Kao leptir...

Kao leptir...
tiHo, nEcujNo, lagAno.
LepRsavO ZeliM poBjeci od vAs...
Ne zElim s Vama DijEliti prljAvstiNu vAsu...
VaSa jE zAr ne?
TaKo poKvarEni, iZopaCeni, UsAmljEni i JadNi...
O zeLiM biti posTedjena vAsih mIsli, VasIh RazMisljAnja,
VasE jednaKosTi i Vaseg dodiRa...
sve sTo diJelIm s vama MrTvO je.
UmRlO Za nOc, zA mJesto i VrIjEme...
UmoRnA sAm od tudjIh JaDikOvanja...

zAstO se MoRa biti jaDan?
Ili tO cOvjeK Odluci biT... Da drUgi vIde Kako je oN jadAn...
Da sE sazali naD njIm... Da mU buDe utJeha...
KaO lePtir ZeLim sAnjaTi, LeTjeTi, Voljeti, LebDjeti. JedNosTaVno uZivaTi...
U ceMu??? U jedNakOsti ZivOta...
U njEgoVoj PrivIdNosti... njegovOj miLosti...
NjeGoVoJ popustljiVosTi... NjegoVoj malenkOstI...
MalEnkoSti ZiVotA...

15.02.2007. u 17:30 · Ostavi komentar (8) · Isprintaj · #

Sjecas se......

Djordje Balasevic
*Divlji badem
*

Vrteli se tockovi mog bicikla. Gde god je stao taj rulet bese premija.
Smakla se od stepenik njena stikla. Nekad su pogledi bili cista hemija.
Dobro pocela je nedjelja, poslednje pripremanje za maturu, virili smo
u daljine puni nade... Preko gimnazijskog bedema, ko pravi dekor za
avanturu prosuo je nezni purpur divlji badem. Poneli nas vetrovi ko
maslacke. Jedni su leteli lako, drugi padali. I curice su postale prave
macke, a losi djaci odjednom svetom vladali. Sve mi je odlicno zvucalo.
Dobro sam stajao tih sezona. Ljuljale mu oci sirom promenade.
A nju sam sretao slucajno, uvek je s pogresnim bila ona, ali znao sam
da sanja onaj badem. Stane sve u strofu-ove u baladi: Pustinja proslih
minuta i ova zrna sad. I pred treci refren vec nismo mladi. Usla je nedavno
sama u kafe "Petrograd". Suvise tajni u ocima, u zlatni okov joj prstic pao.
Molio me dugi pogled da je kradem. DOVRAGA; KAFA JE GORCILA, AL'
TAJ SAM OKUS ODNEKUD ZNAO, PROBAO SAM JEDNOM DAVNO DIVLJI BADEM.



For my A..kiss

14.02.2007. u 00:10 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #

FRENDICI...

Dio pisma...

Ja sam ok, trudim se biti pozitivna i happy ne samo radi sebe, nego i ljudi oko mene...
Radi svih osoba do kojih mi je stalo. Iako, naravno da ima trenutaka kada se osjecam
daleko, kao stranac, od svih ostavljena, zaboravljena... Ponekad i od tebe.. Cesto
razmisljam gdje si, sta radis u nekim trenucima, kada pozelim biti s tobom...
A onda se u glavi, u mislima vracam unatrag, u nasu proslost... Vracam filmic po filmic,
trenutak po trenutak... A znas mene, kako slabo pamtim, no znam i osjecam da nam
je bilo lijepo i melankolicno se smijesim, ne zeleci da taj osjecaj ode...
No ipak svjesna stvarnosti, probudim se i otkrivam sadasnjost, ne zeleci je, jos uvijek,
prihvatiti... Nije lako... Ali sretna sam jer znam da cak i tako daleko imam svog andjela
cuvara... No isto tako i tuzna sto ponekad imam osjecaj da ga uopce ne poznajem.
Evo sto si mi kilometrima daleko, ne dopusti da to postanes doista... Sjeti se da postojim
Negdje se nalazim... Ne dopusti da budemo stranci, sjeti se da postoji jos vrsta ljubavi
a to je ona prijateljska...
Mozda si odlucila, odlaskom, krenuti ispocetka i kako kazu "zaboraviti" na sve.... Da.....
Ali izbrisati me ne mozes... Ja sam jos uvijek ziva makar me ne vidjas svaki dan...
Volim te...

Nemoj da te molim da me primjetis, nego to ucini jer ti je doista stalo...

....trenutak srca...
.

"I moram dalje bez osmijeha tvog sestro
srca mog, i moram dalje bez imena tvog
sestro srca mog..." (crvena jabuka)


For my N...kiss

09.02.2007. u 16:47 · Ostavi komentar (4) · Isprintaj · #