< travanj, 2005  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
blog bi se mogao najkaraće opisati kao kratak blog koji bi trebao davati informacije. kratke.
iz mog života.
ako to ikoga uopće zanima.

Linkovi, veze, vezice, pertle & žnjiravci
Septica

Balkanidjani - dogodivštine iz dragih nam Vinkovaca na hr.soc.grad.vinkovci

Zaigraj i ti Belu ako nemaš četvrtog uživo

Nikola Pećina & Loše Sjeme

Mizar, Anastasia, Kismet, Padot na Vizantija na jednom mjestu

Pirates! - legenda Sida Meiera će opet oživjeti

Brojač brojeva koji broji brojke ljudi koji nemaju pametnija posla nego doć vamo


Free Hit Counter

Shu-pac
14.04.2005., četvrtak
Post ispod ovoga.......

........je najgluplja skupina rečenica, slova, znakova i misli od kada znam za sebe i od kada posjeudjem sposobnost prenošenja svojih misli na papir......

Ok, na virtualni papir.........
- 09:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Danas sam se probudio u 8.30 i sav sam ukurcu......

.............a trebao bih zapravo biti sretan, jer moja kćerkica danas slavi rođendan. 5. po redu. I zbog toga sam jako sretan. I ona je sretna - dobila je knjigu Anastazija, bojanku s Disney princezama, DVD Pepeljuga-2 i čokoladu - RitterSport. I sve je super i sve je za 5........

No danas trebam ići i u Kaćićevu (vinkovačko gradsko groblje). Moja dva prijatelja (braća Saša & Aris) jučer ujutro su zauvijek izgubili svoju majku. Danas je pogreb u 15.00 sati.

Sad vam je valjda jasno zašto su mi osjećaji skroz pomiješani i zbog čega mi se raspoloženje non stop kreće gore-dolje.

Jebga!

P.S. Možda stavim koju sliku s rođoša danas!

- 09:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.04.2005., ponedjeljak
evo saćem opet pisat

aukurac svi me zajebavaju što ne pišem ništa skoro 9 mjeseci
aj saće mi za 4 dana kćerka alberta slavit rođoš pa ću pisat
ustvari najviše me natjero pajdo iz bosne s kojim sam radio ko prevoditelj 1996 u Baznija za amerikancove
- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.08.2004., utorak
Danas sam se probudio! U 7 sati!

Naslov uopće nema veze s onim o čemu ću pisati, ali kako se obično trudim ostati vjeran tradicji, ....... uostalom pogledaj prijašnje tesktove pa će ti biti janso.

Dakle ufatilo me pisanje i to u 23:50 u petak 30.07.2004. Nevjeroajtno je kao nekada čovjeku najmanja sitnica prouzorči leptiriće u stomaku. Evo baš Mirta&Alberta leže u krevetu – u spavaćoj sobi (Alberta spava, Mirta čita knjigu – provjerio ja), a ja u dnevnom boravku vrtim programe i naletim na 3K snimak koncerta Darka Rundeka u Beogradu 2003. Sviraju Apocalypso. Kraj pjesme, glazba stala, a samo pjeva Rundek i veliki broj ljudi u publici. I nedaju da bude kraj koncerta. I Rundek se zadvoljno smješka.... publika održava ritam pljeskom... sad uzmi mi ruku i vodi me....pred nama nisu godine....al mogu biti najdulji sati... rado te pratim vodi me....anđeli nek se odmore…..a u nebeske ponore…..mi ćemo skupa padati znati……otvori širom prozore.....parapaparapapara parapaparapapara parapaparapapara

Gledam to i razmišljam kako sam nekada (srednjoškolskim i studentskim danima) živio za koncerte, a sad je sve drugačije (ajd nebaljzgaj - a kad je nedavno bio koncert Septice nisi mogo dočekat petak i na kraju si se 'ubio' od alkohola i ribara kojeg ti je dao Pajo – op.ur.)
Jedan od prvih koncerata kojega se sjećam je Ekatarina Velika u OKC-u (onom što više ne postoji i kojega se Vinkovčani rođeni tamo oko '82 – '83. vjerojatno ni ne sjećaju – op.ur) (srušen je u ratu – op.ur.). Uf, koji je to bio doživljaj. Sjećam se i Azre u istom tom OKC-u, no jedan od dražih koncerata kojega pamtim je LET3 u Jabuci u Zagrebu negdje početkom '92. Tada su još bili...ono... alternativa.... početak koncerta.... mrakača...i legendarna Sam u vodi.....zavaljan u blato... iz crnih očiju prazan veo....... Na tom koncertu sam upoznao i Gogu iz Pule. Upoznavanje je išlo otprilike ovako (ja se nalazim oko pola metra od bine, a goga je iza mene – dosta niža pa ništa ne vidi):

Goga: Jel me pustiš ispred sebe. Ja sam iz Pule!
Ja: Što sad treba značit? Da ako si iz Pule da trebaš biti bliže?!?
....(pauza)
Ja: Ja sam iz Rijeke pa trebam biti još bliže!

Anyway Goga je bila isto na Šari ko i ja, a bila je su sobi s Danijelom koja je u to vrijeme bila legitimna djevojka Maurizia Ferlina (onog što je kasnije – a i sada) postao poznati režiser video-clipova. Uglavnom Mauro&moja malnekost smo uborzo postali cimeri.

Da ne bi krivo pomislili između Goge&mene nije bilo ništa. Ona je bila u dugogodišnjoj vezi s (jebga ne sjećam se imena) koji je često dolazio iz Pule (radio je ili još radi u Uljaniku) i onda smo nas trojica zapijali, a njih dvije su morale trpjeti naša alkoholna preseravanja. I ja sam u to vrijeme bio u dugogodišnjoj vezi koja je neslavno završila.

Eh da sjetih se još jednog koncerta. Mizar '90. u Zagrebu također u Jabuci na ljetnoj terasi. E fuck koji je to trip bio. Al kad su momci zasvirali Stoj............... Opet sam se naježio. Šteta što je ta grupa nestala (savjet za neupućune – obavezno poslušati njihovu obradu Eurythmics – Sweet Dreams).

Joj kako mi misli lete. Vratio bih se još malo unazad. Ljeto '90. možda mjesec dva prije tog koncerta. Mjesto radnje već spomenuti OKC. Koncert vinkovačkih grupa. Nešto kao summer punk VK festival (detalje sigurno bolje znaju Govnar Smrtee & Her Abschnitt koji je u to vrijeme radio u video klubu koji je bio kao attachment uz OKC u dnu ljetne terase)! Anyway punkera je bilo iz cijele bivše Juge. Sjećam se da više nije bilo slobodnih stolova na ljetnoj terasi pa je ekipa mrtvo hladno sjedila na betonu i cugala pivo. Ako se dobro sjećam na 'jelvoniku' su bile Majke, Pokvarena Mašta (Alen Marin & ekipa koja je kasnije osnovala Kojote – op.a.) i Satan Panonski (R.I.P.). Njegov je nastup naravno kao i uvijek bio događaj. Prije početka su pogasili svjetla. S lijeve strane bine je obješena o strop visila rešetka od roštilja sa zgužvanim papirom natopljenim benzinom. Uglavnom Čuljak (a.k.a. Satan Panonski) je došao do rešetke (nitko to nravano nije ni primetio u onoj mrakači) i zapalio papir. Vatra mu je obasjala lice iz kojeg je izletio divljački krik. U njegovom stilu naravno. I onda je krenulo ... grickao si klitoris Lepi Mario..... dobio si sifilis Lepi Mario.... jebi se sada ti.......

