<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>


Skrivene opsesije.

(...)


Blind world.

Ne slažem se s onom
frazom "Slika vrijedi 1000 riječi".
Vjerujem i držim do toga
da nema te slike koja
zamjenjuje prave riječi.



Pjevajte nešto ljubavno.

smijeh


CREDITS

ldesigns - ×-×

Nakon bilo kakvog oblika prekida određene rutine, dolazi do ovakvog razdoblja koje traje par dana. (Nadajmo se.)

Tišina je ...

( Točno 20 min sjedim za laptopom tražeći prave riječi za tišinu. Imam materijala za pisanje, ali ne i inspiracije. Čudno, ha? Inače ne mogu pisati post bez dobre (čitaj: inspirirajuće) pjesme u pozadini. No, ovog puta sam napravila iznimku; ugušila svaki izvor zvuka. Tišina je u kući, svi spavaju, ne čuju se nikakvi stihovi srcedrapajućih balada, samo malo buči ovaj moj laptop (nešto ne valja sa hard diskom). Možda je tišina razlog manjka inspiracije? Možda. Svejedno ne palim iTunes. Ne želim da išta kontrolira moje misli jer svaka tužna riječ, svaki mol u pjesmi izaziva suzu u meni. To mi trenutno nije potrebno. Dovoljno stvari izaziva suze i bez pjesama. Pjesma je trenutno suvišna. )

Tišina je ...

( Tišinu mogu definirati kao vlastiti trenutak. Trenutak ne kontroliran ničime. (sada tek shvaćam zašto mi je mama kao maaaloj govorila "Ana, smiri se malo. Treba mi mira, treba mi malo tišine."). Ako želim tišinu, ostati ću sama. Zapravo, samo tišina i ja. )

Nema više nikoga da sa mnom stvara tišinu.

( Prošlo je predugo vremena otkada sam zadnju put imala svoj mir. Više se ni ne sjećam kako je to biti opušten. Počela sam se osjećati kao 40-ogodišnjakinja koja šizi sa svaki k. (fuck, ne! Pretvaram se u mamu.) Mogu se kladiti da ću za koji dan otvoriti ovaj blog da pročitam komentare i usput ponovno pročitati post te se pomisliti "Koji je meni bio..?" Haha. A jbg. Tako je to uvijek. Sada ja malo meljem bezveze jer sam u onoj >srednja žalost< fazi. Tako to uvijek kod mene bude: sve bude u redu u jednom pogledu, a s druge strane sve u k. Onda kada sve to zbrojiš i oduzmeš, shvatiš da je sve onak prosječno. Sve je nekako "srednje". Mrzim to neodređeno stanje. . )

Ovaj post nema kraja. Predstavlja nedefiniranost mog trenutnog psihičkog stanja.
( Šta ja kenjam? )

...






26.10.2008.- Tipkaj-Tipkaj (6) On/Off