Kalendar
| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Svibanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (5)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (5)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (3)
Dim sum, lose some
...
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.
(Charles C. Finn)
od 22.02.2011.
HTML Hit Counter
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Odem do...
..and all hope is gone!!!
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Jaguar
PROROK (!)
Mrs. Morrison Joplin
Sunčica.
kroatikus1
tajanad
Norra_Autumn*
Ladynada
Amelia
More ljubavi
Tilaponcica
Bugenvilija
Bugenvilija 2
Marina kuharica za male (i velike!)
themiraclevalley
Man in Black
Nesto se kuha!
neverin
LudiSplitjo
Julia
sunce na prozoru
SredovjeÄÂŤni udovac
putovanje kroz misli
Mjesecina
Humor a ne tumor
Boliš me. Ne preboliš me. Razboliš me. Razbolim te. Mrzim te. Ne prebolim te. Gorim te. A ogoliš me. Goriš me. A ogolim te. Volim te. Stvorim. Oborim. Ne volim. Volim te.(M.A.)
Uvek smo bili živi, pa ipak: drukčije živi od svih ostalih živih na ovom luckastom svetu.(Miroslav Antic)
Nikad ti niko neće ovako u krvotok uliti poslednju nežnost celu, ni uspeti u tebi toliko tuge da nađe.
Nikada više nećes ovako divno truliti u običnom hotelu, a ne želeti ipak odavde da izađeš.
(Miroslav Antic)
Credits
Pronasla sam ono sto sam trazila ;)
Svi smo mi dospjeli u ovozemaljski vrt koji se zove zivot. Staze kojima hodamo su razlicite,preplicu se i razilaze,mi tecemo kao vrijeme,radujemo se, smijemo, patimo, bolujemo i sto je najvaznije...Volimo...
Tako sam i ja zavoljela... Brzo, nepromisljeno, totalno blesavo...
Mozda je to moja najveca mana a mozda cak i najveca vrlina...mozda cu upravo zbog toga uspeti da sacuvam svoje srce u jednom komadu sto rijetko kome polazi za rukom u ovom svijetu punom lazi, prevara i neiskrenih ljubavi... A sa druge strane covjek bez ljubavi je samo mrtvac koji dise, nista drugo do nekoliko slucajnih imena i datuma... Ali kad ti se dogodi ljubav, to je nesto neopisivo, toliko da su ove rijeci nedovoljno jake da to opisu...Putevi ljubavi su veoma cudni i satkani su od bezbroj trenutaka. Svaki je poseban i neponovljiv. Svaki prezivljeni dan i prespavana noc samo su djelici ogromnog mozaika.
A danas ne postoji vjerojatno osoba koja nije upoznata sa poznatim facebookom... Pa netko ovu pricu moze nazvati modernom ljubavi ili tek jednom u nizu, sto se mozda dogadja vecini ljudi u danasnjem dobu, ali u ovom slucaju dogodila se meni i ja ju nazivam svojom modernom bajkom ;)
Uvijek sam tragala za pravom ljubavi, otkad sam saznala za sebe i otkad sam pocela izlaziti i druziti se sa razlicitim ljudima, gdje god bila i s kim god bila i kad god upoznala nekog novog (u ovom slucaju neku musku osobu) uvijek sam podsvjesno razmisljala i mastala o nekoj velikoj ljubavi, sto se dogadjaju na filmovima ili bolje receno, sapunicama, one nemoguce ljubavne price... Naravno, nikad moja masta nije pobijedila, uvijek je pobjedivala surova stvarnost, toliko puta da me uvjerila da od toga nema nista... kakva ljubav? o cemu pricate? S vremenom, nisam bas bila fan te ljubavi... Ali da se vratimo na facebook... Da, ta napast se lagano uvlacila pod moju kozu i mogu reci da sam bila opsjednuta s tim kad cu na internet da vidim tko me dodao za frenda, tko mi je lajkao slike, tko je objavio neke nove statuse, slike .. itd.. Doduse, nikad nisam prihvacala nikoga koga osobno nisam poznavala, pa je znalo biti i dosadno... A dodavalo me je mnogo ljudi za koje pojma nemam tko su i odakle su bas mene nasli... Tako me i dodao jednom taj tip... kojeg nisam htjela prihvatiti pa nekih mjesec dana, misleci ga onda ignorirati... Ali bas kad sam to htjela, nesto mi nije dalo mira i prihvatila sam ga (samo da vidim tko je;) ali bas tada je bio online... I da javila sam mu se da vidim tko je, sta je... I saznala sve... Iz istog smo grada... hm... Ali nikad ga nisam vidjela... Naravno, jer zivi u inozemstvu! No, on je htio da odemo na kavu (ljeto je, a on je na odmoru, tu, blizu mene) i tipkali smo tako svaki dan ... I dosao je dan da se nadjemo, bilo me je strah, ali tko ne riskira.... i eto riskirala sam... ;)
Danas: Nasa ljubav je iz dana u dan sve veca i veca... Odmah smo se pronasli jedno u drugom, a da nijednom to nije bilo jasno, ali smo bili sretni i uzivali smo jedno u drugom kao i danas i nadam se do kraja zivota, bas kao u bajkama ;) Naravno zaprosio me... Noc je bila ljetna, mjesecina, a on je klecao ispred mene, a ja plakala ko kisa (ko i svaka zena, u sebi ponavljam:necu, necu, a dok to ponavljam, istovremeno suze teku) ali nemoguce ih je zadrzati, ne mozes vjerovati da se to dogadja bas tebi, tebi koja je toliko trazila ljubav i prestala vjerovati u nju, a ona joj se dogodila... Tada sam i povjerovala u onu: ljubav se dogodi kad ju najmanje ocekujes! Istina je.
Nikada se jedan prezivljeni trenutak nece ponoviti i zato treba voljeti i biti voljen u svakom trenutku, tokom ovog cijelog kratkog i nesavrsenog zivota... Moj muz :) danas me voli kao i onog prvog dana kad me sreo, jer mi je tek poslije priznao da se zaljubio cim me vidio, taj isti dan, iste sekunde, on je znao da je to to... Meni je trebalo nekih par dana duze, ali da, oboje smo isto osjecali... Mi nismo trebali rijeci, pogledi su sve govorili... Kao da smo odjednom usli u neki zacarani svijet i ostali zateceni njegovom ljepotom... Jer on je moja ljepota koja me ostavlja bez rijeci, moja nada, moj zrak, moje srce, moje tijelo, sve je u njemu i s njim... Njegove plave oci me gledaju kao bozicu, volim ga jer me zavolio onakvu kakva jesam... Voli me isto i sa sminkom i bez nje! ;) S njim je svaki dan radost... On mene cini sretnom, a ja njega... mi se nadopunjavamo, vise ne funkcioniramo jedno bez drugog... I nema dana kada se ne zahvalim Bogu na tom daru... daru ljubavi... I zato kratim ovu svoju pricu, koja ima jos mnogo detalja koji ne stanu ovdje... i zavrsavam s rijecima Miroslava Antica: da je život nešto naše, najnaše. - Jesi l moje? Najmoje?- Jesam tvoje. Najtvoje.
Whole Facebook Life In Just 3 Minutes