Svijet je jedna velika šarena kugla. (vesela,nasmijana,nestrpljiva,društvena, Skrivene opsesije.(...) Blind world.Ne slažem se s onom Pjevajte nešto ljubavno. |
Brix je izbrisao blog...šmrc... Oj ljudovi! Vidite, manje sam na compu...neda mi se, neam živaca, ali neću brisat blog kao Brix...
Why si izbrisao blog? Pa bio ti je strava... Uglavnom...kode mene niš novo. Naravno, danas je na sastanku roditeljskom opet bilo sranja o meni; moja raska. Uopće se ne zabrinjavam jer znam da ona nije u pravu koliko misli da je i podržavaju me ljudi tako da; nema beda! E da, osamšicama smišljam ples za priredbu njihovu ili šta je već; bit će doooobaaarrr!!! Ah... Danas sam pričala s Inkom. To nije normalno, kad god se uhvatim nekih dubljih spika s njom, uvijek mi bude lakše ili budem veselija, boljeg raspoloženja..blabla... Tako da smo lijepo čavrljale..da...cmok Inkić... Evo, Jelena, lijepo te preko bloga molim da napokon kupiš bon jer ćeš ga ti kupit kad na vrbi zasvrbi ako se ne trgneš... Napisala sam post, ste happy? NOT... Eto, još za kraj, lijepo molim Brixa da mi javi objašnjenje why je izbrisao blog... Jer sam znatiželjna..hehe.. Ma...pila sam cole upravo, znate, kofein užasno djeluje na mene... Kad smo već kod toga, znate ona luda vjeverica u crtanom "Preko ograde"? E ta, kad popije red bull ili šta već? Takva sam ja nakon pola litre cole, a nekad i manje...ufff... Idem sada komentirat Doda...pusseko ljudi!!! Šukica Vjerujemo li u slučajnosti? Ovo sam našla surfajući netom, nakon što sam pročitala i napravila po zahtjevu----
Procitajte do kraja, nije samo kvaka! 1) New York City ima 11 slova. 2) Afghanistan ima 11 slova. 3) Ramsin Yuseb (terorist koji je prijetio da ce srusiti Blizance 1993.godine) ima 11 slova. 4) George W Bush ima 11 slova. Ovo bi mogla biti puka slucajnost, ali postaje zanimljivije: 1) New York je bila jedanaesta savezna drzava SAD-a. 2) Prvi avion koji se zabio u Twin Towers je bio let broj 11. 3) Let 11 je imao 92 putnika. 9 + 2 = 11. 4) Let 77 koji se takoder zabio u tornjeve je imao 65 putnika. 6+ 5 =11. 5) Tragedija se dogodila 11. rujna, ili kako Ameri kazu, 9/11. 9+ 1 +111. 6) Datum tragedije (9/11) se poklapa sa Americkim brojem za hitne sluzbe(911). Opet 9 + 1 + 1 = 11. Slucajnost? Nastavite citati, pa cete mozda promijeniti misljenje. 1) Ukupni broj poginulih putnika otetih aviona je 254. 2 + 5 + 4= 11. 2 11. rujna je 254. dan u godini. Opet 2 + 5 + 4 = 11. 3) Bombaski napad u Madridu se dogodio 11.3.2004. 1 + 1 + 3 + 2 +4=11. 4) Tragedija u Madridu se dogodila tocno 911 dana nakon napada na Blizance. Tu postaje jako cudno. Najpoznatiji simbol SAD-a, nakon zvjezdica i crta sa zastave, je Americki Orao. Stih koji slijedi je preuzet iz Kur'ana, Svete knjige Islama. 'Zapisano je da ce sin Arabije probuditi strahovitog Orla. Ljutnju Orla osjetit ce svi u zemljama Alaha, i makar ce neki drhtati u ocaju, drugi ce u nadi govoriti: ljutnja Orla je ocistila zemlje Alaha i tamo je zavladao mir.' -To je stih 9.11 u Kur'anu. Jos uvijek ne vjerujete??? Probajte ovo, mene je sokiralo. Otvorite MicrosoftWord i napravite sljedece: 1) Utipkajte Q33 NY . To je sluzbeni naziv leta prvog aviona koji se zabio u Twin Towers. 2) Zacrnite ih i povecajte font na 48. 3) Promijenite font slova na WINDINGS. Isuse!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Sta ste dobili??? Uzas! Vjerujete li i dalje u slučajnost? Istina ili ne- luđaka na svijetu ima, a kad su u pitanju takvi psihopatski podhvati... Koliko je samo ljudi tog tužnog dana kad su blizanci srušeni ostalo bez obitelji, prijatelja, poznanika... Koliko je ljudi tog dana plakalo? Pitanje je poslije svega toga samo "zašto"? Šukica New post... OJ ljudovi!