Svakako jedan od najdražih koncerata mi je onaj iz '96. Nick Cave & The Bad Seeds u koncertnoj dvorani Lisinski. Moj vjenčani kum Kruno je prvi kupio karte. Dakle prvog dana pretprodaje karata Kruno nam je kupio 2 ulaznice i samo je trebalo dočekat taj dan. A taj dan je počeo više nego neslavno. Ušli smo unutra, a kao što vrlo dobro znate u Lisinskom su sjedala. K tome i numerirana. Naravno na našoim kartama piše i red i sjedalo, ali koga briga. Idemo do bine u prve borbene redove. Tamo nas dočekaju dva malo veća frajera u narndžastim majicama, što znači da su oni drugovi osigurači koncerta (Robija jel' ti poznto ovo – op.a.) i lijepo nam objasne da ne možemo bit' tu nego da sjednemo na svoja mjesta. Jebo koncert Cave-a, ako nemoš skakat, mislimo u sebi, ali kao i većina drugih posjetitelja razočarano odlazimo na svoja mjesta. No tu počinje veselje. Naših sjedalica nema. Jednostavno nema. Kao da su u zemlju propale. Nađemo svoj red, a u njemu nema sjedala 18 i 19. Onda polako počinjemo shvaćati.....nekoliko sjedala je izvađeno upravo iz tog reda da bi se smjestio tonac sa svojim mix pultom, a među tim izvađenim stolicama su upravo i naše.

Na rubu živaca vraćamo se pred binu odakle nas osigurači opet vraćaju među redove, (ne prve borbene nego sjedeće redove), uz prijetnju: 'Ako nećete sjest idete van!' Kaže Kruno pa nisam ja valjda prvi kupio karte za ovaj koncert, da bi me netko izbacio. Uglavnom sjeli smo na neka mjesta, pa se selili dalje kako je tko doalzio, da bi na koncu pred sam početak koncerta sve veći broj ljudi bio pred binom, a naravno i mi s njima. A kad je krenulo....Brother my cup is empty & I haven't got a penny, for to buy no more a whiskey I have to go home..... .....ludilo....

Uf, što ono htjedoh reć...... ah da.......ima još tih koncerata... tko bi ih sve popamtio (recimo Carter U.S.M., The Godfathers, The Whiskey Priests, Fiju Briju nekoliko puta, ........)
Dakle leptiri (oni stomačni) su ono što nas nosi u životu. Oni su me usotalom i natjerali na pisanje do 01:15 u noći. A sutra treba ić ujutro radit. Opet ću se teško probudit. Jebo poso!


appendix: i jesam. probudio sam se vrlo teško.

- 11:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #
21.07.2004., srijeda
DANAS SAM SE PROBUDIO! TEŠKO! Ili što sve čovjek radi kad se zarazi s D'n'D-ijem! Ili – Mirta, sretan ti rođendan!!!!!!!

Danas je mojoj Mirti rođendan. Mislim mojoj supruzi. Ili suprugi. Wtf (hrv. VodAFak)! Više ne znaš ni pričaš li ispravno hrvatski jezik kad naši jezikoslovci svaki dan izbacuju novi pravopis. Ja osobno mislim da je 'supruzi' ispravno. Uostalom i ovaj idiotski (kapitalističko-monopolistički) Microsoft Word označava upravo tu verziju kao točnu.
Anyway, buđenje je bilo teško. Nakon, što sam u ponoć i 6 minuta (hrv. 00:05 – op.a.), prišao Mirti i čestitao rođendan, dao joj poklon….. nismo još dugo zaspali. Onda je Mirta zaspala oko 2 sata (hrv. oko 02:00 – op.a.), a ja sam, s obzirom da nisam mogao spavati, ustao, upalio računalo i igrao Icewind Dale 2 (hrv. Icewind Dale Dva). Za neupućene to je RPG (hrv. Role Playing Game) igra izrađena na D'n'D (hrv. Dungeons and Dragons) pravilima.
I eto nas napokon kod današnje teme!

Inače išao sam spavati oko 04:00. Zato sam se teško probudio.

Naime, na zahtjev svekolike publike (hrv. njih točno 2) odlučih napisati par riječi i o tom fenomenu. Nisam siguran hoće li tekst biti osobito zanimljiv, jer sam ja danas izuzetno nezanimljiv (pogledati prvi pragaraf s tematikom 'Nespavanje, te razlozi nastanka istog, kao i utjecaji istog na organizam u mlađim srednjim godinama' – joj alaj si tepam – op.a.).

D'n'D je inače poznat među štovateljima Danijele (koja btw. u petak ima koncert u Vinkovcima za kojeg sam već ispalnirao kako ću biti umoran, te iz tog razloga neću ići na isti – op.a.), Severine (to je ona što je prešla u filmsku industriju – op.a.), Mate Miše Kovača (to je onaj što pjeva tužne pjesme za pjevat u dugim ljetnim noćima na plaži na moru uz gitaru kad hoćete zbarit lokalne djevojke), Vladimira Kočiš Ručnom Zeca (to je onaj o kojem se već duže vrijeme ništa ne čuje. Možda i on snimi kakav film da opet postane popularan – op.a.), Vladimira Skočiš Mi Na Nogu Škampa (to je brat blizanac od ovog maloprije – op.a.), i sličnih, kao igra (početak citata prvog) idiota i šterebera s fakulteta koji još nisu položili vozački i tata im ne može kupit kabriolet pun manekenki. Pun šofera i mankenki.(kraj citata prvog) (uh, što ti voliš duge rečenice – op.ur.). Dakle, povlaštena kasta poluobrazovanih debila koja je ovu državu kupila na kredit i pogotovo njihova djeca smatraju igrače D'n'D-a i sličnih fantasy igara (početak citata drugog) majmunima koji ne znaju što je život i kakav je to osjećaj kada si pun para pa sve 'pićke' iz grada padaju na moj kabriolet (kraj citata drugog).
Za razliku od njih mi sebe smatramo idiotima i štreberima s fakulteta koji još nisu položili vozački i tata im ne može kupit kabriolet pun manekenki. Pun šofera i manekenki. A uz to smo majmuni koji ne znaju što je život i kakav je to osjećaj kada si pun para pa sve 'pićke' iz grada padaju na moj kabriolet. (nadam se da ne misliš ovo ozbiljno idiote jedan – op.ur.) (ma naravno da ne mislim idiote urednički – op.a.) (pripazi na svoje izraze mogo bi dobit otkaz – op.ur.) (ok, you're the Boss – op.a.) (pardon, mislio sam na Sergio Tacchini – op.a.)

Dobro šta hoćete konkretno znati o D'n'D-u??? Šta????

