...She didn't believe in angels until she fell in love with one...

duuugo nisam pisala. bil je buraz doma pa je on krif. ;-) trebala sam natipkat neki post o posjetu zg-u tj. nsb-u (knjiznici) i aliju i majtini. ozbiljno je bilo ludo, nezaboravno, al kad dozivljaj splasne s vremenom. zal mi je, al bilo bi preglupo i nebi dobro ispalo da se sad trudim... mislim da bude to ipak ostalo kao nas dozivljaj. zakon dan. sam da zahvalim toxyn kaj je muza pustila da ide s nama... ne znam kak izlazi na kraj s njim, hehe. svaka cast....
btw, ina- sretan rodjendan!



ovo kaj bu sad puno slova.... citati iz knjige su, paaaaa...
procitah upravo camusovog stranca... krenula sam citat knjigu mislim da vec dvaput...
dosla do koje 30te stranice i zakljucila da to nije jedna od onih koje cu voljeti. i krenula opet iz pocetka. nekako prejahala tu 30tu stranicu i nastavila dalje... hm da... vatever. covjeku umre majka. i on kaze recimo to ovako- okej. dobro. sta je, tu je. ha??? nejde to tako.... dakle knjiga zapocinje i vise nego dobro.
`danas je majka umrla. ili mozda jucer, ne znam. dobio sam brzojav il uboznice;`majka preminula. ukop sutra. s postovanjem.` ali, to nista ne znaci. mozda je to ipak bilo jucer. uboznica je u Marengu, osamdeset kilometara od Alzira. krenut cu autobusom u dva sata i stici tamo negdje poslije podne.`

i krene covjek... ono, sta se mora, mora se. ide, duznost mu je. nje da se osjeca lose ili tuguje. recimo da ne zeli raljutit sefa i trazit vise dana slobodno pa se sutra vraca na posao. odbija vidjeti majku, provodi sate uz lijes, puseci i pijuci kavu. ravnodusno. i razmislja o necem desetom. prijatelji iz uboznice tuguju, umiru od bola. ali ne i on...opis pokopa. koji na kraju krajeva nema veze s pokopom nego naporem koji je ulozio da dodje do groblja jer je stravicno vruce. uglavnom, njemu je sve ravno...opisi i opisi. susjeda, susjedovog psa, djevojke... nothong special, sve je previse ravnodusno, melankolicno i dosadno u neku ruku. i na zamolbu susjeda pise pismo u njegovo ime, ovaj prebije ljubavnicu, onda ih napadne od ljubavnice brat, rani susjeda... i on se odlocu osvetiti. ako je to soveta. jer kao da nije svjestan sta radi i zasto radi. al radi. enivej, ubije tog brata s 4 hica iz pistolja. odveden na policiju, proispitan, zatvoren. ceka sudjenje. danima ne razmislja previse ni o cemu... doceka sudjenje. shvati da se raspravlja o njemu, a zapravo bez njega. nema pravo ista reci osim dok ga pitaju. sude mu jer nije plakao na sprovodu majke, jer ju je smjestio u uboznicu i jer ne pokazuje osjecaje. da, on se nikada za nista nije pokajao.i sve se svodi na promatranje ljudi u sudnici. na kraju je branitelj prilicno siguran da ce dobiti neku kaznu od par godina robije ili zatvora.
jedno od zanimljivih razmisljanja u zatvoru-
`tada sam shvatio da bi covjek koji bi samo jedan dan zivio na slobodi mogao prozivjeti i stotinu godina u zatvoru. imao bi dovoljno uspomena da mu ne bude dosadno. to je u neku ruku bila pravednost.`

`izmedju slamnjace i dasaka naisao sam bio na zuti i proziran komadic starih novina koji je bio gotovo slijepljen sa suknom. tu je bio opis dogadjaja, kojem je nedostajao pocetak, a dogadjaj se zbio negdje u cehoslovackoj.jedan se covjek iz nekog ceskog sela otisnuo u svijet ne bi li se obogatio. nakon dvadeset i pet godina vratio se bogat, sa zenom i djetetom.njegova majka i sestra drzale su svratiste u njegovu rodnu selu. da bi ih iznenadio, ostavio je zenu i dijete u nekom drugom svratistu i otisao majci, koja ga nije prepoznala kad je dosao. palo mu je na pamet da se nasali i da uzme sobu kod njih. pokazao im je vsoje novce. u noci ga majka i sestra ubise batom da ga opljackaju i bacise mu tijelo u rijeku. ujutro je dosla zena i nehotice otkrila tko je bio taj putnik. majka se objesila, a sestra bacila u bunar. bit ce da sam tu pricu procitao tisucu puta. u jednu ruku bila je nevjerojatna, a u drugu ruku posve prirodna. bilo kako mu drago, zakljucio sam da je putnik pomalo i zasluzio takvu sudbinu i da se nikad ne valja igrati.`

tri puta odbija svecenika jer, kako kaze, ne vjeruje u Boga. svecenik se trudi, al on je ustrajan i ne vidi smisao u svemu tome. njegovom zivotu je kraj. i on to ravnodusno prihvaca. svi svecenikovi pokusaji ostaju bezuspjesni i na kraju on gubi zivce i dere se na svecenika-

` ste se mene tice smrt drugih, ljubav jedne majke, sto se mene tice njihov Bog, zivot za koji se neko odlucio, sudbina koju je odabrao, kad jedna jedina sudbina odabire mene i sa mnom na milijarde povlastenih okoji, kao i on, tvrde da su mi braca. razumije li, razumije li napokon? svi su povlasteni. postoje smao povlasteni. i ostali ce jednog dana biti osudjeni. i on ce biti osudjen. sto mari ako ga optuze zbog umorstva i smaknu zato sto nije plakao na sprovodu svoje majke? ..... gusio sma se vicuci sve to. ali kljucari su mi vec oteli iz ruku ispovjednika i prijetili mi. on ih, medjutim, umiri i zagleda se nacasak nijemo u mene. oci mu bijhu pune suza. okrenu se i nestade..............
... u tom trenutku, na izmaku noci, oglasise se sirene. navjestale su odlazak u svijet koji mi je postao zauvijek ravnodusan. prvi put nakon dugo vremena pomislih na mamu. ucini mi se da razumijem zasto je potkraj zivota nasla zarucnika, zasto se pretvarala da sve pocinje iznova. tamo, tamo takodjer, oko one uboznice gdje se gase zivoti, vecer je bila kao sjetno zatisje. nadomak smrti, bit ce da se mama osjecala osobodjena i spremna da sve ponovno prozivi. nitko, nitko nije imao prava da za njom place. osjetih se spreman da sve ponovno prozivim. kao da me ona silna srzdba ocistila od zla, oslobodila nade, pred ovom noci krcatom znamenjem i zvijezdama, otvorih se prvi put put njeznoj ravnodusnosti svijeta. osjecajuci da je tako slican meni, da je napokon bratski blizak, uvidjeh da sam bio sretan, i da sma jos sretan. a da se sve ostvari, da se ne osjecam toliko sam, ostalo mi je samo da pozelim da na dan mog smaknuca bude mnogo gledalaca i da me docekaju povicima mrznje.`



ne znam kaj reci. ostala sam zapanjena zavrsetkom... strgalo me.... malo me podsjeca na kafku i njegov proces.... ne znam