< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.
(Charles C. Finn)
od 22.02.2011.
HTML Hit Counter
Blog.hr
Forum.hr
Odem do...
..and all hope is gone!!!
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Jaguar
PROROK (!)
Mrs. Morrison Joplin
Sunčica.
kroatikus1
tajanad
Norra_Autumn*
Ladynada
Amelia
More ljubavi
Tilaponcica
Bugenvilija
Bugenvilija 2
Marina kuharica za male (i velike!)
themiraclevalley
Man in Black
Nesto se kuha!
neverin
LudiSplitjo
Julia
sunce na prozoru
SredovjeÄÂŤni udovac
putovanje kroz misli
Mjesecina
Humor a ne tumor
Boliš me. Ne preboliš me. Razboliš me. Razbolim te. Mrzim te. Ne prebolim te. Gorim te. A ogoliš me. Goriš me. A ogolim te. Volim te. Stvorim. Oborim. Ne volim. Volim te.(M.A.)
Uvek smo bili živi, pa ipak: drukčije živi od svih ostalih živih na ovom luckastom svetu.(Miroslav Antic)
Nikad ti niko neće ovako u krvotok uliti poslednju nežnost celu, ni uspeti u tebi toliko tuge da nađe.
Nikada više nećes ovako divno truliti u običnom hotelu, a ne želeti ipak odavde da izađeš.
(Miroslav Antic)
A sta da kazem-jednostavno nisu ovdje...
Tesko je kad nemas nekoga s kim si bio
tako blizak i povezan...
Kazem "bio" jer vas vise ne osjecam...
Znam da je i s vama tako...
Sada, u ovom trenutku vas trebam, a vi ste tako
daleko... Moj zivot je postao kao tunel, ali bez
auta (prijateljica) samo stoji tako mracan i jadan...
Zivot-a nema zivota u njemu... Heh...
Prije je bilo sve veselije...
Mozda pretjerujem, ali ne uzalud...
Mozda primjetite promjenu na meni kad me vidite
(ako odlucite doci, znam da vam je to bolna tocka)
ali nemojte se previse zacuditi, ja doista nisam ona
stara ja... Sto me promijenilo? Ma to ni ja ne znam...
Usamljena sam- i ne govorim to da se sazalite nad mnom...
Govorim to jer je doista tako... Tako se osjecam!
Nema zivota u meni, ni oko mene... Svi su nekako
samozatajni, svi nesto skrivaju, svi se nekako cudno
podsmjehuju... Svi su mracni oko mene (mozda sam zato
takva)... Ne znam...
Voljela bih imati neku lovu, pa otici negdje... Da me netko
promijeni, da udahne zivot u mene.... Voljela bih da me
Bog primjeti, i da mi oprosti sto sam ja Njega zaboravila...
Voljela bih iscupati ovo srce sto vene u meni, voljela bih
neko novo... Voljela bih da me ne boli... Ali boli i tesko je.
Ponavljam se, znam... ali se i ne salim, sve ima svoj razlog.
Mozda se smijem, ali ne onako kako sam znala s vama...
Gdje ste sada? Sada kad mi trebate...
Sada kada zelim zagrliti jednu od vas...
Sada kada zelim nekoga da me ne osudjuje...
Sada kada ni njega nema... Jeste znale da njemu uopce nisam vazna.
Nije mi se javio jedanaest dana, niti sam ga vidjela... Ne znam gdje je?
Sta radi? S kim je? I on mi nanosi bol... I zbog njega je tesko...
Umorna sam... Umorna od boli, razara me... A vas nema...
Ne vidite me, ne cujete...
Sto sam ja? Jos jedna kapljica u moru suza...
Ja sam vasa suza, ali padam i ne zaustavljam se...
Patim... Tesko je...
Sto sam Ja? Jos jedna ljudska smijurija... Jos jedna naivna glupaca
na kojoj se ljudska zloca odmara... Ne vole me... Ne dozivljavaju me...
Ne znaju tko sam ja... Samo tijelo i lice... Jos jedna cura bez duse...
Vi ste znale tko sam ja... Vi ste me osjecale, voljele...
Znam da je to jos tako, ali daleko ste, predaleko... Za vas sam poruka,
mail, poziv, obveza, i ja sam vama daleko... Znam.
U meni nesto trune... Kao da se raspadam, kao da me nesto zeli progutati...
Zadrzati u tami osjecaja, tuznih i osjecaja ispunjenim patnjom...
Sretna... jesam zbog puno stvari...
Ali ne i zbog onih koje su nekad usmjeravale moj zivot... One koje su me
vodile naprijed... One koje su me jednostavno prihvatile onakvu kakva jesam...
Nije im smetalo kad placem, ni kada se njima smijem, ni kada valjam gluposti,
nekad su me slusale- nekad ne, ali su svejedno bile uz mene...
Hvala im zbog toga....
Eto HVALA VAM ZBOG TOGA.
Volim vas... A-M-N-P...