Ljubavno-seksualni odnosi 1. dio
.
Što je to ''ljubav'' u romantičnim vezama, u ljubavno-seksualnim odnosima? I što je to ''prava ljubav'' u vezama? Te tko je taj koji to određuje?
Ima li pravila u ljubavnim odnosima?
Danas vlada mnogo zbunjenosti oko ljubavno-seksualnih odnosa.
Mogu li se ljubav i pravila ponašanja u ljubavnim vezama uopće definirati?
Ako definiramo, stavljamo u neki kalup koji trenutno odgovara našim stavovima, uvjerenjima, sviđanjima i kulturi unutar koje smo rođeni i živimo.
Mnogi ''duhovnjaci'' dijele ljubav na svetu i svjetovnu, tj. na božansku i ljudsku. Drugi ju dijele na ''slobodnu'' i moralno uvjetovanu. Zatim na čulnu i platonsku. Na monogamnu i poliamoričnu. Na ovakvu i onakvu.
Jedni se zalažu za ovo, drugi za ono. I svako tvrdi da je upravu – da je baš takav odnos kakav on/ona smatra ispravnim jedini ''pravi''.
Mnogi tvrde da je mjerilo ''prave ljubavi'' u odnosu vjernost i dosljednost, dok drugi tvrde da je strast i jačina privlačnosti.
Neki čak tvrde da je ljubav kemija!
Ono što je svima zajedničko, jest da jedno uvijek isključuje drugo.
Postoji li ovakva ili onakva ljubav, ili postoji samo ljubav – bez podjele, kalupa, obrasca i uvjeta?
Grci su u ljubavnim odnosima upotrebljavali dva izraza za ljubavna osjećanja:
1. eros – strastvena ljubav
2. agape – vjerna ljubav
Mogu li se doživjeti oba osjećanja u jednoj vezi, sa jednim partnerom ili nam je potrebno više partnera?
Pobornici monogamije će tvrditi prvo, dok će pobornici višeljublja tvrditi drugo.
Eros bih više povezala sa stanjem zaljubljenosti u koje je uključena očajnička žudnja za voljenom osobom, koja nam se čini čarobnom, tajanstvenom i neuhvatljivom. To je stanje u kojem nemamo interesa za bilo što drugo osim za voljenu osobu, koja nam je u stalno u mislim – prisjećanje na prošle susrete, te maštanje o novim susretima punim čarolije, strasti i iskri koje frcaju na sve strane.
Cijena koju plaćamo je patnja kada nema voljene osobe pokraj nas, strah da ćemo ju izgubiti i da će nestati čarolije.
Prije ili kasnije u ovakvoj vezi, (ako nije utemeljena na nježnoj odanosti, dubokoj prisnosti, zajedničkim ciljevima i interesima), javlja se osjećaj ''da nešto nedostaje''. I tada počinje frustracija…
Agape je više partnerstvo dvoje ljudi koji su predani jedno drugome. Nalik na prijateljski odnos u kojem se poštuju međusobne razlike, u kojem partneri dijele zajedničke interese, gdje podupiru jedno drugo, imaju razumijevanja i istinskog poštovanja, odanosti i vjernosti.
Cijena koja se plaća u ovako stabilnoj vezi je dosada. Sigurnost koja utvrđuje takvu vezu može je učiniti krutom i beživotnom. Tako da se i u ovom slučaju sa vremenom počinje javljati osjećaj ''da nešto nedostaje''. I tada počinje frustracija…
Može li se doživjeti odnos koji prekoračuje granice nabrojanog? :-)
Nastavak slijedi….
.
POZIV
.
Ne zanima me cime se baviš u životu. Želim znati za cime cezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za cime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili i se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli.
Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio.
Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanost ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ogranicenja kao ljudska bica.
Ne zanima me je li prica koju meni pricaš istinita. Želim znati možeš li razocarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran; možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu cak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: „Da!”
Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noci duboke žalosti i ocaja, izmucen i uništen do srži i uciniti što se mora da bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoceš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si ucio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i svida li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.
Oriah Mountain Dreamer, indijanska starješica
.