Šta ima? Hmm...ove komentare još ne otvaram..neda mi se uopće više ni pisati na blog (strange, ha?) Šta da kažem, još malo ljeto, more, pa kome se da boraviti na kompu i pisat posteve...naravno; naći će se vremena... Uff...jučer smo bili na moru (no nažalost, nikako svi) i bilo je full vruće, a sada kiša?! E da, hladno pivo 1.6. yeee.... Naravno, ja vjerojatno neću moći ići jer mi je u četvrtak sasatanak u školi pa će bit paljbe na mene (naravno, tko drugi nego moja raska koja me PREočito puno voli...NOT) tako da ću se izvuć na starog. Prodat ću staroj pšriču da stari dolazi i da s njim ide, a on će to potvrdit Joj, volim starog E da, u petak sam vidjela opake bikere...harley sa svake strane... Brrrum, brrum...brrrrrrrrrrrrmmmmmmmm LOVE IT! Ovo će ljeto biti žestica...(da, to sam već rekla 10 puta) Nego, sad ima nekih sumnja, promjena mišljenmja i raspoloženja u društvo... nekako je malo ok, malo nije i tako...u biti standarni (ili ne?) Dobro, ljeto uvijek napravi svoje- sve ok! Samo da stisnem ovaj kraj godine i no beda... Da... Eto, nothing else to say... Još malo pa ću sredit blog, ako ne, otvoritću novi i naravno, obavjestit vas... Pushe Šukica =D Oj svima koji su u ovih par dana samo srali!
Ovako, kao prvo i prvo; pojma nemam tko ste! Pretpostavljam ona Petra koja izgleda kao dečko (neda mi se srati), ma uopće spuštat se na vaš nivo... Samo bi htjela reć da mi se živo jebe šta serete jer vas uopće ne znam (ajme da, vidjela sam vas na Rebekinom roćkasu prošle godine), ali da mi tako sere neki frend ili frendica, onda "nebi ostala živa", no to mi se još nije dogodilo tako da... Ugl, onemogućila sam komentiranje jer je zaista jadno da blog postane središte svađa, a ja sad niš ne prijetim niti serem, ali sumljam tko je najviše srao, i pobrinut ću se da vas upoznam s nekim osobama i znam kako...strpljenje... I tako, sorry onima koji imaju važnijeg posla osim srat po blogovima (očito da vam je to najveća zabava)...ovaj ću blog ostaviti, ali ću vjerojatno otvoriti i novi... Zaista, da smo frendovi, bio bi mi bed, ali niste i ne vjerujem da bi se itko "normalan" družio s takvim osobama koje nemaju život (tek sad shvaćam značenje tih riječi) i ZAČEPITE o puževima jer mi je to nadimak bestice, pa se cerite koliko hoćete... Pozdrav ocu Ivil kuki štrudli I. junioru i svim puževima, te bićima koje vidim jako volite! Pozdrav i ljudima, o novom blogu ćete biti obaviješteni... Do skora! Šukica Oj ljudi!
Eto, svi me tlače da napišem novi post, a najviše Trevor (da, da)... Hmm...ispalo je da je baš Trevor osoba od povjerenja (eto, hvalim te ) Ono, ful sam debil; ono opet serem o "don´t worry, be happy" pa se danas na priredbi rasplačem! Ono, onda me moja mauva Jelena tješi... Svakako moram napomenuti da ju puuuuuno vojim i da je jedna od osoba s kojima sam se najbrže zbližila...Jelena; pričam ti sutra za ONO, čudno je to sve, drago mi je da me razumiješ... I da, danas je bila šugava priredba za učenike (), ali; Tihomir je svirao Don´t cry od Gunsa na gitari (naravno)... kako lijeeeepo sviiiraaa! Ful gušt slušati...da... Eto, svi kažu da je proljeće vrijeme za zaljubljivanje, ali ja ću ovo preskočit u tom raspoloženju (khmm), ne planiram se zaljubit; nikako! Prebolit stare rane i sprdnja, sprdnja, ljeto i uživancija! Dadada...e da, neš samdanas pitala rasku, za Carpe diem, rekla je da će nas puštat tamo na Hvaru; yeeeeeeeee.... Bit će ludo jer ide Teja...weeee... Jelena, pliiiiz, pliiiiz, pliiiiz idi! Imamo prazno mjesto u sobi jer je Inčica odustala...buaaaah Ma, change the subject... Vratimo se plakanju. Danas, kad su osmaši pjevali na priredbi "da te mogu pismon zvati", prvo sam ja počela plakati zbog...ma... Onda je Alex cmizdrila zbog osmaša jer idu ćaaa.... I tako su se svi zbog toga rasplakali... Meni je ful bed to oni idu, ali će mi stvarno bed biti kad odu sadašnje sedmi; e ono...mislim da neću iz racku izlazit danima.. Nećemo sol na ranu... Ajde, sad komentirajte i Pusseko Šukica Don´t worry, be happy! Oj ljudovi!
