Hoces...!? Da ti pricam...

Hoces da ti pricam kako mi je?

Hoces da te obradujem kakvim sam samo ja ljudima okruzena?

Hoces da ti kazem da ja nemam hrpetinu dragih ljudi oko sebe?

Hoces da ti kazem da sam neraspolozena svaki dan?

Hoces da ti pricam kako su me povrijedili, ranili, razocarali...
Tko? Znas vec tko...

Hoces da ti kazem da me boli daljina...
Znas vec koja daljina...

Doces da ti pricam o suzama, tuzi, patnji, kajanju, boli?
Dodji, pricat cu ti.

Hoces da te utjesim?
Dodji, pokusat cu.

Da, cudni smo mi ljudi, kad nemamo nista, zelimo sve, a kad imamo sve ne zelimo nista.

Hoces da ti kazem koliko te volim?
Ma volim te beskrajno, znas ti to...

Ali nemoj mi slati bezvoljno "aha", kao da mi nije dovoljno tesko.

Hoces da te preklinjem za osmijeh?
Necu. Ali te molim da mislis pozitivno.

Razlika je samo u tome sto sam ja sama, moram se skrivati iza osmijeha...Ne dopustam im da u mojim suzama uzivaju... Ranili su me, ali ne i ubili. Mrtva nisam jos.

Hoces?
Hoces malo prijateljske ljubavi?
Dodji, uzivat cemo zajedno...
U smijehu...
Moramo biti raspolozene, nema druge.

16.05.2007. u 17:06 · Ostavi komentar (5) · Isprintaj · #