subota, 12.01.2008.

Dugo nisam pisala. Predugo, ako se mene pita. No vrijeme mi nije dopuštalo. A kad je i dopustilo, u glavi su bile sasvim druge misli. Misli o nečemu sasvim drugome, a to nije bio blog.
Prošlo je 19 godina.19 godina raznih osjećaja, događaja, ljudi. Bilo je lijepo biti dijete, odrastati u lijepo okružju, sa roditeljima koji se brinu za tebe, koji te vode svuda naokolo i upoznaju te sa raznim stvarima. Još je ljepše bilo biti malo veće dijete i upoznati nove prijatelje u školi, učiti o raznim stvarima, ljudima, i razumijeti sve te stvari. Slijedilo je odrastanje. Prihvaćanje nekih novih stvari, putovanje po raznim zemljama, upoznavanje novih kultura. Nova škola, novi prijatelji. Stvaranje prijateljstava koje vrijede cijeli život. Lijepo je bilo biti malen, mlad i neiskusan. Uživati u glupostima i veseliti se glupostima.
A tada faks i sve ono šta on nosi sa sobom. Obveze, ozbiljnost, nedostatak vremena, savjesnost... Sve to zajedno. I nemam vremena za blog. Jer imam previše obveza, ozbiljno ih shvaćam i onda to rezultira mojim izbivanjem s bloga, i nikakvom socijalizacijom. Eh da. Tako to nekako biva. Ali ni nakon 19 godina ne osjećam se ništa pametnijom. Zapravo, dok čitam siciologiju osjećam se samo glupljom.
Ono što volim kod Zagreba je to što sam upoznala mnogo novih ljudi. Jako dragih ljudi. Na faksu a i okolo. I volim to. I volim šetat po Jarunu. Kad ću samo nać malo više vremena? I sad slijede rokovi. Oh da.
| Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.