*Što je sreća?
Uporno pišem o raznim stvarima koje me u tom trenutku muče, vesele, ali zapravo ne znam točnu definiciju toga.
To je ista stvar kao kad me netko pita šta znači određena riječ? Normalno, ja ne znam pravilno objasniti, ni sama ne znam što točno znači, ali znam u kojem je kontekstu upotrijebiti i sl. Tako i sa nekim jednostavnim pojmovima. Kao npr. sreća. Mislim da sreću možemo naći u svemu, u svakome. Samo je stvar u onom tko gleda. Razlikujemo se. Puno. Svi se razlikujemo po određenim detaljima. Svatko je individualan. I svatko će gledati na određenu stvar svojim očima. Tako i sa srećom. Netko će sreću naći u promatranju zvijezda, a netko u fotografiranju. Netko će je naći u sviranju klavira, netko u sviranju harmonike.. Dakle SVI možemo biti sretni ako sreću nađemo, a naći ju možemo stvarno svagdje.
Dakle.. ja se sad pitam: ako ju možemo naći svagdje, zašto u svakom trenutku nismo sretni?
- Zato jer ju ne znamo prepoznati.
Da.. to je taj problem. Taj odgovor bez rješenja.
Divim se onima koji sreću mogu naći u svemu. Ja to ne mogu niti ću ikada moći. Pravu sreću zapravo vrlo rijetko nađem. Zato se i tako posebno osjećam kad je nađem. Jer to bude rijetko, pa ostavi prekrasan osjećaj u meni. Joj.. Nikad neću zaboraviti zadnji put kad sam zaplakala od sreće. U trenutku najvećeg očaja, najveće tuge.. U trenutku najbolnijih suza pojavi se netko tko ih odjednom pretvori u suze radosnice. To mi se jednom dogodilo i nikad neću zaboraviti taj trenutak. Zato toliko i volim tu osobu. Jako. Beskrajno.
Tako sam ja proašla svoju sreću, u suzama, u tuzi. Tad sam shvatila da ju svugdje možemo pronaći.
Filozofiram.
* On je bio moja sreća. Više nije. Zato mi se sve i čini kišno u posljednje vrijeme. *
Šukica
