I'm crying in the Dark...

Sama, lezim na krevetu i pokusavam zaspati.
Vec je duboka noc, mracno je i u sobi,
mjesecine veceras nema, tamni oblaci su sakrili mjesec...
Gledam prema prozoru, ali nista ne primjecujem...
Samo tri zvjezdice koje sam objesila na prozor
one svjetle u mraku...
Nije tisina, jer slusam radio i neke stare pjesmuljke
pustaju na mojoj omiljenoj stanici... Cak su i veseli.
Drago mi je jer se uz njih osjecam zivo...
Tuzna sam, ali s osmijehom na licu... Jel to moze?
Eto ocito da moze, jer se ja tako osjecam...
Ne mogu jos zaspati, nesanica je moja vjecna suputnica...
Zatvorim oci, ali samo cujem neku glazbu (koga zavaravam
uopce mi ne odgovara) i zivcira me... Nema smisla vise-
ni oni nemaju inspiraciju...
Mijenjam stanicu!- Dosta je bilo.
...
Samo sada treba izvuci ruku ispod toplog pokrivaca, a u
sobi hladno... Treba doci do radija... A tako mi se ne da...
Ali muzika postaje sve vise iritantna. Ludim...
Vise mi ni omiljena stanica veceras nije draga. Mrzim je...
...
Ali da, trazim stanicu i nadjem pjesmu: THIS IS HOW YOU
REMIND ME... Da, naravno da me vraca u proslost...
A kud bas sad... Kad mi je najveci problem bio kako
promijeniti stanicu, a sada mi je zao sto sam je promijenila
jer sam nasla stanicu sa pjesmama koje su tuzne,
melankolicne, osjecajne...
...
OH NO, I SAID TOO MUCH... THAT WAS JUST A DREAM...
I LOSING MY RELIGION...
...
Bolje bi mi bilo da sam slusala pjesmuljke bez smisla...
Bar ne bi razmisljala... Ok, oni bi me zivcirali...
Huh, kud god okrenes, tuga...
...
A u sobi i dalje onaj mrak, tri zvijezde na prozoru,
ja i nesanica, samo tuzne pjesme...
Jednostavno moram plakati u mraku...
It's not me who crying in the Dark, my heart is crying in the Dark
!

31.03.2007. u 03:45 · Ostavi komentar (9) · Isprintaj · #

...

Ne znam vise jesam li zalosna, ili ljuta, ili razocarana...
Ne znam vise ni jesam li radosna, ili zadovoljna ili smirena...
Vise ne znam kako se osjecam... Kako sam... Ne znam nista.
Pomalo su mi svi osjecaji jednaki...
Ponekad se sjetim kako sam znala plakati, ali tako da mi se
dusa doslovno raspadala od bola, a srce nije htjelo kucati...
Uvijek sam htjela nesto promijeniti...
A danas, kad placem... Placem jer znam da ne mogu nista
promijeniti.
Svjesna svega... Bas bi voljela da nisam.

Ali imam uspomene... Neka ih imam.
Znam da sam ziva. Unatoc tome sto se osjecam mrtvo...

30.03.2007. u 12:59 · Ostavi komentar (10) · Isprintaj · #

...

Osjecam se zaboravljeno...
Od njih... Od njega...
Nitko mi se ne javlja danima...


Osjecam se siromasno...
Kao siroce koje nema
novaca za sladoled...
Tako mu je nedostizan...
Zeli ga, a ne moze ga imati
kao sto to mogu druga djeca.


Osjecam se napusteno...
Kao napusteno stene,
ostavljeno na ulici...
Po kojem kisa pada i nitko
ne cuje njegov plac.


Osjecam se usamljeno...
Kao dijete s kojim nitko
nece da se igra, a ono tako
treba i zeli igru s drugom djecom.


Osjecam se maleno...
Kao zrno psenice nekad davno
posadjeno, a nikad izraslo...
Zatrpano duboko ispod zemlje.


Osjecam se prljavo...
Kao silovana djevojka
koja zeli svu prljavstinu koju
osjeca oprati sa sebe, a osjecaj
ne nestaje...


Osjecam se zaista ranjivo...
Krivim sebe za sve....
Ako je tako lakse svima- kriva sam!


Osjecam da ne osjecam...
Kao kamen koji trpi sve udarce
vremena, ali vjecno ostaje takav
kakav je.
..


Ne osjecam...
Mozda je bas u tome problem...
Ja sam kao miris nekog finog
parfema, ciji miris nestaje iz
dana u dan, dana u dan...
I dana u dan...


Polako, ali sigurno, nestajem...
Sto ce od mene ostati? Tko ce me se sjecati?
Kome cu tada biti vazna? Tko ce me nazvati
i reci: " Ja sam tu, ja marim za tebe, ja te
volim, uz mene neces biti usamljena,
napustena i zaboravljena...
Ja sam tvoja snaga i uz tebe sam zauvijek."


Tko i kada?
Nadam se samo ne kad
bude prekasno...

