| srpanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
blog bi se mogao najkaraće opisati kao kratak blog koji bi trebao davati informacije. kratke.
iz mog života.
ako to ikoga uopće zanima.
Linkovi, veze, vezice, pertle & žnjiravci
Septica
Balkanidjani - dogodivštine iz dragih nam Vinkovaca na hr.soc.grad.vinkovci
Zaigraj i ti Belu ako nemaš četvrtog uživo
Nikola Pećina & Loše Sjeme
Mizar, Anastasia, Kismet, Padot na Vizantija na jednom mjestu
Pirates! - legenda Sida Meiera će opet oživjeti
Brojač brojeva koji broji brojke ljudi koji nemaju pametnija posla nego doć vamo
Free Hit Counter
Shu-pac
The day after..... ha,ha,ha,ha....weeeeell, what A day!
- 20:06 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Danas (eng. tudej) sam se probudio. Danas. Točnije jutros oko 8 (eng. 8). Otac & moja malenkost smo dogovorili još prije nekoliko dana kako ćemo danas ići na vikendicu i pokosit travu (eng. grass), koja je u međuvremenu dosegla prašumske proporcije. Dakle, oko 8:30 ujutro zvoni mobitel. U mojoj glavi XXL veličine kao da čujem mordorske bubnjeve za poziv na konačan napad & (hrv. i) uništenje svih rasa Međuzemlja. Moja kćerkica Alberta (kanadski - savezna država) koja je ustala u vrijeme kada nisam znao za sebe, poput svake dobre četvregodišnje djevojčice uzima mobitel hitrinom geparda i donosi mi ga u sobu. Buka u glavi postaje sve glasnija i neizdrživa. S krajnjim naporom, obnevidio – jer mi krmelja veličine oraha (eng. wallnut) pokriva desnu očnu jabučicu (eng. eyenut), uspijevam pronaći tipku 'OK' i odgovaram sa 'Da?' zvukom koji podsjeća na Nazgula. Otac 's druge strane žice' kratko odgovara 'Oprostite – krivi broj' i prekida vezu. S obzirom da sam znao kako će mobitel opet zazvoniti odmah sam stavio prst na 'OK' i čim je mobitel zatutnjao javljam se uz rečenicu 'Ja sam, tata' Tata: 'Kakav ti je to glas?' Ja: 'Ma malo sam promuko!' Tata: 'Šta ti je? Je si li bolestan?' Ja: 'Ma bio sam na koncertu. Sve je OK!' Tata: 'Onda OK, doći ću po tebe za 15 minuta pa idemo na vikendicu!' Ja: (u sebi) Aukurac! Ja: (naglas) Aukurac! Anyway, prvi pokušaj ustajanja iz kreveta prouzročio je veliku promjenu u sili teži moje spavaće sobe, tako da sam umalo ošinuo glavom u ormar, no nekako sam sve to izbalansirao. Onda sam se zaputio u kupatilo, na nekakvu vrstu jutarnje higijene, no prvi pogled u zrcalo otkrio svu bestijalnost mog facijalnog izraza. Takvu zgužvanu pijanu facu nisam vidio još od vremena Nicholasa Cagea u Leaving Las Vegas. Što se mora nije teško. Uzeh četkicu za zube, e nebili oprao iste, a nakon što sam otvorio usta, zrcalo se u trenutku zamaglilo. Nosnice mi je proparao kiseli smard, koji se uzdizao iz moga želuca, a za sve je kriv naravno bio gospodin Ribar (čiju je vrlo kvalitetnu recenziju napravio ekspertni tim stručnjaka ZeruMozga), koji je u suradnji sa sokovima od hmelja sinoć napravio ringišpil u glavi. U tom trenutku mi se javiše prvi fleševi: okupljanje kod jedne od lampi u pješačkoj zoni, Pajo Pakšu koji mi svečano uručuje bocu Ribara s potpisima gotovo svih članova grupe hr.soc.grad.vinkovci, upoznavanje s većinom, neke od ljudi znam iz viđenja iz grada samo nisam imao pojma da su na grupi, slikanje pod 'gorilampom', početak koncerta, hrpa razdraganih ljudi, Goc koji dobro odrađuje svoj posao (najava koncerta), od samog početka sam bio rezerviran, no nakon pola litre Ribara ( i jedno pet piva na u obližnjoj bortiji u isčekivanju koncerta) kočnice su počele popuštati, ređanje hitova: navijačka 'Ultras', neoprana 'Gaće', potresno-povijesna 'Ništa kontra Tita', grandiozna 'Gojira', revolucionarna 'Nećemo promjene', kontrarevolucionarna 'Nisam vratio oružje u MUP', mafijaška 'Livada'...etc..... Poslije koncerta naišli smo na dva lika iz Đurđenovca koji su bili na MtG turniru pa se došli zabaviti i oni nam se pridružuju. Otišli smo u Walkow gdje smo se dodatno družili, ja sam udavio Ivanu sr. pokušavajući joj objasniti da njena skora odluka o odlasku na brod nije baš najpametnije rješenje (sorry Ivana), ..... obilato smo sve to zalijevali alkoholom... i negdje oko 3 sata se krenulo kućama. Kad su fleševi prošli uslijedio je surov povratak u stvarnost – treba ići na vikendicu i kosit travu. Damn. Stari me je čekao pred zgradom u autu, već pomalo nervozan, a kad sam sjeo pored njega on me upitao – Jesi li ti nešto pio? Jesam odgovorih kratko, a on reče – pa jesi ti normalan 9 je sati. Rekoh nisam sad pio nego jučer. Šta?!? I još si pijan?!? Na vikendici je svaki pokret bio pravo mučenje, prenošenje pokošene trave na hrpu i stvaranje stoga stijena je bila je čista šapnjolska inkvizicija, sunce je predstavljalo čekić koji me je tukao u glavu, ......... uf teško za opisat. 15:00 sati – gotovi smo – idemo kući – nemam snage ni da se veselim. Stari me dovozi pred zgradu i kratko mi pojašanjava – kad se napiješ moraš nešto pojest da se sutra ne osjećaš ovako kako se sad osjećaš. Mislim u sebi kako bi tek bilo da nisam po povratku kući popio 2 jogurta i pojeo 1/4 kruha, gdje je jogurt upio veliku većinu neprovarenog alkohola. Sve u svemu koncert je bio super. Day after....... ha...... kakav dan za kukanje i jaukanje............... |