eto...odlučila sam prestati sa pisanjem ovog bloga, izbrisala sam sve postove osim ovog jednog... blog ću ostaviti kakav je, nemam ga za sada namjeru brisati, čisto iz razloga što mi je lijep :D
pozdravljam vas sve i napuštam uz ove misli:


Draga moja ljubavi...
Digni pogled, pogledaj u nebo... Rodio se novi dan, nije li prekrasan? Vidiš li ono sunce što sja iza stoljetnih legija užurbanih oblaka? Osjećaš li njegov nježan dodir, poput svile što klizi niz tvoje obraze? Osjećaš li toplinu u srcu koju ti ono pruža? Zatvori oči... Vidiš li me? U tebi sam, još uvijek u tvom srcu, kao što si i ti u mom. Jesi li spreman prepustiti se? Jesi li spreman zakoračati poslije svih granica, pogledati dalje od svih horizonta, skočiti više od svih planina? Jesi li spreman osloboditi se okova sumornog svijeta i pasti u moj zagrljaj? Ako jesi, učini to... Učini to, ljubavi moja. Ja te držim... I neću te ispustiti iz naručja. Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga, jesi li spreman ispasti budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo život. Želim znati jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, znaš li biti dijete, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te zanos preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ogrančenja. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi, jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe – mozes li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možes li svoj život nadahjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim ili mojim, a da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičes prema srebrnom punom mjesecu: ''To!'' Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati možeš li stajati sa mnom u središtu vatre i ne posustajati. Želim znati što te u tebi samome gura naprijed u trenucima kada se sve ostalo ruši. To želim znati... Budi mi izazov, pokaži da se mogu boriti za tebe, budi beskrajno pustolovnog i znatiželjnog duha koji će te bez prestanka tjerati da rušiš svake granice; da zajedno budemo okruženi milijardom ljudi koji će nam govoriti kako to i to nije moguće, kako se to i to nikako ne može ostvariti, i da im upravo tada pokažemo kako možemo, da osvojimo sve vrhove i da sanjamo o novim pobjedama. Budi mudar kao stogodišnjak, ali imaj neskrivenu djetinju radost prema svemu, znatiželju i širom otvorene oči, uvijek u pokretu, nikada u zastoju.

Maja