Ajd ukratko – ima jedan što se zove DM (hrv. Dungeon Master) i njih nekoliko što igraju i prolaze avanturu koju im je smislio onaj s početka odlomka, što će reći DM (hrv. Dungeon Master) (daj prestani s tim skraćenicama - ovim neukim čitačima moram prevodit na hrvatski. Jebo te engelski, da te jebo – op.ur) (opet me vrijeđaš – op.a.) (oprosti – op.ur.).
Dakle lijepo on (DM – op.ur.) njima smisli avanturu i ona oni idu kroz šume, planine, preko rijeka i dolina, tu i tamo ubiju pokojeg goblina, orka, half-dragona, etc, etc…. (hrv. mitska bića koja zapravo ne postoje osim u glavama idiota što igraju tu igru – op.ur.) (reko sam ti da nas više ne vrijeđaš – op.a) (ok, stvarno više neću – op.ur.). Pronađu nekakvo blago (hrv. hrpetinu GP-a – op.ur.), spase neku ucviljenu princezu, spase svijet od najezde zla, spase Spasilačku službu, spase Pamelu Anderson (opet si odlutao s teme – op.ur.), i na kraju se hvale okolo kako su napravili nešto što postoji samo u njihovoj glavi i na hrpetini papira koja ostaje iza njih. Za svaki pothvat dobiju određeni broj XP-a (hrv. experience points) , pa onda kada ih skupe dovoljno leveliraju (hrv. Level Up), pa onda opet po nove zadatke.

Uostalom ako vam ovo nije jasno trkom u knjižnicu, videoteku ili DVDteku, posudite sva tri dijela trilogije Gospodara Prstenova (knjigu ili kazetu ili DVD), pročitajte/pogledajte ih i biće Vam sve jasnije.

A jebote mogo sam odmah na početku to napisat, pa ne bi moro ovako objašnjavat. Ajd idem čekat 4 sata (hrv. 16:00) pa da odem kući na rođendansko slavlje!!!!!!!!

Aj živijooooooooooooo nekoliko puta!!!!!

- 11:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.07.2004., četvrtak
Danas sam se probudijo!!!!!!!!!!!!!!

Danas sam se probudijo! Baš čudno i nevjerojatno. To mi se događa svaki dan. Doduše na faksu je bilo dana kada se nije uopće spavalo, pa se sukladno tomu nije moglo ni buditi, što prijevodu znači da je bilo dana kad se nisam budio. Ti dani bi mogli počinjati s rečenicom – ''Danas se nisam probudio!….. Jer nisam ni spavao!''
Doduše postoji i jedna slična situacija, nakon koje također ne možeš reći 'Danas sam se probudio!' To je onda kada se napiješ k'o guzica pa spavaš dva-tri dana u komadu. Onda jednostavno kažeš 'Danas se nisam probudio!……. Jer nisam mogao!'

Iz gore navedenog može se zaključiti kako postoje tri stvari koje možeš reći u svezi glagola 'probuditi' i to u slučaju kada si ti subjekt koji obavlja tu radnju.

1. Danas sam se probudio
2. Danas se nisam probudio!……. Jer nisam ni spavao!
3. Danas se nisam probudio!……. Jer nisam mogao!


Sve tri navedene verzije imaju svoje zagovornike i protivnike. Recimo kada govorimo o prvoj verziji velika većina radnog pučanstva Lijepe nam Naše, zagovornici su upravo tog oblika. Velika većina studentske populacije u Lijepoj nam Našoj zagovornici su vraijante broj 2. jer ili puno uče ili ne uče nego piju u komadu nekoliko dana pa se ne mogu niti buditi (ali to je već opisano u mom slučaju). Za razliku od prve dvije verzije, trećoj pribjegava velika većina alkoholičarske populacije u Hrvata. Kad se dobro napiju što predstavlja samu esenciju njihova bitka (hrv. opstojnosti - op.a.), onda se ne bude nekoliko dana.

Inače glagol 'probuditi se' ima duboku religioznu konotaciju. Naime kako smo mi Hrvati veliki vjernici (to nam non-stop govore na TV-u pa je nekako već postalo uvriježeno mišljenje, iako znam da velika većina koja ovo čita uopće nisu vjernici – op.a.) (isprika onima koji to jesu - op.op.a), te uz sve to dolazimo iz Irana koji je vrlo blizu Indiji, u stara vremena netko se dosjetio pa taj oblik radnje povezao s Budhom koji je opet pak blizu Japana (Nihon-Koku), a znamo da se tamo sunce budi (is, sad me podsjećaš na dr. Karaklajića, onog što je imo onu famoznu emisiju 'Riječi, riječi ,riječi' uz koju ste, tvoj kum i ti, u trenucima velike dosade i pijanstva provodili najveći dio vremena – op.a.).

Da se sad malo vratim prvoj rečenici: Danas sam se probudijo! Ovaj neispravni oblik glagola sa 'jo' na kraju dolazi od crnačkog pozdrava 'Yo'. Naime, grupljani vinkovački, sa grupe hr.soc.grad.vinkovci išli su u posjet bratskoj Bocvani (odatle onaj stih u pjesmi od Govnara Smrtee-a i Her.Abschnitta, u kojoj se spominje i stanovit direktor pilane iz te države, nadasve živopisan lik – op.a.), i tamo su koristili svoj nadaleko poznati 'Živiooooo', na što su crnci odgovarali sa 'Yo'. Nakon nekoliko opetovanih pozdrava, uzvraćenih sa već pomalo dosadnim 'Yo', grupljani predvođeni precjednikom su popizdili i i viknuli 'Živijooooooooo', te se to smatra kao kamen temeljac, okosnica pače, praiskon čak ovog nadasve lijepog i za duh zdravog nepravilnog oblika glagola.

Jebote, sad sam se sjetio da sam obećo danas pisat o D'n'D. E jebga, zajeb. Ništa! Onda ostaje za sutra.

Ajd živijooooooooooooooo svima koliko vas ima!!!!!!!!!
- 16:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #
14.07.2004., srijeda
Danas sam bolje volje!!!!!!!!

Eh da zaboravih napisat da sam danas bolje volje u odnosu na subotu, nedjelju, ponedjeljak, te utorak. Sukladno tomu danas je osvanuo i novi post.
Inače morate biti oprezni kad kažete da recimo "Imam dobru volju da napravim xyz..."
Netko bi mogao pomislit da ste kokoš!
- 14:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #
HT-ove fore!

