Seminar je prošao; bilo je izvrsno! Puno sam toga naučila i kao jedno novo iskustvo mi je dobro došlo. Iako ja nikad nisam bila totalno u hip hop style-u. Hvatale su me nekad faze, no... ima i meni dražih disciplina. Bilo je zaista puno strava ljudi... Sve u svemu- drago mi je da sam bila tamo. Pozdrav Patricku, Diani i Shieffi (kako se već piše)!
...
Opet me hvata ona faza „dubokoumnog razmišljanja“, ali vas neću baš davit time u postevima. Počela sam opet danima razmišljati o nekim životnim pitanjima. Mrzim biti u toj fazi, baca me u depru. Moža je samo pms (hehe), a možda... ne znam....
Dosadilo mi je već dane i dane provodit na Campu, gledati neke ljude koji me ubijaju u pojam, tako da ću smanjiti tamošnje izlaske. No, naravno, dolazit ću samo radi ljudi koje cijenim i volim. Ne znam što bih dala da mogu točno procijeniti ljude na „prvi pogled“.
Masu puta mi se dogodilo do sada da se prerano vežem za nekoga, makar ga/ju ne upoznala dovoljno dobro. Prebrzo se zbližujem s ljudima, a to zaista nije dobro.
„Našla“ sam neke prijatelje koje dugo i dobro poznajem, za koje mogu reći da su oni pravi u koje se mogu pouzdati. Takvi su toliko vrijedni.... Ne znam što bih bez njih.
Hvala im što postoje..
Žao mi je što moja mala više ne piše blog. U njenim sam riječima često našla utjehu. Kad se samo sjetim da smo nas dvije (ajmo reći) „upoznale“ preko bloga. Ona je jedna od onih kojima zahvaljujem što postoje.
Bliži se Božić i Nova godina- najdraže doba godine. Snijeg, skijanje, praznici, opuštanje...
Veselim se Božiću... Ne (samo) zbog poklona (heh) već zbog obiteljskog osjećaja zajedništva i ljubavi. Nema mi draže stvari od kićenja jelke na Badnjak sa starcima (a da ne spominjem sve one fine kolače svih vrsta...lol). To su sve životne sitnice koje su zapravo jako važne. Nekima je to smješno i jadno, ali nisu ni svjesni koliko su sretni što imaju obitelj.
E da, još jedna tema koju bi obuhvatila u ovom postu; kopiranje.
Zašto ljudi kopiraju druge? Po meni je ok kad vidiš neku dobru majicu na frendici pa ideš kupit istu jer je strava. Ali, kad se netko mijenja stavove i način života prema nekome. Zašto ljudi jednostavno nemaju svoj stav? Kad takvi ljudi vide nekog sa svojim čvrstim i originalnim stavom; odmah se počnu „furat“ na njega. Tada nisu ni svjesni da više ta osoba koju su kopirali ni oni nisu „posebni“ i originalni već postaju masa ljudi koji se furaju na istu stvar. Ne znam razumijete li me, ali su takvi slučjaevi (kojih oko mene ima mnogo) zapanjujuće jadni. Žalim takve ljude bez stava i onog „Ja“ u njima...
Svatko je poseban na svoj način. Svi smo mi različiti i time posebni, ali nismo ukoliko kopiramo druge. Svaki čovjek je posebna priča... Poseban lik u životu...
Šukica
