studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

nedjelja, 19.11.2006.

...the end...

eto...odlučila sam prestati sa pisanjem ovog bloga, izbrisala sam sve postove osim ovog jednog... blog ću ostaviti kakav je, nemam ga za sada namjeru brisati, čisto iz razloga što mi je lijep :D
pozdravljam vas sve i napuštam uz ove misli:


Draga moja ljubavi...
Digni pogled, pogledaj u nebo... Rodio se novi dan, nije li prekrasan? Vidiš li ono sunce što sja iza stoljetnih legija užurbanih oblaka? Osjećaš li njegov nježan dodir, poput svile što klizi niz tvoje obraze? Osjećaš li toplinu u srcu koju ti ono pruža? Zatvori oči... Vidiš li me? U tebi sam, još uvijek u tvom srcu, kao što si i ti u mom. Jesi li spreman prepustiti se? Jesi li spreman zakoračati poslije svih granica, pogledati dalje od svih horizonta, skočiti više od svih planina? Jesi li spreman osloboditi se okova sumornog svijeta i pasti u moj zagrljaj? Ako jesi, učini to... Učini to, ljubavi moja. Ja te držim... I neću te ispustiti iz naručja. Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga, jesi li spreman ispasti budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo život. Želim znati jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, znaš li biti dijete, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te zanos preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ogrančenja. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi, jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe – mozes li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možes li svoj život nadahjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim ili mojim, a da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičes prema srebrnom punom mjesecu: ''To!'' Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati možeš li stajati sa mnom u središtu vatre i ne posustajati. Želim znati što te u tebi samome gura naprijed u trenucima kada se sve ostalo ruši. To želim znati... Budi mi izazov, pokaži da se mogu boriti za tebe, budi beskrajno pustolovnog i znatiželjnog duha koji će te bez prestanka tjerati da rušiš svake granice; da zajedno budemo okruženi milijardom ljudi koji će nam govoriti kako to i to nije moguće, kako se to i to nikako ne može ostvariti, i da im upravo tada pokažemo kako možemo, da osvojimo sve vrhove i da sanjamo o novim pobjedama. Budi mudar kao stogodišnjak, ali imaj neskrivenu djetinju radost prema svemu, znatiželju i širom otvorene oči, uvijek u pokretu, nikada u zastoju.


Maja

Napisano u 20:17h
Ako imaš nešto reći,reci sada ili šuti zauvijek (2) Na papir lijepo - # - Povratak na vrh

ponovljeni post od 30. svibnja

hodala je po ulicama grada kojeg je voljela, u maloj crvenoj haljinici s otvorenim leđima..sunce joj je udaralo u lice i to joj je godilo...prošla je napokon preduga zima i sve je bilo u cvatu, to ju je podsjetio na njega...prošlo je toliko vremena a ona se i dalje savršeno dobro sječala njegovog mirisa, njenog dodira na svojoj koži..i u njoj bi se tada javio neopisivi osječaj sreće, tuge, grča i leptirića u trbuhu...istovremeno...
puno je muškaraca prošlo kroz njen život od njenog prošlog života (tako je nazivala razdoblje prije i poslje njega,...) ali ni prema jednom nije osječala ono što je jednom davno osječala prema njemu... kada ga je upoznala mislila je da hoda po oblacima,da budna sanja...da je to ono..ono pravo,ono što se osječa jednom u životu. no kako to biva u životu, pa tako i u ljubavi nije bilo onog happy ever after... i uvijek je mislila da ono jednostavno nije bilo njihovo vrijeme, da će ono tek doći, ali kako je vrijeme odmicalo ta njena iluzija se raspršila i sa svakim novim muškarcem sve je više gubila taj san o savršenoj ljubavi, taj dio koji ju je činio onim što je bila... i tako dok je šetala gradom po suncem obasjanom pločniku sjetila se svega onog što je bilo... (samo onog dobroga naravno, jer je bila tip žene koja bi loše stvari zaboravila...potisnula negdje duboko u sebe...) u jednom trenutku su joj se dlaćice na vratu nakostriješile, kao kada osjetiš prisutnost negog duha u blizini...i znala je... okrenula se i ugledala ga...izgledao je kao da ni dan nije prošao od kada ga je zadnji put vidjela...gledao ju je sa onim svojim osmjehom koji ju nikada nije ostavljao ravnodušnom...koljena su joj zaklecala i bradavice se skrutile. prišao joj je i poljubio u obraz... razmjenili su par riječi , onako pristojno, kao da se nikada ništa lošeg nije dogodilo, kao da nisu svo ono vrijeme proveli skupa, kao da nikada ništa nisu osječali...ali to nije bilo tako... jer čim ga je ugledala, sve što je nekada osječala prema njemu joj se vratilo, kao bumerang da ju je u glavu pogodio...pokušala je ostati hladna koliko god je mogla, jer, bila je dama, u pravom smislu te riječi... rukovali su se i rastali... nešto ju je vuklo da se okrene i pogleda ga kako odlazi...ali on nije odlazio, stajao je na mjestui gledao ju u oči, kao da joj je pokušavao reći, "da, i ja osječam što i ti..." !! zastala je na par sekundi i on je krenuo prema njoj... i svakim korakom bliže sve više osječaja je naviralo u nju... kada je napokon došao do nje zagrlio ju je svom svojom snagom kao da ju nikada neće pustiti i poljubio u vrat... sjeli su na klupicu,zagrljeni i gledali se,...riječi nisu bile potrebne...to je bilo to...
njihovo vrijeme napokon je došlo... nadoknađivali su izgubljene godine,...nestalo je one nezrelosti koja ih je jednom razdvojila...vratili su se leptirići u njen trbuščić...
CIIIIN - CIIIIN!! CIIIIN - CIIIIN!!
-halo?
-dobro jutro bunny!! sretna ti godišnjica!!
-molim?
-pa pogledaj datum!! nisi valjda zaboravila??
-jao, gle fakat!! ma kaj bi zaboravila, nego sam ovaj čas otvorila oči!! i tebi hepi eniversari honey!
-navečer te vodim u onaj naš restać,može?
-da,da...može, može...jedva čekam!!
-ajde super,vidimo se onda navečer...pusa!! volim te!
-i ja tebe honey...bye!
nastavila je sjediti na svom krevetu od kašmira i shvatila da je sve bio san...i počela je plakati!! a onda joj je sinulo,...čemu plakati?? za prošlošću?? ma ovako je puno bolje... sretna sam!! uostalom, savršena ljubav ne postoji..zar ne??

Image Hosted by ImageShack.us

Napisano u 17:47h
Ako imaš nešto reći,reci sada ili šuti zauvijek (1) Na papir lijepo - # - Povratak na vrh
copyright SHNAJDERICA, 2006.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se