Jedna pjesma...
|
Osmijeh I dok šetam ovim predugim ravnicama sam samo na tebe mislim Vjetar koji miluje mi kosu kapljice koje lagano sa neba sipe mjesec koji se lagano probija kroz guste oblake u svemu oko sebe ja tebe vidim I znam nikada dovoljno nije dovoljno što dajem i dat ću tebi kada u tvojim očima vidim sebe Ti ubrzavaš moje srce Ti jesi moje srce Okupan mrakom grli me hladnoća ali ti si kraj mene osjećam te osjećam tvoju toplinu Zar ne vidiš ovako treba ti tako će i biti Nisu važni drugi važni smo samo mi I šetam ravnicama prostranim dugim ali ne sam nikada nisam sam uvijek tu ti si kraj mene Kiša polagano sipi tvoji dodiri na mojoj kosi licu Osmijeh |