Jutros sam se probudio. Kao i svako jutro. Buđenje je moj najdraži dio dana. Ili najmrži. Ovisi iz kojeg kuta gledam. Ako treba nešto napraviti što jedva čekam onda je najdraži. Znate onu foru s leptirićima u stomaku. Ako ništa posebno nije ispred mene onda je najmrži. Još jedan dan sam stariji, a u ovim godinama čovjek već počinje razmišljati o tome kako je mladost na izdisaju ili je već prošla. Opet ovisi o tome kako gledaš.
Današnje jutro nije osobito lijepo. To je valjda zbog ovih promjena vremena, a osim toga prvu stvar koju sam učinio (naravno nakon jutarnje higijene i pripreme kave - op.a.), bilo je detaljno proučavanje telefonskog računa. DAMN!!!!!!!!!!!!!
Jedva čekam da i u Vinkovce dođe ADSL. Mislim ovo stvarno nema smisla. Moja obitelj (Alberta, Mirta & moja malenkost) je prošli mjesec (mjesec lipanj) na internetu provela ukupno 1319 minuta i 19 sekundi. S obzirom da nam naš krasni HT svaki poziv zaokružuje na veći broj, to je u računu ispalo 1395 minuta. Dakle samim zaokruživanjem HT nam je svojom voljom naplatio 75 minuta i 41 sekundu više nego je to stvarno potrošeno. (kaže se: HT nam je UKRAO xy minuta i z sekundi – op.a.). Kako je prema računu cijena jedne minute 0,15 kuna, onda jednostavnom matematičkom operacijom (mogao si napisati i kraće: množenjem – op. a.) dolazimo do podataka da nam je HT zaokruživanjem mrtav-hladan uzeo 11,375 kuna, što je malo manje od kutije cigareta (Ronhill Lights – op.a.). Dakle, HT svojim dobrotvornim radom odvikava svoje korisnike od pušenja i sprječava nastajanje raka.

Predlažem novi reklamni slogan čelnim ljudima tvrtke – 'Postanite HT-ov Mali+ korisnik i ostavite pušenje' ili 'Svakom minutom na interentu ostaje Vam manje novaca za cigarete! Mi brinemo za Vas – HT'

Doduše nisu svi HT-ovi korisnici ujedno i konzumenti duhanskih prerađevina. Stoga predlažem da ova renomirana tvrtkama pravi dvije vrste reklame. Osim ove gornje može bit i slijedeća namijenjena anoreksičarima & bulimičarima - 'Postanite HT-ov Mali+ korisnik i ostavite se hrane' ili 'Svakom minutom na interentu ostaje Vam manje novaca za jelo! Mi brinemo za Vaše zdravlje – HT'

Inače kad sam spomenuo da cijela obitelj ide na Internet red je da spomenem nekoliko stranica koje se nalaze u fejvoritsima koje pojedini član obitelji posjećuje. Svakako najzanimljiviji sajtovi su oni od naše Alberte (četveregodišnji odnosno najmlađi član obitelji – op. a.). Riječ je samo o dvije stranice i to: Barbie i Polly Pocket. Inače ćutim u sebi veliku dozu odbojnosti prema Mattelovim proizvodima, no uz dijete sam shvatio da stranice i nisu tako zatupljujuće. Začudo uz zabavu djeca tu mogu dosta toga i naučiti (ej. Mattelovci hoćete platit ovom frajeru nešto za besplatnu & pozitivnu reklamu – op.a.).

Mirta, inače uposlena u kući kao moja bolja polovica (nikad mi nije bilo jasno odnosi li se to 'moja bolja polovica' na polovicu od glave do struka ili od struka do nožnih prstiju op.a.), posjećuje razne stranice. Ne znam, ….. štajaznam….ono….zapravo teme koje mogu zanimati samosvjesnu ženu na pragu tridesetih. Ako ste kojim slučajem u toj skupini onda znate o čemu pričam, ako niste onda se raspitajte što predstavlja interesnu sferu samosvjesne žene na pragu tridesetih.

A ja…..ja posjećujem hrpetinu stranica. Pogledajte samo linkove s desne strane i vidjet ćete neke od njih.

Eh da da ne zaboravim- Uklčjučih se (opet – op.a.) u D'n'D ekipu, ali o tome nešto više u sutrašnjem broju 'Jutarnjeg prišta'!!!!!!!!!!

- 11:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #
10.07.2004., subota
The day after..... ha,ha,ha,ha....weeeeell, what A day!

Danas (eng. tudej) sam se probudio. Danas. Točnije jutros oko 8 (eng. 8). Otac & moja malenkost smo dogovorili još prije nekoliko dana kako ćemo danas ići na vikendicu i pokosit travu (eng. grass), koja je u međuvremenu dosegla prašumske proporcije.

Dakle, oko 8:30 ujutro zvoni mobitel. U mojoj glavi XXL veličine kao da čujem mordorske bubnjeve za poziv na konačan napad & (hrv. i) uništenje svih rasa Međuzemlja. Moja kćerkica Alberta (kanadski - savezna država) koja je ustala u vrijeme kada nisam znao za sebe, poput svake dobre četvregodišnje djevojčice uzima mobitel hitrinom geparda i donosi mi ga u sobu. Buka u glavi postaje sve glasnija i neizdrživa. S krajnjim naporom, obnevidio – jer mi krmelja veličine oraha (eng. wallnut) pokriva desnu očnu jabučicu (eng. eyenut), uspijevam pronaći tipku 'OK' i odgovaram sa 'Da?' zvukom koji podsjeća na Nazgula. Otac 's druge strane žice' kratko odgovara 'Oprostite – krivi broj' i prekida vezu. S obzirom da sam znao kako će mobitel opet zazvoniti odmah sam stavio prst na 'OK' i čim je mobitel zatutnjao javljam se uz rečenicu 'Ja sam, tata'

Tata: 'Kakav ti je to glas?'
Ja: 'Ma malo sam promuko!'
Tata: 'Šta ti je? Je si li bolestan?'
Ja: 'Ma bio sam na koncertu. Sve je OK!'
Tata: 'Onda OK, doći ću po tebe za 15 minuta pa idemo na vikendicu!'
Ja: (u sebi) Aukurac!
Ja: (naglas) Aukurac!

Anyway, prvi pokušaj ustajanja iz kreveta prouzročio je veliku promjenu u sili teži moje spavaće sobe, tako da sam umalo ošinuo glavom u ormar, no nekako sam sve to izbalansirao. Onda sam se zaputio u kupatilo, na nekakvu vrstu jutarnje higijene, no prvi pogled u zrcalo otkrio svu bestijalnost mog facijalnog izraza. Takvu zgužvanu pijanu facu nisam vidio još od vremena Nicholasa Cagea u Leaving Las Vegas. Što se mora nije teško. Uzeh četkicu za zube, e nebili oprao iste, a nakon što sam otvorio usta, zrcalo se u trenutku zamaglilo. Nosnice mi je proparao kiseli smard, koji se uzdizao iz moga želuca, a za sve je kriv naravno bio gospodin Ribar (čiju je vrlo kvalitetnu recenziju napravio ekspertni tim stručnjaka ZeruMozga), koji je u suradnji sa sokovima od hmelja sinoć napravio ringišpil u glavi.
U tom trenutku mi se javiše prvi fleševi: okupljanje kod jedne od lampi u pješačkoj zoni, Pajo Pakšu koji mi svečano uručuje bocu Ribara s potpisima gotovo svih članova grupe hr.soc.grad.vinkovci, upoznavanje s većinom, neke od ljudi znam iz viđenja iz grada samo nisam imao pojma da su na grupi, slikanje pod 'gorilampom', početak koncerta, hrpa razdraganih ljudi, Goc koji dobro odrađuje svoj posao (najava koncerta), od samog početka sam bio rezerviran, no nakon pola litre Ribara ( i jedno pet piva na u obližnjoj bortiji u isčekivanju koncerta) kočnice su počele popuštati, ređanje hitova: navijačka 'Ultras', neoprana 'Gaće', potresno-povijesna 'Ništa kontra Tita', grandiozna 'Gojira', revolucionarna 'Nećemo promjene', kontrarevolucionarna 'Nisam vratio oružje u MUP', mafijaška 'Livada'...etc.....
Poslije koncerta naišli smo na dva lika iz Đurđenovca koji su bili na MtG turniru pa se došli zabaviti i oni nam se pridružuju. Otišli smo u Walkow gdje smo se dodatno družili, ja sam udavio Ivanu sr. pokušavajući joj objasniti da njena skora odluka o odlasku na brod nije baš najpametnije rješenje (sorry Ivana), ..... obilato smo sve to zalijevali alkoholom... i negdje oko 3 sata se krenulo kućama.