Kako strava dan, zar ne? Bacimo se na priču; naslov… Koliko stvari imamo s tim motivom? –Od majica, bilježnica, torba…pa sve do posteva! Svi tako govore, ali rijetki zapravo tako misle. Tako i ja; stalno serem „Don´t worry, be happy“, a onda se prvom prilikom uvalim u teški bed i mislim kako je life over..(how positive thinking?) Tako i danas…fuuuulll sam bila u racku dok nisam počela pričati s Tejom na telefon… U prvoj četvrtini razgovora sam bila u istom stanju kao i prije, već na polovici sam se bacila u teeeeeeški racku, a onda sam opet počela pilit…onu gore rečenicu… I da, sad sam totalka „up“, onako, baš u stilu djeteta cvijeća…Ehh… Pretposavljam da Teja ovo ne čita jer piše lektiru (ako čitaš; brzo za stol jer će ti Zrila komad zapucat)… E da, ma ja nju najviše volim (si sad sretna?), onako, nekad me ona ful zna izbedirat, a nekad me razveseli. A ako imam običaj „zažmirit“ na loše stvari, ispada da ju puuuno vojim…da… To smo riješili… E da, danas je Tobiju rođas! SRETAN ROĐENDAN! I mojoj teti; SRETAN ROĐENDAN! I to baš na 13… happy broj… To šta se tiče naslova, stvarno! Ajmo reć da je razdoblje dok smo u bedu; pijano stanje. A to znači, dok smo trijzni, možemo shvatiti pravo značenje one gore rečenice i koliko je zapravo super tako razmišljati… Weeeeee…ma ja ću biti hipi, tadaću barem imati izliku zašto se stalno cerim i smijem (to je ista stvar)… Samo, ne znam gdje ću pronači izliku za PREhepi razdoblje koje se (hvala Bogu) opet počinje javljati sve češće u mom životu…hmm…možda da osnujem novi pokret u svijetu? Da, Moja Lora će mi sigurno pomoći u tome… I tako… Evo jedna definicija koju MORATE znati; Depresija (poznata kao bed) je normalno stanje koje se javlja u teenagerskim godinama, Ponekad i u kasnijim godinama. To je veoma loše stanje zbog društvenog života i duhovnog Stanja. Zato se preporuča svakodnevno razmišljati pozitivno i u svemu nalaziti dobre strane kako bi se u bed što rijeđe padalo… Eto, dosta filozofija, a sada komenirajte puno-puno-puno… I remember - Don´t worry, be happy! Puno pussa, Šukica =) =( Oprosti…
Još uvijek ne znam, Volim li te i dalje. Još uvijek ne razumijem što se dogodilo, Još uvijek živim u prošlosti, Oprosti mi na tome… Oprosti što poštivanja dovoljno nije bilo, Oprosti što osmjeh dovoljno cijenila nisam, Što krivo sve sam zamislila. Oprosti što sam se previše nadala, Što puno sam očekivala… Oprosti što te zaslužila nisam, Ali voljela te jesam… Oj ljudi! Evo novog posta. Šta da vam kažem? Kraj škole, velika strka i pritisak… Koliko god čekala ljeto i kraj škole; mrzim te „posljednje tjedne“. Kako je teško reći oprosti, a još teže to reći i stvarno tako misliti… Oprosti se govori kada se zabrlja, ali, kako biti sigurni da sepogreška neće ponoviti? Kako biti sigurni je li to uopće bila pogreška? Ili smo bili u pravu? Tko se još to danas pita… SLOBODA…lijepa riječ još ljepšeg značenja. Kako objasniti slobodu; kao mogućnost izlaska u bilo koje doba dana, Kao život bez pritiska, kao mogućnost potpune samostalnosti… ili mogućnost bijega daleko od svega? Ne znam… U životu, ništa posebno… Onako, standarno; sprdnje, sranja, ljubavi, svađe (e, toga gotovo više nema; thanks God) E da, Trevore, onaj post, šta smo dogovorili; nisam raspoložena, sorry… Drugom prilikom, ali još moramo doraditi… Eto, ne piše mi se puno jer nisam raspoložena, neke stvari su mi digle živce, A najviše škola jer imam toliko toga za naštrebat, a tako mi se N-E-D-A… Da bar imam trunku volje da to stisnem, ali…ne… Pusse Šukica Touch it, bring it baby... Oj ljudi!
