Sluša se:
Želi se: da nije tako kako je
Osjeća se: uvjerena sam da će sve biti bolje i da ću stati kad tad na noge. Ali osjeća se upravo suprotno.