Mojoj mami...

Draga mama...
Evo i nocas placem ko malo dijete koje zeli svoju mamu.


Image and video hosting by TinyPic

E pa mama tako i je, ja sam sada samo tvoje dijete i majko falis mi. Mama ja se smijem, ja se pravim hrabra, ali i meni moraju negdje savovi popucati. Ja znam da ti znas da imam divnog covika, divnu obitelj u koju sam dosla i svi su me divno primili, ali majko daleko sam ti. Sada ne zelim misliti na odgovornosti koje imam, ne zelim se pravdati... Sada samo zelim plakati majko jer mi falis. Imam sve ovdje, ali nemam s kim razgovarati kao s tobom... Nemam se s kim smijati kao s tobom...Nemam koga ljutiti kao tebe... Majko, ja nisam zena, ja sam jos uvijek samo dijete, mala djevojcica, preplasena i zbunjena. majko ja te trebam. Trebas mi da mi kazes sta da radim... kako izdrzati i kako se nositi s velikim racunima, neplacenim porezom, trazenjem posla, nepoznavanjem jezika... Osjecam se tako manje vrijednom, osjecam se jadno... Zapravo se i ne osjecam...

Svaki dan je isti, ali ne kao kod nas isti, nego doslovno isti... Ubija ova monotonija. Ja sam stvarno sretna, ali i neizmjerno nesretna... Razdvojena od ljudi s kojima sam cijeli zivot bila i zivila... Sada nema nikoga. Ja i nepoznati ljudi!

O mama kako mi falis. I tata isto. I sister i bro'... i bakica... I moje macke... I moja razbacana soba, zbog koje si se uvijek ljutila sto je ne pospremim... I nasa kuca... I nase nesredjeno dvoriste. Sve.

Mama, ja hocu da mi napravis kriz na celu i da me blagoslovis... Kao nekad prije spavanja. Mama ja bi kuci.
Nimalo ne volim ovu zemlju...
Mama, znam da bi ti sad rekla da moram biti zadovoljna i sretna i kako god cudno zvucalo ja to i jesam, ali i nakon skoro pla godine, ja se jos uvijek osjecam ko gost i kao da cu se brzo vratiti doma, ja nikako da shvatim da tu sad zivim.

Istina je da covjek nikad nije zadovoljan onim sto ima, ali kako bi i bio kad mu Bog jedno daje drugo uskracuje, a to mi je skoro pa od iste vaznosti...

Mama, ja te volim. I ja bi k tebi doma.
cry




"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bežiš od nje. Ne moraš bežati, ne moraš je se bojati. Moraš voleti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bežati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo.... Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...!"
(Hermann Hesse)

17.03.2011. u 16:04 · Ostavi komentar (16) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se