< kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
blog bi se mogao najkaraće opisati kao kratak blog koji bi trebao davati informacije. kratke.
iz mog života.
ako to ikoga uopće zanima.

Linkovi, veze, vezice, pertle & žnjiravci
Septica

Balkanidjani - dogodivštine iz dragih nam Vinkovaca na hr.soc.grad.vinkovci

Zaigraj i ti Belu ako nemaš četvrtog uživo

Nikola Pećina & Loše Sjeme

Mizar, Anastasia, Kismet, Padot na Vizantija na jednom mjestu

Pirates! - legenda Sida Meiera će opet oživjeti

Brojač brojeva koji broji brojke ljudi koji nemaju pametnija posla nego doć vamo


Free Hit Counter

Shu-pac
03.08.2004., utorak
Danas sam se probudio! U 7 sati!

Naslov uopće nema veze s onim o čemu ću pisati, ali kako se obično trudim ostati vjeran tradicji, ....... uostalom pogledaj prijašnje tesktove pa će ti biti janso.

Dakle ufatilo me pisanje i to u 23:50 u petak 30.07.2004. Nevjeroajtno je kao nekada čovjeku najmanja sitnica prouzorči leptiriće u stomaku. Evo baš Mirta&Alberta leže u krevetu – u spavaćoj sobi (Alberta spava, Mirta čita knjigu – provjerio ja), a ja u dnevnom boravku vrtim programe i naletim na 3K snimak koncerta Darka Rundeka u Beogradu 2003. Sviraju Apocalypso. Kraj pjesme, glazba stala, a samo pjeva Rundek i veliki broj ljudi u publici. I nedaju da bude kraj koncerta. I Rundek se zadvoljno smješka.... publika održava ritam pljeskom... sad uzmi mi ruku i vodi me....pred nama nisu godine....al mogu biti najdulji sati... rado te pratim vodi me....anđeli nek se odmore…..a u nebeske ponore…..mi ćemo skupa padati znati……otvori širom prozore.....parapaparapapara parapaparapapara parapaparapapara

Gledam to i razmišljam kako sam nekada (srednjoškolskim i studentskim danima) živio za koncerte, a sad je sve drugačije (ajd nebaljzgaj - a kad je nedavno bio koncert Septice nisi mogo dočekat petak i na kraju si se 'ubio' od alkohola i ribara kojeg ti je dao Pajo – op.ur.)
Jedan od prvih koncerata kojega se sjećam je Ekatarina Velika u OKC-u (onom što više ne postoji i kojega se Vinkovčani rođeni tamo oko '82 – '83. vjerojatno ni ne sjećaju – op.ur) (srušen je u ratu – op.ur.). Uf, koji je to bio doživljaj. Sjećam se i Azre u istom tom OKC-u, no jedan od dražih koncerata kojega pamtim je LET3 u Jabuci u Zagrebu negdje početkom '92. Tada su još bili...ono... alternativa.... početak koncerta.... mrakača...i legendarna Sam u vodi.....zavaljan u blato... iz crnih očiju prazan veo....... Na tom koncertu sam upoznao i Gogu iz Pule. Upoznavanje je išlo otprilike ovako (ja se nalazim oko pola metra od bine, a goga je iza mene – dosta niža pa ništa ne vidi):

Goga: Jel me pustiš ispred sebe. Ja sam iz Pule!
Ja: Što sad treba značit? Da ako si iz Pule da trebaš biti bliže?!?
....(pauza)
Ja: Ja sam iz Rijeke pa trebam biti još bliže!

Anyway Goga je bila isto na Šari ko i ja, a bila je su sobi s Danijelom koja je u to vrijeme bila legitimna djevojka Maurizia Ferlina (onog što je kasnije – a i sada) postao poznati režiser video-clipova. Uglavnom Mauro&moja malnekost smo uborzo postali cimeri.

Da ne bi krivo pomislili između Goge&mene nije bilo ništa. Ona je bila u dugogodišnjoj vezi s (jebga ne sjećam se imena) koji je često dolazio iz Pule (radio je ili još radi u Uljaniku) i onda smo nas trojica zapijali, a njih dvije su morale trpjeti naša alkoholna preseravanja. I ja sam u to vrijeme bio u dugogodišnjoj vezi koja je neslavno završila.

