STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - SHZ

11.10.2017., srijeda


HRVATI – VOLJOM I ŽELJAMA IZMEĐU DOBRA I ZLA
HRVATI – VOLJOM I ŽELJAMA IZMEĐU DOBRA I ZLA

http://www.makarska-post.com/index.php/ilija-barjasic-hrvati-voljom-i-zeljama-izmedu-dobra-i-zla/



Čovjek, na Zemlji,se priklanja dobru ili zlu. Svoju iskonsku dobrotu izlaže kockajući se ..., zavaran prividom počne se urušavati željom,pomoću laži – vizom za svako zlo, a sve se vrati, neželjeno, kao bumerang pojedincu ili narodu. Dakle, sudbina je odraz djelovanja koliko se tvori i zastupa dobro u ime općeg dobra zajednice, po pravilima Života. Dakle, pojedinac, s obolom u ime općeg dobra, čuva dom i obitelj, u kušnji je iz raznih kutova u Hrvatskoj, dok čuva dom i jedinstvo zajednice ... Svako zlo krene iz doma kojeg pojedinac – narod moraju odlučno braniti i obraniti – da obitelj i dom ne propadnu. Svoj dom u kojem čuvati i odgajati djeca u ime budućnosti. Zlo se uglavnom pojavi kada se dopustiti tendencioznim strancima ( okupatorima ) da se nametnu kao pedagozi hrvatskoj djeci,radi svojih strateških interesa nameću se svojim programima, i tako razbijaju zajedništvo.

Gledano samokritički u Hrvatskoj - sudbina je odraz djelovanja koja se unaprjeđuje u vlastitoj zajednici NDH. Pojedincu je tu most, po volji, za priklanjanje ili razdvajanje – podvajanje ...

Hrvatski znanstvenici, radi obola općem dobru, trebaju se više angažirati suprotno reduciraju se po željama – profesijom, pa svojim djelovanjem ne nude koliko treba i koliko narod od njih očekuje. Očito, prema danim talentima nisu odgovorni, već su protiv sebe i svoga naroda, zajednice kao uvjeta pojedincu za djelovanje i rađanje na svom ognjištu, na kojem se čuva duša od podvajanja – rastrojstva. A uvjet svih uvjeta za zadovoljstvo su djeca, jer skladnost braka i obitelji proporcionalna je broju djece – natalitetu. Suprotno „ moderna emancipiranost stvara robove strasti –sluge eksploatatora, koji pomoću laži i nevjere razdvajaju. Sve se događa kada se zlu dozvoli da poljulja ognjište, pa se slabi, razbija sredina – zajednica, a posljedice su: napuštanje vlastite zajednice, svoga govornog područja jezika ..., odlazak je lutanje u tuđu – stranu zajednicu koja ima svoj jezik, što nije slučajno već adekvatno njihovom duhu. A jezik je stalni rad duha – nema jezika - pojedinac se izgubi, nema zajedništva pa prijeti opasnosti od podvajanja osobe - kao posljedica napuštanja vlastite zemlje.

Čovjek u vlastitoj ne treba izbora za bolje, može samo reducirati date mogućnosti dok se dira u iskonsko ustrojstvo duše,što raspameti kada se traže prividna izborenom uporišta ..., izlazeći iz vlastite zajednice,napušta razinu razuma, pada kao rob strasti, želja ..., izgubi se u mraku, neznanju što kompenzira bakljom lucifera.

Zato su stranci odraz želja ili žrtve pritisaka, a očituju se kao podvojena bića odvojena od korijena – temelja ...

Eto što se dogodi kada po volji- čovjek, zajednica čineći –dočinjaju, pa nesvjesno propadnu. Dakle,čovjekje tvorac svoje sudbine i sudac po svome djelovanju, čime sam sebi presuđuje.

Ukupno djelovanja što se definiraju pod pojmom kulture nije isto,kako se želi prikazati, i multikulturalnost, koja više razara jedno, nego što obogaćuje vrijednosti - prirodu čovjeka. Multikulturalnost je određena po fikciji, kao i komunističko uređenje, što pretpostavlja veću spoznaju – osviještenost.