Kad su fleševi prošli uslijedio je surov povratak u stvarnost – treba ići na vikendicu i kosit travu. Damn.

Stari me je čekao pred zgradom u autu, već pomalo nervozan, a kad sam sjeo pored njega on me upitao – Jesi li ti nešto pio? Jesam odgovorih kratko, a on reče – pa jesi ti normalan 9 je sati. Rekoh nisam sad pio nego jučer. Šta?!? I još si pijan?!?

Na vikendici je svaki pokret bio pravo mučenje, prenošenje pokošene trave na hrpu i stvaranje stoga stijena je bila je čista šapnjolska inkvizicija, sunce je predstavljalo čekić koji me je tukao u glavu, ......... uf teško za opisat.

15:00 sati – gotovi smo – idemo kući – nemam snage ni da se veselim.

Stari me dovozi pred zgradu i kratko mi pojašanjava – kad se napiješ moraš nešto pojest da se sutra ne osjećaš ovako kako se sad osjećaš. Mislim u sebi kako bi tek bilo da nisam po povratku kući popio 2 jogurta i pojeo 1/4 kruha, gdje je jogurt upio veliku većinu neprovarenog alkohola.

Sve u svemu koncert je bio super.

Day after....... ha...... kakav dan za kukanje i jaukanje...............

- 20:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #
09.07.2004., petak
Septica je u gradu! Psuju, pljuju, ..khmm.. kradu!

Daklem danas je veliki dan. Veliki dan za nas iz Neovisne Republike Vinkovci (poznate i kao Balkanida – op.a.). Veliki koncert se približuje svjetlosnom brzinom interentskog prijenosa podataka, ali u mene se uvlači neki glupi strah. Zato što upravo sada na poslu gledajuć kroz prozore vidim velike oblake (citat: Al se namrčilo k'o da će govna da padaju).
Dakle prije nekih sat vremena mi bijo i Govnar Smrtee, inače voklani solist na mikrofonu u spomenutoj grupi i donijo CDejeva ispod peke. Svježi! Topli! Još mirišu na toplu CD peć u kojoj su se pekli. Odma se sjetim Marcel-a Proust-a i poznatih Madeleine-nih kolačića.
Pa onda fini omot u smeđoj boji – ne na kolačićima nego na Cdeju (da podsjeća na Septičku budalo – op.a.) , te unutra ko svaki pravi VIS tekstovi od pjesama.
S obzirom da je to Demo CDej za dijelit po radijonima ima samo 3 pjesme – Gaće, Nisam vratio oružje u MUP i Livada, ali šo bi rekli izabrali su prave hitove za pušćat. Pa znaju oni pobogu kako se to radi – gledali kako to rade Saša,Tin&Kedžo pa i oni krenuli tim stopama. Prvo hitevi, a ondak cijeli album. Jedini je problem što gorepomenuta 3 idiota naplaćuju svoje koncerte ko da prodaju Sv.Petra kajganu, a ne glazbeni šrot, dočim članovi voklano instrumentalnog sastava Septica rade pravu glazbu.

I tako danas je dakle koncert. Pala je u međuvremenu kiša, pa si nešto mislim da bi se to sve moglo pretvorit u vinkovački Woodstock (skladište za odlaganje drva – op.a.) pa da svi ljepo budemo blatnjavi, pokisli, ali bogami nadasve veseli zbog velikog događaja.

Još samo kad Goc (poznati najavljivač boks mečeva, konjičkih utrka, glazbenih želja, i koncerata – a poznat i po tome što radi s onim crmcom s čunjasto bijelom frizurom, mislim da se zove Don King) vikne s pozornice Govnar Smrtee & Bumušku Kušlu hez left d bilding i da vidiš veselja.

Aj sutra izvještaj na blogu.
- 13:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #
08.07.2004., četvrtak
Maj nejm iz Pac. Shu-Pac!

Al su to bila vremena!
Nit mozga, nit pameti!
Samo alkohol....
Dakle da riješimo to jednom za svagda. Posljednjih xy vremena na news-ima, na poslu, na raznim forumima, na Bela-online dobivam (gotovo u pravilnim vremenskim razmacima – ko da je riječ o menstruaciji) uvijek isto pitanje – ''Što ti znači taj nick?'' ('Što vam znači ta javorova grana? Javorova grana skriva tajnu starog hrasta tog!' – Mance)

Ima nekoliko karakterističnih verzija tog istog upita – pa evo ga nekoliko:

''Ku'iš buraz, ono, ku'iš, koji ti je ku*ac taj Shu-Pac? Kaj si ti neki reper?''

''As ti gospe, a koji ti je ku*ac to Shu-Pac?''

''A budale, jes' ba ti normalan? Kaki ti je to nadimak? Koji je to ku*ac od nadimka?''

''Jeli bre, jes ti neki peder, pa izlažeš svoj šupak na vidjelo? Koji je to ku*ac – Shu-Pac?''

Uglavnom uočljiva je sličnost u svim upitima bez obzira s koje strane dolazili. Uvijek se provlači jedna riječ koja označava organ iz kojeg svi dolazimo. Nisam siguran jesu li ti upiti upućeni od strane pravih članova gay zajednice koji nemaju muda javno to izreć pa se pokušavaju ovako preko modernih sredstava komunikacije upoznat sa srodnom dušom, ili su to ljudi koji preziru gay populaciju pa bi mi polomili kosti jer misle da pripadam njima, ili su možda samo radoznalci koji jednostavno traže objašnjenje.

