Tesko... U p.m...

A sta da kazem-jednostavno nisu ovdje...
Tesko je kad nemas nekoga s kim si bio
tako blizak i povezan...
Kazem "bio" jer vas vise ne osjecam...
Znam da je i s vama tako...
Sada, u ovom trenutku vas trebam, a vi ste tako
daleko... Moj zivot je postao kao tunel, ali bez
auta (prijateljica) samo stoji tako mracan i jadan...
Zivot-a nema zivota u njemu... Heh...
Prije je bilo sve veselije...
Mozda pretjerujem, ali ne uzalud...
Mozda primjetite promjenu na meni kad me vidite
(ako odlucite doci, znam da vam je to bolna tocka)
ali nemojte se previse zacuditi, ja doista nisam ona
stara ja... Sto me promijenilo? Ma to ni ja ne znam...
Usamljena sam- i ne govorim to da se sazalite nad mnom...
Govorim to jer je doista tako... Tako se osjecam!
Nema zivota u meni, ni oko mene... Svi su nekako
samozatajni, svi nesto skrivaju, svi se nekako cudno
podsmjehuju... Svi su mracni oko mene (mozda sam zato
takva)... Ne znam...
Voljela bih imati neku lovu, pa otici negdje... Da me netko
promijeni, da udahne zivot u mene.... Voljela bih da me
Bog primjeti, i da mi oprosti sto sam ja Njega zaboravila...
Voljela bih iscupati ovo srce sto vene u meni, voljela bih
neko novo... Voljela bih da me ne boli... Ali boli i tesko je.
Ponavljam se, znam... ali se i ne salim, sve ima svoj razlog.
Mozda se smijem, ali ne onako kako sam znala s vama...
Gdje ste sada? Sada kad mi trebate...
Sada kada zelim zagrliti jednu od vas...
Sada kada zelim nekoga da me ne osudjuje...
Sada kada ni njega nema... Jeste znale da njemu uopce nisam vazna.
Nije mi se javio jedanaest dana, niti sam ga vidjela... Ne znam gdje je?
Sta radi? S kim je? I on mi nanosi bol... I zbog njega je tesko...
Umorna sam... Umorna od boli, razara me... A vas nema...
Ne vidite me, ne cujete...
Sto sam ja? Jos jedna kapljica u moru suza...
Ja sam vasa suza, ali padam i ne zaustavljam se...
Patim... Tesko je...
Sto sam Ja? Jos jedna ljudska smijurija... Jos jedna naivna glupaca
na kojoj se ljudska zloca odmara... Ne vole me... Ne dozivljavaju me...
Ne znaju tko sam ja... Samo tijelo i lice... Jos jedna cura bez duse...
Vi ste znale tko sam ja... Vi ste me osjecale, voljele...
Znam da je to jos tako, ali daleko ste, predaleko... Za vas sam poruka,
mail, poziv, obveza, i ja sam vama daleko... Znam.
U meni nesto trune... Kao da se raspadam, kao da me nesto zeli progutati...
Zadrzati u tami osjecaja, tuznih i osjecaja ispunjenim patnjom...
Sretna... jesam zbog puno stvari...
Ali ne i zbog onih koje su nekad usmjeravale moj zivot... One koje su me
vodile naprijed... One koje su me jednostavno prihvatile onakvu kakva jesam...
Nije im smetalo kad placem, ni kada se njima smijem, ni kada valjam gluposti,
nekad su me slusale- nekad ne, ali su svejedno bile uz mene...
Hvala im zbog toga....
Eto HVALA VAM ZBOG TOGA.
Volim vas...
A-M-N-P...

19.03.2007. u 19:54 · Ostavi komentar (22) · Isprintaj · #