<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>


Skrivene opsesije.

(...)


Blind world.

Ne slažem se s onom
frazom "Slika vrijedi 1000 riječi".
Vjerujem i držim do toga
da nema te slike koja
zamjenjuje prave riječi.



Pjevajte nešto ljubavno.

smijeh


CREDITS

ldesigns - ×-×

Da sam ja netko.

"Zato svaki put kad misli da mu je život loš, da ga nema ili da je bezvrijedan baš tada se treba ustat i reći samom sebi dosta, poslat sve u kurac i uživat malo u životu. Jer dali se isplati? Dali se isplati toliko živcirati oko problema? Naravno da ne, problema uvijek ima i uvijek će biti jednostavno se treba nositi s njima ma koliko god oni gadni bili. Nema ostavljanja za sutra treba ih odma riješit i poslat u zaborav. Depresija i opijanje ne pomaže ničemu ako ti je alkohol jedini način zabave onda mislim da je vrijeme da nešto promjeniš kod sebe, vrijeme da baciš lance navika i živiš slobodno bez frustracija. Zato sam ja odlučio odlazit u školu sretan, sa guštom odjebat svaki besmislen razgovor, smijat se u facu ljudima na njihovu glupost jer jednostavno želim uživat u životu. Jer ipak moj život je samo moj i ničji drugi."
Burek.

Kopirala sam dio posta s jednog veoma posebnog bloga, čiji su autori bili Burek i Pacivity. Njihov sam blog uvijek čitala kad bi bila u depresiji, loše volje ili jednostavno izgubljena. Svaki, ali baš svaki put pomognu svojim riječima. Imam osjećaj da su mijenjali svijet pisajući, bar onaj svijet oko mene. Svakim njihovim postom sam bila za jedan metar bliže boljem životu. Čitajući se zamisliš, shvatiš da nije sve izgubljeno kako se čini.
Eto tako i ja lutam netom tražeći neku zanimaciju i slučajno svartim do svog bloga shvativši da nisam dugo ništa pisala, nikakv trag ostavila na ovoj već izblijediloj stranici. Sjetila sam se koliko mi je taj blog značio. U svaki bi post unijela dio svog vremena, svoje duše. Čak i u onaj najbezvrijedniji, najkraći. Za mene je svaki bio odraz mene, moje osobnosti. Otkad sam prestala pisati, osjećam se izgubljeno. Znam da to nije zbog bloga. Jednostavo sam bacila u zaborav sve stvari koje ne smije biti bačene tamo. Zaborav je vjerojatno najteža riječ od svih. Jer.. Sve što radimo, svaki trenutak koji potrošimo na makar najmanju sitnicu je dio našeg života. I taj najsitniji trenutak čini naš život dručkijim od ostalih. Detalji su one stvari po kojima se razlikujemo od ostalih. Detalji su one stvari koje nas čine jedinstvenima i posebnima. Ja sam te detalje izbacila iz zvog života. Bacila ih tamo gdje ne smiju biti bačeni.
Zašto?
Eh, to je još jedno od mojih suludih pitanja bez odgovora.

Zaslužuje li itko biti zaboravljen? Ne. Čak ni najveće budale koje nas okružuju nisu nužno budale. Oni su jednostavno ljudi koji se ne boje isticati svoje detalje i držati se drugačijim od drugih. Mi smo te budale koje njih drže budalama. Zapravo se takvima trebamo divit. No, sve to ovisi o osobi. Ja recimo mogu sada piliti o tome koliko se trab diviti takvih budalama, a znam da im se nikad diviti neću.
Budala. Budala.
Riječ koja me u posljednje vrijeme opsjeda. Imam osjećaj da ih postaje previše. Previše budala oko mene. Previše ljudi koji mi smetaju. A ja sam kriva. Znam da jesam. Dopuštam im da mi smetaju.
Zašto? Zato jer malo ima onih koji mi ne smetaju, u čijem prisustvu uživam, oni koji su stvarno posebni. Oni koje njihovi detalji iz života čine posebnima. Takve sam bacila u zaborav. To nisam smejal napraviti. Znam.
Zašto sam ih bacila u zaborav?
Zbog onih budala koje me mijenjaju. No, opet sam ja tu kriva jer ima dopušatm da me promijene. Tako možemo do sutra s tim filozofijama. Sama sebe zbunjujem s tim pitanjima i odgovorima.

"Neki dan sam vodio interesantni razgovor s jednom osobom. Požalio sam se da imam osjećaj kao da ništa ne činim i da me nitko neće pamtiti po ničemu. Vješto me razuvjerila kad mi je rekla da s ovim riječima bitno utječem na neke ljude, koji kad budu jer oće kad tad biti u istoj situaciji će se sjetiti mojih riječi da je to veliki korak ka ne smao ostavljanju traga na ovom svijetu već i mjenjanju itog. Hvala ti na tim riječima jer su bile velika inspiracija za ovaj tekst. Nadam se da i dalje pomažem i da će tako ostati zauvijek."

Opet dijelovi bloga koji je promijenio moj svijet. Autor ovog teksta je promijenio i mene. Dao mi je nadu da i ja na nekoga mogu utjecati kao nekad davno. Da.. Previše sam ja stvari bacila u zaborav. Tamo gdje ne smijeu biti bačene.

Ono što trenutno želim od svog života jest naći samu sebe. Lucidno zvuči, ali sasvim istinito. Želim shvatiti što želim, volim, čemu se radujem, čemu trebam posvetiti svoje vrijeme, što trebam, a što ne promijeniti. Trebam se malo posvetiti onome čemu se trebam posvetiti u svom životu. Onim sitnim detaljima koji će moj svijet i život činiti drukčijim.
Jer.. ipak moj je život samo moj i ničiji drugi.


27.07.2008.- Tipkaj-Tipkaj (5) On/Off

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se