Daklem, evo odgovora na sve te upite:

Tamo početkom '90-tih, dok sam predstavljao člana studentske populacije u Rvata u vinkovačkom predgrađu - Zagrebu s mojim sadašnjim vjenčanim kumom (Kruno koji trenutačno sa svojom suprugom Jasnom živi u Slovenščini - op.a.), veliki sam dio vremena provodio na raznoraznim tulumima. To je vjerujem svima jasno da se, u tim godinama osim učenja, veliki dio vremena potroši i na Ribara, Peristil, Votku trojku i slične alkoholne prerađevine koje u sebi sadržavaju i primjerice H2SO4, etanole, metanole, pitralone, i razne –lone. E onda smo nas dvojica (kruno & ja - op.a.) dio tog vremena dok su vinske mušice neovisno letale oko naših glava ubijali i u razgovoru o glazbi. Nekako u to vrijeme se pojavio i 2Pac. Kako osobno nemam ama baš nikakvog afiniteta prema takvoj vrsti glazbenog izričaja (osim u nekim slučajevima – recimo House of Pain ili Cypress Hill – upravo spomenute skupine svojim su milozvučjem ispunjavale prostoriju kada je nastala gornja fotografija), a kako smo gotovo sve što smo mogli, uredno pretvarali u sprdnju, dotičnog smo preimenovali u Shu-Pac. S obzirom da je to meni bilo vrlo simptomatično, prigodom prvog logiranja na neki od foruma (konkretno onaj vezan uz Magic:the Gathering u Hrvata) kada naiđete na upit za nick, odmah sam uporabio isti. Uvijek su mi bili smiješni likovi s nadimcima TheConqeror, Mephisto, PhyrexianMonitor, etc, etc……. a ovaj nick mi je bio…. onako……baš….. štajaznam…..…znaimljiv…..fora…..

Iako je 2Pac, čije je ime poslužilo kao predložak, u međuvremenu 'prdnuo u tanjur' te 'razdužio pribor za jelo', nisam htio odustat od ovog nadimka. Naravno to ne znači da ne uvažavam onu staru 'O pokojniku sve najbolje' i doista o 2Pacu sve najbolje. Učinio je za glazbeno područje u kojem je djelovao puno, stoga njemu veliki 'Respect', međutim ja to ne volim i vjerojatno nikada neću.

Stoga vjerujem da su neki napokon shvatili zašto Shu-Pac. Čista zajebancija.

Anyway, doista sumnjam (hrv. dvojim) da neću takve upite dobivati i ubuduće, a s obzirom da je na blogu, biće lagano odgovarati – samo stavim link s naputkom 'Pročitaj' i to je to!

Aj uživaj na ovu vručinčinu!!!!!!!!!!!!!!!!!!

- 09:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.07.2004., srijeda
O Big Brother-u, Makedoniji, kiši i drugim stvarima

Neki dan me Mirta nagovarala da se prijavim za Big Brother. Zapravo više se ne mogu točno sjetiti jesam li ja vidio reklamu pa onako bubnio "Mog'o bi se prijavit!" ili je ona to prva izvalila, ali sve u svemu, u kući se počelo pričati o tome. Mislim, ipak je to "milja kuna" što bi rekli ovi s reklame. Nije da mi ne bi dobro došlo. A i nije da se ne bi prosro i, ako bi i prošao nekakav filter audicija, odmah ispao. Jer zamisli ti molim te. Sjediš tamo u onoj gajbi i bulji u tebe cijela Hrvatska. Dobro ne baš cijela, ali veći dio. Osobno mislim da ne bih bio posebno zanimljiv idiotima sa RTL-a, odnosno doista ne vidim niti jedan jedini razlog zbog kojega bih ja tamo uopće došao. S druge strane ako bi i prošao morao bi tamo nešto i raditi, e a sad da sve to što radiš gledaju u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u našoj maloj vinkovačkoj republici Blakanidi, e to bi već bio malo veći problem. Naravno cijelo vrijeme mudro izbjegavam izreći mogućnost da bi se tamo moglo dogoditi i nekog sexa, koji bi bez pardona bio prikazan, a ne bih baš volio da to moja žena vidi. Mislim ne bi volio da vidi ukoliko bi ja bio glavni ili sporedni glumac u toj epizodi. Usro sam se, što bi rekli, jelte? Osim toga izbjegavam spomenuti tu mogućnost i iz razloga što Mirta pogleda ovo što pišem i onda nakon čitanja obično krene intelektulano prepucavanje o skrivenim značenjima pojedinih dijelova ili rečenica teksta.

Anyway, prvi pobjednik Big Brothera u Njemačkoj, kada je ta svinjarija postala poznatija u medijskim okvirima, bio je onaj polupismeni makedonski idiot Zlatko ("Misli svatko da se zovem Zlatko. Ti im samo odgovraš kratko. Nema ništa srat tko. Proživio sam..........»). Ako se ne varam, on je otišao teži za milijun eura (il' su još bile dojčmarke – op.a.), a najviše ga pamte po izjavi kako nije baš siguran tko je Shakespeare, te da misli kako je riječ o poznatom hollywoodskom glumcu. Uglavnom frajer je poslije toga postao slavan, zgrnuo pare i sad uživa, a mozak..... ma koga briga za mozak. Dakle, tamo trebaš biti što veći idiot i to onako iskreno, a ja bi to mogao samo glumiti (hm, možda i ne moraš - op.a.). S obzirom da je Mirta glumica možda bi me i uvježbala, osim toga ponekad i uspijevam glumiti idiota, no ne vjerujem da bi to mogao 90 dana. Na kraju krajeva, vjerojatno ne bi dobio toliki godišnji odmor.

Kad smo već kod Makedonije, da netko ne bi pomislio da tamo samo rastu koštice 'za na utakmicu prodavat' i dobra paprika (što od srca preporučujem svima - op.a.), ima tamo i niz dobrih stvari. Osim ove dvije spomenute, naravno. Recimo, Musorgski, Stravinski, Čajkovski, Tko je ovaj? Lisinski, Bukovski..... ups to su likovi iz drugog romana, ali svjedeno završavaju na 'ski' pa bi se kao takvi mogli računat pod Makedonce. Mislio sam prije svega na Anastasiu, odnosno na Before the Rain. Kad sam prvi puta pogledao taj film (bilo je to 1995. na faksu - valjda – op.a.) bio sam poslije ukur*cu dva dana. E, sad se pitate kako čovjek može poslije filma bit' loše raspoložen dva dana i onda izjaviti da je film dobar. Ma jednostavno zato što je Milčo Mančevski napravio genijalnu stvar. Jedna od scena koja mi se definitvno urezala u pamćenje je povratak glavnog lika (Rade Šerbedžija – moj stari je išao s njim u osnovnu školu – op.a.) u Makedoniju iz Londona, glazba Anastasie, i lagani ulazak iz svijeta kojeg svi volimo nazivati civiliziranim u dijametralno suprotni okoliš, gdje je autobus s kojim se vozi kući čista kopija onog iz «Ko to tamo peva».................