Eh da sjetih se još jednog koncerta. Mizar '90. u Zagrebu također u Jabuci na ljetnoj terasi. E fuck koji je to trip bio. Al kad su momci zasvirali Stoj............... Opet sam se naježio. Šteta što je ta grupa nestala (savjet za neupućune – obavezno poslušati njihovu obradu Eurythmics – Sweet Dreams).

Joj kako mi misli lete. Vratio bih se još malo unazad. Ljeto '90. možda mjesec dva prije tog koncerta. Mjesto radnje već spomenuti OKC. Koncert vinkovačkih grupa. Nešto kao summer punk VK festival (detalje sigurno bolje znaju Govnar Smrtee & Her Abschnitt koji je u to vrijeme radio u video klubu koji je bio kao attachment uz OKC u dnu ljetne terase)! Anyway punkera je bilo iz cijele bivše Juge. Sjećam se da više nije bilo slobodnih stolova na ljetnoj terasi pa je ekipa mrtvo hladno sjedila na betonu i cugala pivo. Ako se dobro sjećam na 'jelvoniku' su bile Majke, Pokvarena Mašta (Alen Marin & ekipa koja je kasnije osnovala Kojote – op.a.) i Satan Panonski (R.I.P.). Njegov je nastup naravno kao i uvijek bio događaj. Prije početka su pogasili svjetla. S lijeve strane bine je obješena o strop visila rešetka od roštilja sa zgužvanim papirom natopljenim benzinom. Uglavnom Čuljak (a.k.a. Satan Panonski) je došao do rešetke (nitko to nravano nije ni primetio u onoj mrakači) i zapalio papir. Vatra mu je obasjala lice iz kojeg je izletio divljački krik. U njegovom stilu naravno. I onda je krenulo ... grickao si klitoris Lepi Mario..... dobio si sifilis Lepi Mario.... jebi se sada ti.......

Svakako jedan od najdražih koncerata mi je onaj iz '96. Nick Cave & The Bad Seeds u koncertnoj dvorani Lisinski. Moj vjenčani kum Kruno je prvi kupio karte. Dakle prvog dana pretprodaje karata Kruno nam je kupio 2 ulaznice i samo je trebalo dočekat taj dan. A taj dan je počeo više nego neslavno. Ušli smo unutra, a kao što vrlo dobro znate u Lisinskom su sjedala. K tome i numerirana. Naravno na našoim kartama piše i red i sjedalo, ali koga briga. Idemo do bine u prve borbene redove. Tamo nas dočekaju dva malo veća frajera u narndžastim majicama, što znači da su oni drugovi osigurači koncerta (Robija jel' ti poznto ovo – op.a.) i lijepo nam objasne da ne možemo bit' tu nego da sjednemo na svoja mjesta. Jebo koncert Cave-a, ako nemoš skakat, mislimo u sebi, ali kao i većina drugih posjetitelja razočarano odlazimo na svoja mjesta. No tu počinje veselje. Naših sjedalica nema. Jednostavno nema. Kao da su u zemlju propale. Nađemo svoj red, a u njemu nema sjedala 18 i 19. Onda polako počinjemo shvaćati.....nekoliko sjedala je izvađeno upravo iz tog reda da bi se smjestio tonac sa svojim mix pultom, a među tim izvađenim stolicama su upravo i naše.

Na rubu živaca vraćamo se pred binu odakle nas osigurači opet vraćaju među redove, (ne prve borbene nego sjedeće redove), uz prijetnju: 'Ako nećete sjest idete van!' Kaže Kruno pa nisam ja valjda prvi kupio karte za ovaj koncert, da bi me netko izbacio. Uglavnom sjeli smo na neka mjesta, pa se selili dalje kako je tko doalzio, da bi na koncu pred sam početak koncerta sve veći broj ljudi bio pred binom, a naravno i mi s njima. A kad je krenulo....Brother my cup is empty & I haven't got a penny, for to buy no more a whiskey I have to go home..... .....ludilo....

Uf, što ono htjedoh reć...... ah da.......ima još tih koncerata... tko bi ih sve popamtio (recimo Carter U.S.M., The Godfathers, The Whiskey Priests, Fiju Briju nekoliko puta, ........)
Dakle leptiri (oni stomačni) su ono što nas nosi u životu. Oni su me usotalom i natjerali na pisanje do 01:15 u noći. A sutra treba ić ujutro radit. Opet ću se teško probudit. Jebo poso!


appendix: i jesam. probudio sam se vrlo teško.

- 11:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>