Šta se radi? Eto, odlučih i ja polako na stare svakodnevne postiće (čitaj; ooogromne posteve). Hmm...danas mi je u školi digla živce jedna profa...ali ovog puta puuuuno! Zašto je njoj Europsko iz PLESA bez veze?! Zašto nitko ne shvaća težinu priprema?! Mislim ono, jebe se njoj za to...Ona kaže da sam taj rad mogla raditi dok sam se oblačila u svlačioni i za vrijeme ručka...HELOOO!?!? Stvarno ke kužim ljude koji tako minimalno poštuju stvari kojima se bavimo...ma nek mi ona pleše ona sranja! JOoj...ignoriram... Onda, da vidimo...ništa posebno nije bilo osim što sam shvatila da gotovi svaki dan iz škole dolazim u 15:00... Ufff...stvarno...PREviše za mene... Mislim; kako mi onda izgleda dan? Dođem doma u 3, ručam, zadaća, ako treba neš naštrebat... Onda na comp, pa vani do treninga i onda dođem u 22:30 doma, pa pod tuš i u krpe... SVAKI DAN ISTO! A daaaaaaaaaaaj...treba mi neš novo... Ajde, još će sad (napokon) gitara i možda neki sportić ako ne budemo imali svaki dan treninge... Eto, ovaj put je post nešto kraći--- Pusse Šukica Došao red da i ja stavim koji video... Oj ljudi! Eto, pišem kilometarske posteve (kao što Matko kaže), pa ću sada staviti koji video, ali, naravno, i rijči uz njega (šta bi ja da ne pričam)
Joo, ovaj je dobar, pa čak se daju pokupit koje fore...obavezno pogledati.. još sranja... Bush...šta da vam kažem pozitivno za tog krebila...nisam jedina koja to misli... A sad pjesme... Danas je Sum 41 na redu; evo jedna PREdobra pjesma- Pieces Još jedna s dobrim spotom... I kraj...doooooobra pjesma...!!! Eto, sve od mene (za danas)... Pusse Šukica Bronca, srebro i titula Europskih prvaka! Oj ljudi moji kako li sam happy!
Jučer, zapravo, jutros nisam mogla napisati blog jer sam došla doma oko 1 sat... Ugl, kao što vidite u naslovu; to su nam rezultati! Yeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee... Jučer kad je bila dodjela, prvo su proglasili broncu (buuuu), srebro (ok), a onda titulu Europskih prvaka! Jer, ta titula je nešto više od običnog zlata, ma ne kužim njihove nagrade... Dodjela je počela u 23 sata, a naša je kategorija bila prva pa smo brzo završili. U međuvremenu smo se sprdali, nismo ništa očekivali. Išli smo u Pampas pa je tad bilo sprdnja... Lora & ja smo se odlučile držati zajedno...hmm... Vuna je gladna... Trenerica je luda od gladi... I tako... mi se sprdali, no jučer smo se više fokusirali na pravljanje budale od sebe; to je Lorina i moja specialnost ... Kad smo došli u dvoranu; u garderobi je bila "bitka breakera" a među njima se našao naaaaajslađi dečko kojeg sam ikada vidjela, evo slika... Svi seru da je ružan, a meni nije.. Mislim, svi su već navikli na moj čudni ukus kad su u pitaju dečki. Nikad, većini ljudi koje znam, nije bio sladak netko tko se meni sviđao...hmm.. A tek kako pleše?! Wow, pokupio je sve BEST nagrade koje je mogao pokupiti, aaaa...aaaalliii...AUSTRIJANAC JE! Nećemo se nervirati... E da, Lora se pak zapalila za dečka kojeg SVI vole; Joe...dajte, već 4. godina... Djeca... Eto...ljudovi...ne mogu opisat kako sam sretna jer smo ove godine plesali u najtežoj kategoriji...uff... Ajde, ajde...sad ubacite komentara i Pusse Šukica Tata...tata... =) Oj ljudovi!