Inače Makdonci su proteklih dana postali poznati i u internetskim krugovima. Kao tamo na jugu balkana caruje internetsko piratstvo i slične stvari. Nije da tu nema nešto i istine, međutim ima pritastva i na drugim strana kugle zemaljske, recimo Rusija& Izrael, no za njih to ne vrijedi. Kako, zašto........ ma da ne ispadne da ja tu nešto prenosim i prekucavam možete sve ovdje pročitati. Najzanimljiviji mi je dio onaj na kraju gdje pametnjakvoići iz američke administracije u isti koš trpaju «Afriku, Makedoniju, Kolumbiju, Nigeriju........». Makedonija preko noći postade kontinet. Pa šta, ako Vinkovci ili Peščenica mogu biti republika, a što Makedonija ne bila k'o Afrika. Btw odmah se sjetim onog: "Vozijo se ja jednom taksijem 88 kroz Sarajevo i taksista se meni žali na situaciju. Kažem ja pa evo sad kreće ova privatizacija i tako dalje biće bolje, a on kaže "eheeee, eno ti Afrike i ona je cijela privatna pa šta im je pomoglo"


A kad sam spomenuo kišu moram naglasiti kako bi volio da padne. Ova vrućina me ubija u pojam. I onda se ljudi pitaju...... ček ček samo malo.... čujem kako lagano lupka na prozor (sada je 07.07.2004. 01:08 sati – noć).... hmmmm, da završim rečenicu, dakle ljudi se pitaju ..» kako nadrkan ne bi bio, kako ne pio i nadrkan bio».
I sad zamisli da sjedim u onoj kući od «Veliki bratko», zamišljam onog jorgovana Zlatka, kiša nije pala već mjesecima, žena me gleda na TV, pored mene sjedi žanska koja tvrdi da je Severina nevina, te da treba dobit tužbu..... pa naravno da bi nekog ubio.... dobro ne bi baš ubio, ali bi osakatio. Onako samo malo. Radi fore. Možda bi i pobijedio.
Ma ne.

- 02:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
06.07.2004., utorak
Priča od događajima koji su "potresli" vinkovačku njuz grupu. Iz moje perspektive

Dakle prošli tjedan je na hr.soc.grad.vinkovci bilo vrlo zanimljivo. Pojavio se jedan lik, kojem nećemo spominjat ime, da se ne umisli, te je tvrdeći da smo idioti dobijo zaslužene odgovore. S obzirom da je ovo moj blog, a ja sam narcisoidna osoba, stavit ću samo ono što je mogao čitati iz moga "pera" (tipkovnice - op.a.).

Inače da pojasnim, sve je počelo mojim nevinim postom o tome kako smo Mirta&Alberta&moja malenkost išli u cirkus kako bi Alberta (ipak je ona četverogodišnja djevojčica), uživo vidjela neke životinje koje je do sada viđala samo na TV-u. Dogodilo se to da smo morali vrlo brzo izići van jer se Alberta uplašila krokodila i ja sam to tako i prenio na news-e! Uslijedilo je par šaljivih postova i onda je lik pod nickom Stoposto LUdi to stavio na hr.rec.humorbest-of-usenet jer mu se to učinilo vrlo šaljivo. Uz sve to napravio je crosspost na našu grupu, ali na post je prvi odgovorio lik-čije-ime-neću-spominjat i započeo cijelo ludilo.

Daklem prvo post Stoposto Ludog:
2.7.2004. - 6:33
"Shu-Pac: Bijo ja sa ženom i djetetom u cirkusu.
Robija: Daj pričaj šta ima. Koliko ulaz za nas koji nismo na veteveju? 30 i 40 jel? Šta rade životinje?
Govnar smrti: Slon seta po gradu.
Disorder: Da, ja ga vidio, fino kroz centar maše repom i lupa sa njim po autima parkiranim :)
Ilija Mental4ce: Jel ima kljove? Daj, čuješ, ako imaš trebaju mi nove ručke za šerpe, ove ošle.
"


Potom je lik-čije-ime-neću-spominjat 2.7.2004. - 13:54 napisao ovo:
ovi likovi kao da su operirani od humora i onda cijepljeni da ga
slucajno ne bi dobili. najinteligentnija stvar kod tih vinkovcana je
mahovina koja im raste izmedju noznih prstiju. ima li u vinkovcima mozda
neki dom za retardiranu djecu? budalu koja im je donirala kompjutere
treba razapeti.
hr.soc.grad.vinkovci je rasadnik idiotizma i siri svoju bolest po drugim
grupama. sramota me sto sam iste nacionalnosti kao ovi retardirani
kreteni. do sad nisam znao da je covjek sposoban za ovakve kolicine
kretenizma. mora da se u vinkovcima vrse eksperimenti za odstranjivanje
smisla za humor. predlazem da se baci atomska bomba na vinkovce.
hr.soc.grad.vinkovci smrdi na kilometre od ogromne kolicine govana koja
se svaki dan postaju tamo.
retardirane morske spuzve bi me lakse nasmijali nego vi. prestanite se
zavaravati, nemate ni trunke smisla za smijesno. prodajte kompjutere i
odite orat njivu i klati svinje. dabogda vam grom opalio u antenu.
dabogda vam zgurali kulen u supak.
nevjerojatno kako su osobe sa stupnjem inteligencije sobne temperature
na arktiku naucile koristiti kompjuter. nevjerojatno kako im se dopusta
da ostanu na slobodi i sire svoj imbecilizam medju normalnim narodom.
predlazem da se hr.soc.grad.vinkovci ukine jer je ruglo hrvatskog
useneta i sramoti nasu zemlju.


A upravo to izazvalo je hrpetinu reakcija pa evo dvije proizšle iz mog malog mozga:
3.7.2004. 0:23
Nažalost stanovitom liku-čije-ime-neću-spominjat je mama kupila računalo pa je isti shativši kako
se slažu proste rečenice, proširene rečenice, proširene vene, encefalitis,
psorijaza i durig oblici hrvatske pisane riječi teškom mukom sastavio preko
nekoliko:

> ...(tu ide njegov post)........


Pismo majci: moja draga mama. neki dječko me je danas iživciro. moraću opet
uzet tatin FAP e kako bi smirijo živce. nebrini se mama. ti znaš da ja
uvijek operem tatinog fapa poslje iživciranja i uklanjanja živciranja iz
moje vodene glave. znam da si mi rekla da taj mali živcir koji mi se nekada
pojavi u glavi zna naudit oklini, ali mali lik-čije-ime-neću-spominjat ko da hoće da živcir dođe pa
da ga ja skupim sa fapom.

dragi liče-čije-ime-neću-spominjat. ne brini se. živciranje će proći. kada prođe živciranje i ti si
prošo. to mi kažu i moji prijatelji iz vrtića s kojima se već preko 25
godina družim u Ustanovi za liječenje duševnih, spolnih, novonastalih i
prijenosnih bolesti "dr. Đuro Pucar - Stari" na Pičkovcu pokraj Ivankova.
oni još i kažu kako smo mi iz ustanove za osobe iz vanjskog svijeta, u koje
se i ti sigurno ubrajaš, malo čudni. zato ću ja tebi učinit uslugu i pomest
te fapom pa da ti mi ne budemo čudni i to nakon što dobijem da iskrcam turu
u centru grada i stanem na semafor i upalim grijanje i ugasim svoju fap
mašinu i.... tako uostalom već sve znate..... možete samo da prepostavite
što se dogoilo u toj izdavačkoj kući..... kad me čuo Đorđe Debač kaže Rambo
ti si pjevač stvarno imaš super glaaaaaaaaaaaas..... ina ovoj novoj ploči ti
dobro otvri oči..........

tako ću i ja tebi moj liče-čije-ime-neću-spominjat otvorit i oči i kavernu na lijevom plućnom krilu
brišući krv plućnom maramciom pritom.