Neodgovorno se stvara beznađe,takvo ponašanje je odraz neznanja, želja postvarena čovjeka koji sebe prezentira kao stvar ..., umjesto da misli u ime Života, želje se poklapaju sa stvarima ... Definira ih samo opisivanje i propisivanje bez promišljanja –puko uvjeravanje. Uvjeravanje čovjeka da je nešto drugo ..., što se svodi na ništa ..., ako se zlu dopusti da ga poljulja. Nakon ..., čovjek više nije svoj na svome već je obuzet zlom koje stvara tugu. Preostaje – izbaviti se, zastupati sebe i dalje ...,ne dozvoliti maskiranom strašilu - da blefirajući svojom bakljom, dok laže i zavarava ..., muti čistu vodu.

Čovjeku treba oslonac, Stvoritelj, koji po rođenju određuje specifičnost, ime - koje se svrstava po djelovanju u vlastitoj zajednici, u kozmosu - konstantnim, uzornim angažiranjem – žrtvovanjem.

Odgovorno biće razuma posebno pamćenjem, čuva sebe i tradiciju po kojoj se predstavlja. Dakle, djelovanjem u svojoj zajednici, u uvjetima sa Stvoriteljem, čovjek kao razigrano biće ima bezbroj mogućnosti za zadovoljstvo ... Kronološki promatrano kroz povijest od Atlantide do Irana, do Indije i Egipta, pa do stare Grčke čovjek svojim logikama usmjeravao se i luciferstvu, jer je sebe predodredio radi stvari kao stvar, tako dok modificira kroz vrijeme kategorički manipulira sam sa sobom.

Posljedice su očigledne - nametnula se sila ka pravda, što proturječi čovjeku kao biću razuma jer naginje prividu, a o mudrosti ni govora, utoliko – živi se osjetilno – radi gole egzistencije.

Čovjeku želja i strast potkopava čast, pa pored razuma – usmjerava ga osjetilnost ... Hrvati pored slavonskih ravnica odlaze obrađivati njemačka polja ..., pored pogače i ognjišta u Hrvatskoj, umjesto glave usmjerava ih trbuh.

Drugim riječima zašto kod postvarena čovjeka ili naroda ovladava mazohizam. Zašto žrtva, žrtva sadista eksploatatora, koji je radi koristi pritiscima prilagođava i eksploatira. Uglavnom nema bitne razlike između robovlasničkog, feudalističkog, kapitalističkog i socijalističkog uređenja.

Društvena „uređenja“ su trajala dok nisu u sebi istrulila i propala sa žrtvama, po tom bi eksploatator smišljao nove perfidnije zamke koje ruše dostojanstvo čovjeka, npr. globalizam, multikulturalnost ... Nema razlike između Napoleona i Lenjina kao izvršnih operativaca ..., Rusi kao pokusni kunići, zanijeti maglom, služili su modificirano – maskiranom zlu kao robovi strasti, želja i neznanja, nesvjesno protiv sebe u SSSR ..., željom da se ostali narodi moraju odreći svoga jezika i identiteta i prikloniti jačem - Rusima. Znači zlo se okomljuje na ime, jer kada poruši ime nema pojedinca ni naroda ..., slabiji moraju,pod fizičkim pritiskom, žrtvovati svoje ime - dušu, što se danas na Zemlji i perfidnije čini. Takvom šablonom se po uzoru na Lenjina – Rusiji koristila i Srbija po kojoj su ostali narodi bili samo za eksploatiranje... Sličnom šablonom i danas hrvatski susjedi preko svojih manjina i ..., kao oruđa protiv Hrvata, pokušavaju destabilizirati hrvatsku zajednicu.

Hrvatski standardni jezik, govorni jezik, grafija, pismo, norme, funkcionalni stilovi ... su odraz hrvatskoga duha kao specifičnost, što Hrvati moraju braniti od svjetskog šljama ..., jer jezik je rad duha.

Uvjet uvjeta hrvatskom narodu za oporavak od pritisaka kroz povijest, jest povratak emigracije - da ujedinjenjem zaustave posrtanje – podvajanje iseljenih Hrvata, pa da skupa odlučno, na svojim devastiranim ognjištima, zajednički otpočnu djelovati ( Zrin, Borićevci ... ) Koliko su iseljeni Hrvati svjesni da su razapeti, podvojeni nakon što su perfidno protjerani – raseljeni sa svojih ognjišta, i to da ne mogu kompenzirati u tuđini stečenim materijalnim. Lunjajući po svijetu ne trebaju se tješiti s drugim raseljenim narodima kao žrtvama ... Robovi kao žrtve umiru po zasluzi, jer se dovoljno ne žrtvuju za dostojanstvo i svoje ognjište ...


Zagreb, listopad 2017. godine

dr.sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha
i poticanje nataliteta u Hrvatskoj Život
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj

- 13:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.