Danas je bilo final i dobro smo otplesali premda smo mogli puuuno bolje. Imali smo 3 kg šljokica po sebi, a ja najviše (uvijek ja pretjeram); izgledala sam kao božićno drvce...! Usme su mi bile totalka zlatne, oči da ne govorim, a kosa?- Bože me sačuvaj... Tako da bi svi iz daljine odmah skužili "Evo, ide Šuky"...uff... Ma, i seniorke su bile bajne! Baš su mi slatke... E da, sad idu zanimljivije teme; Kako mi svake godine previmo neka sranja (bolje da vam ne govorim), no uvijek netko odustane jer mu se neda ili ga prpa...Tako sam si ja ove godine našla New partenra; Lora! Cura je PREspaljena! Baš smo se našle... E sada, prvo smo se penjale po katovima i šminkom po WC-oima pisale; "Umirete za 7dana, a danas je ponedjeljak" Ili "Napušite se chin-china" (to je inače racku na Japanski) i ta sranje... Onda je Lora išla kupovati topli sendvič, ali tipa nije bilo pa smo zalile vodom sve sendviče... Onda smo tražitBEST dečka u dvorani, ma na svijetu; Joseph (Joe)i tamo smo se fotkali s njim i tak..a k vragu; Austrijanac! E sad smo prešle na "skrivenu kameru"... Ovako, Lora je sjedila na dnu tribina, a kad bi prošao neki lik, zaljepila mu se za nogu i počela vikati "Tata...tata..." sve dok ga nije pustila... pošto su svi te njene "žrtve" išle prema izlazu, ja bi ih čekala i glumila rampu s kišobranom te otvoila usta da plate kartu...Onda bi se ljudi počeli ceriti, a Tony bi ih dočekao iz vrata i gotovo se bacivši na njih vrištao i kreštao...ma...spaljeni smo, nema šta... Sutra planiramo još žestice napraviti, ako imate ideje; javite do 14 sati jer tada idem...Izvjestit ću vas o tome... I tako... nemam vam šta više za reći; žao mi je što je prvenstvo u Rijeci, žao mi je što je sutra već gotovo, ali bilo nam je ludo- to ne možemo poreći... A sutra je BIG FINALE... tad će biti najbolje... Ajde ljudovi, komentirajte... Puxewi... Na ovoj slici još mauva...uvijek sam voljela trampulin....sad sam nažalost odrasla za takve stvari...not fer... Šukica Dan traje 15 sati... Oj ljudovi!
Našla i ja vremena napisati post... Vidim, svi se žale na školu; hehe; ja ne idem već dva tjedna! He- he... Znam, znam... blago mi se... ali, moj vam dan traje 14 sati... Mislim, u 7 se budim, a do 22 sam u prokletoj dvorani, a onda dođem doma; bacim se u krevet, pa spavam... zapravo; to nije spavanje. Odjednom nestanem, propadnem u zemlju, o ničemu ne razmišljam...kao da sam mrtva, ali nisam... komplicirano je to za objasniti... Zato tvrdim da dan traje 14 sati. Danas, hmmm... prošli smo u finale!!! Yeeeeeeeeee... Plakale smo od sreće, jer nikada nismo ni pomislile da će nam taj ples ići dalje... jer je stvarno jadan, ali; suci su slijepi! Nama ne smeta... To je dobar dio priče, a loši je činjenica da su sve Hrvate na natjecanju stavili u šator, kao svlačionu. Gdje nije bilo grijanja, plazma s tijekom natjecanja, WC-a, pa čak ni ogledala! Hello?! Šminkali smo se gledajući odraz na staklu AUTOMATA!!! ...ogledalce, ogledalce... I tako, živčane, smrznute; svi smo se bunili.. A onda smo lijepo našli novinarku i dali izvještaj "ugodnosti"... Stvarno, sramota za Rijeku i cijelu organizaciju... Ipak, sve dobro što dobro završi! E da, moram napomenuti da je danas Lori bio rođendan! SRETAN ROĐENDAN! (To vam je ova u sredini) Eto... sve super, ali bi (naravno) radije da je natjecanje negdje drugdje, samo ne u RIJECI! Ono, da budu tulumi u hotelima...i sve što ide uz te gluposti... Ajde, uvijek vam PREviše pilim s postevima, a vi baš i ne pilite s komentarima...??? I da, boxevi su malo prazni, moram ih nepunit nečim dobrim... Ajde, ajde... Pux... Šukica (nema više onog "vaša", jadno mi je) |