Eh da, znam da voliš naš pozdrav i da ga imaš u svijom bojama, oblicima,
dezenima, okusima i mirisima izljepljene na sredini Playboya kojeg čuvaš
ispod kreveta da moš drkat kad mama i tata zaspu.
Stoga
Živijoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo!!!
!!!!!!!!


3.7.2004. - 22:39
O dragi moj liče-čije-ime-neću-spominjat. Volio bih da napokon otvoriš onaj poklon kojeg sam ti
poslao preporučenom pošiljkom prije nekoliko dana. U njemu ćeš naći svoj
osmjeh od uha do uha koji ti neda mira i uporno te vraća na našu grupu, e ne
bi li pritom našim humoreskama osvježio svoj umoran i homora gladan um.
Naime tvoja opsesivna potreba za vraćanjem na mjesto zločina dokaz je kako
te je mama u ranom pubertetu (dakle ne tako davno) non stop kažnjavala
tjerajuć te pritom da oblačiš crnu kožu i navlačiš brnjicu s crvenom
kuglicom u usta, dok je on pritom oblačila opasač s velikim dildom i radila
nešto slično onome što je Zed radio Vingu Rhamesu (znaš onog što se zajebo
pa dozvolio Travolti da mu čuva ženu... a svi vrlo dobro znamo kako je to
završilo)

E pa dakle dargi moj liče-čije-ime-neću-spominjat. Iz svega ovog može se zaključiti kako ti je
dakle još u ranom djetinjstvu usađen mazohistički poriv za samokažnjavanjem,
te ti preporučam da posjetiš stanovite pripadnike budističkih redova čije
ritulane seanse uključuju samobičevanje tijekom pjevanja ritulanih pjesama.

Vidiš liče-čije-ime-neću-spominjat. Nije to tako strašno. Spoznaja je ono što tebi treba. Trebaš
samo otić do ogledala duboko se zagledati u nj i shvatit ćeš da je majka
priroda bila okrutna s tvojim nadobudnim i podbuhlim tijelom od slinog
kažnjavanja te ti je namijenila tijelo nedoraslo problemima suvremenog
svijeta i nažalost stavila te u poziciju vječnog Jehovina svjedoka kojemu je
dijagnosticiran elefantijazis.

Nadalje, voljeni moj liče-čije-ime-neću-spominjat. Želim ti skrenuti pozornost kako ti mi zbog
svega ovog ne zamjeramo. Mi te volimo jer ljudski je čovjeku u nevolji (a to
ti sigurno jesi) pomoći. Zato ćemo ti mi svesrdno pružiti ruku i dozvoliti
da dolaziš ovdje i upražnjavaš svoje mazohističke potrebe jer vidim da ti
jednostavno voliš da te svi zajebavaju. Voliš biti predmet sprdnje, slično
kako ti je to donedavno bilo u osnovnoj školi kada, kada te je svaki bully
vukao za uho i uzimao "snack money". Ali takve situacije su te samo ojačale
jer si se vraćajuć kući umoran i gladan znao da te kod kuće čeka mama s
kožom i tvojom voljenom crvenom kuglicom.

Zato liče-čije-ime-neću-spominjat samo nastavi dolazit vamo. Mi te jednostavno volimo.



I nek sad netko kaže kako mi na hr.soc.grad.vinkovci nismo dobre duše!
- 10:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #
05.07.2004., ponedjeljak
Svaki početak je težak! Čitaj: uku*cu!

Danas sam se probudio. Teško. Je*i ga treba ić' radit. Doduše za sve je kriva moja supruga koja me je ulovila na foru pa smo se igrali do negdje pola dva u noći. U ovim godinama spavanje od 5-6 sati počinje predstavljati problem. Stoga i jesam sad sjeban na poslu. Zato sam se i ufatio sada radit svoj blog.

Inače želja mi je prenijeti neke dogodovštine iz svog privatnog života, kojega nekad imam, nekad nemam. Znaš ono: Get a life!

E pa ja ga getam kad god stignem i svoj mali privatni ujnivers nedam nikom. Možete samo čuti detalje.

Trenutačno se psihički spremam za koncert Septice - "Open eir nastup ispred Gimbulje & nekadašnje Ekonomske". Doduše iz perspektive starijih (neki od njih su već razdužili kašiku) građaninininininininina ovog grada u kojem rijeka teče kako vjetar puše, ta zgrada bi se trebala zvati Brodska Imovna Obćina, ali ja ću je uvijek pamtiti ko Ekonomsku. Vjerojatno će malđe generacije tu zgradu pamtit nekako drugačije, jer je*i ga za njih je Ekonomska na Kanovcima. Ko što ću Vrgovo uvijek pamtit ko Vrgovo (tamo di je danas Kvačak) ili ko što će Mađarska škola uvijek biti Mađarska škola, a ne tamo neki dom HŽ-a. Je*i ga. Taki sam i gotovo. Sukob generacija, što li već?!?

Daklem spremanje za koncerat je počelo. Psihičko. Zbog winampa na kompjuteru i dijete je već naučilo neke stihove. Moja četvereogodišnja Alberta je neki dan trčala kroz stan i pjevušila "Jesu'l ovo ženske gaće? Nisu to su moga ćaće!". Iz tog razloga mi Mirta (supruga - op.a.) non-stop grakće.
Kaže: "Zamisli da to počne pjevat u igraonici!"
Reko:"Zamišljam"
Pita ona:"I? Kakva je slika?"
Reko "U boji!"

Mislim, ne moš ti sa djecom. Da sam i ja slušo sve što su mi starci savjetovali nikad ne bi učinio neke stvari u životu. Recimo ne bi bio na polufinalu svjetskog prvenstva u Francuskoj - Lyon - Hrvatska-Njemačka 3-0. Kad se samo sjetim kad sam nazvo kući iz Lyona s jedne telefonske govornice. Stara, samo što nije doživjela infarkt, trećeg stupnja, s natruhama četvrtog. Al, eto bilo i prošlo. Uopće ne mislim da bi moja Alberta bila predmetom sprdnje kad bi zapjevala Septicu u igraonici (možda već pjeva - op.a.), nego prije zavisti od druge djece koja u igraonici, gotovo sva, znaju hitove od "Ona tri idiota s Nove TV" i sličnih instant-proizvoda u Hrvata.
S druge pak strane uopće joj ne smeta kad Alberta pjevuši refrene od Nick Cave-a, koji je inače poznat po čednim tekstovima. Eh je*em ti poštenje. Ne smije pjevat o gaćama, a može kad levat sapuca ciglom u glavu Kylie Minogue, ili pak uđe u birtiju i poubija dvadesetak ljudi.

He,he......... nije da mi nije drago kad znam da voli pravu glazbu. Alberta naravno.

Štajaznam. Dosta je za početak. Mislim svaki početak je uku*cu i 99% sam siguran da je i ovaj uku*cu, ali nekako moraš krenut. Dokle će ić, .......ha vidjet ćemo.

Aj pozdrav uz već legendarni Živijoooooooooooooooooooooooooo!!!!!!!!

Vaš Shu-Pac

- 14:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se