21.03.2007. u 12:45 · Ostavi komentar (12) · Isprintaj · #

Tesko... U p.m...

A sta da kazem-jednostavno nisu ovdje...
Tesko je kad nemas nekoga s kim si bio
tako blizak i povezan...
Kazem "bio" jer vas vise ne osjecam...
Znam da je i s vama tako...
Sada, u ovom trenutku vas trebam, a vi ste tako
daleko... Moj zivot je postao kao tunel, ali bez
auta (prijateljica) samo stoji tako mracan i jadan...
Zivot-a nema zivota u njemu... Heh...
Prije je bilo sve veselije...
Mozda pretjerujem, ali ne uzalud...
Mozda primjetite promjenu na meni kad me vidite
(ako odlucite doci, znam da vam je to bolna tocka)
ali nemojte se previse zacuditi, ja doista nisam ona
stara ja... Sto me promijenilo? Ma to ni ja ne znam...
Usamljena sam- i ne govorim to da se sazalite nad mnom...
Govorim to jer je doista tako... Tako se osjecam!
Nema zivota u meni, ni oko mene... Svi su nekako
samozatajni, svi nesto skrivaju, svi se nekako cudno
podsmjehuju... Svi su mracni oko mene (mozda sam zato
takva)... Ne znam...
Voljela bih imati neku lovu, pa otici negdje... Da me netko
promijeni, da udahne zivot u mene.... Voljela bih da me
Bog primjeti, i da mi oprosti sto sam ja Njega zaboravila...
Voljela bih iscupati ovo srce sto vene u meni, voljela bih
neko novo... Voljela bih da me ne boli... Ali boli i tesko je.
Ponavljam se, znam... ali se i ne salim, sve ima svoj razlog.
Mozda se smijem, ali ne onako kako sam znala s vama...
Gdje ste sada? Sada kad mi trebate...
Sada kada zelim zagrliti jednu od vas...
Sada kada zelim nekoga da me ne osudjuje...
Sada kada ni njega nema... Jeste znale da njemu uopce nisam vazna.
Nije mi se javio jedanaest dana, niti sam ga vidjela... Ne znam gdje je?
Sta radi? S kim je? I on mi nanosi bol... I zbog njega je tesko...
Umorna sam... Umorna od boli, razara me... A vas nema...
Ne vidite me, ne cujete...
Sto sam ja? Jos jedna kapljica u moru suza...
Ja sam vasa suza, ali padam i ne zaustavljam se...
Patim... Tesko je...
Sto sam Ja? Jos jedna ljudska smijurija... Jos jedna naivna glupaca
na kojoj se ljudska zloca odmara... Ne vole me... Ne dozivljavaju me...
Ne znaju tko sam ja... Samo tijelo i lice... Jos jedna cura bez duse...
Vi ste znale tko sam ja... Vi ste me osjecale, voljele...
Znam da je to jos tako, ali daleko ste, predaleko... Za vas sam poruka,
mail, poziv, obveza, i ja sam vama daleko... Znam.
U meni nesto trune... Kao da se raspadam, kao da me nesto zeli progutati...
Zadrzati u tami osjecaja, tuznih i osjecaja ispunjenim patnjom...
Sretna... jesam zbog puno stvari...
Ali ne i zbog onih koje su nekad usmjeravale moj zivot... One koje su me
vodile naprijed... One koje su me jednostavno prihvatile onakvu kakva jesam...
Nije im smetalo kad placem, ni kada se njima smijem, ni kada valjam gluposti,
nekad su me slusale- nekad ne, ali su svejedno bile uz mene...
Hvala im zbog toga....
Eto HVALA VAM ZBOG TOGA.
Volim vas...
A-M-N-P...

19.03.2007. u 19:54 · Ostavi komentar (22) · Isprintaj · #

...

"Dok drugi spavaju, drugi su budni,
sa svemirom su na ti...
To je minimalizam... " (letu stuke)


Laku ti noc, andjele moj... BTB


For my M... kiss

15.03.2007. u 01:47 · Ostavi komentar (13) · Isprintaj · #

Rasplakat ces me...

I neka znas da i jesi...
Znas kako je tesko svaki dan sprijecavati suze da teku...
Kako je tesko reci da sam dobro.
Ali ne zelim te zabrinjavati, sve ce mene to proci...
Znam da je i tebi tesko... Znam da se snalazis sama...
Znam da nije lako naci normalan posao...
Pogotovo danas... ali budi jaka...
I ja cu... Mi to mozemo, zar ne?
I ja tebe volim...

To my friend...(nadam se da ces skuziti... M..:)
mah


Klikni...

SAMO ZIVMO IZ DANA U DAN, SVAKI SAN DAVNO NESTAO IZBRISAN; KOGA DA PITAM BRATE KO CE MI DAT ODGOVORE RECI BILO STA OSIM DA JE MOGLO BITI GORE...

13.03.2007. u 17:31 · Ostavi komentar (9) · Isprintaj · #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se