gramzljivi prokletnici predobrih namjera

četvrtak, 29.01.2009.

ajmo malo o ananasu sa čokoladom, banana je isfurana

Ananas mi puno bolje zvuči, čokolada još bolje. Šokirala sam se kad sam u mejlu pročitala špotanciju da ima onih koji čekaju nastavak moje humorno-poslovno-životne drame. Mislila sam da tu nabadam samo da nabadam i olakšam dušu, al eto, nekom je i moj život poput meksičke sapunice. Oće netko kupit scenarij?

Joj, luda sam da luđa ne mogu biti, jučer su me razvalili psihički na poslu, popizditis bum dobila, kronični. Ovi ino-šefovi opet izmišljaju toplu vodu, prčkaju po koncepciji koja se konačno prihvatila, počela realizirati, kad se počelo raditi na brandingu i sad sve ruše i ubijaju me u pojam. Poslala sam im kobasa-mail sa tri milijuna što nebitnih, što bitnih pitanja i svojih argumenata, pa nek njih zaboli glava kak je i mene povodom njihovog maila. Tražim od njih da prije svega provedemo analizu istraživanja tržišta. Moš si mislit kak budu to odobrili.
Danas nemam nikakav sastanak, dolepršala sam na posao u trapericama, pohabanoj staroj crnoj dolčeviti, bez šminke i sa podočnjacima. Eto kak djeluje na mene njihovo kenjanje. Totalno nemam volje.

Kaj se tiče kuće, kuća uopće ne izgleda tak strašno kak je moja buduća svekriva to opisala. I nije se raspukao cijeli plafon i kroz tu pukotinu se ne vide armirane žice i nikom ne cure crijeva odnikud i kroz njega nisu curili milijoni hektolitara vode u podrum, i uopće nije pukla cijev, puko je fak jebeni ventil, plastični, stari i pohabani. To se dogodilo i meni doma, puko mi je novo-stavljeni ventil na nove instalacije, po noći, dok smo mi mirno spavali na katu, i skužili smo tek ujutro.
Bitno da je ona radila drame iz cijelog slučaja. Na plafonu je popucala boja, malo žbuke palo, samo treba pogletati i pofarbati, fakat nije nekakva velika šteta. To sredimo kad zatopli uz frendove i jedan roštilj!

Kartanje nam još uvijek šteka, iako Mica i ja dostižemo polako njezinog Zakonitog i mog Dragog, uvijek prekinu igru kad dobijemo partiju-dvije-tri, i onda izgubimo tolko, sad nas vode četiri partije (kaj je još uvijek niš naspram onih 15 partija kolko smo mi njih vodile na staru godinu, hehehe). Sutra to moramo još smanjiti. Jednom kad naučim baratat sa jednim od hrpu onih turbo kompliciranih alata za upload slike (nije da je komplicirano, al meni se ne da zaj.. s tim na poslu jer ne stignem baš, a doma nit ne palim komp), stavim vam slikicu reze prošlogodišnjeg kartanja.

Sad idem na kafu, da čujem novosti.. A još nisam ni ništa njamala danas.

29.01.2009. u 11:50 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 21.01.2009.

u banani sam zbog....svega

Baš kao što i reče naš divni premijer da smo u banani, tako sam i ja u banani ovih dana. Zbog svega. Koma.
Krenimo od posla. Započela sa realizacijom business plana, polako si razrađujem projekte, moram svaki posebno odvojiti pa detalji, bla bla. Uglavnom veselila sam se, i bila sretna kaj sam konačno počela raditi neš korisno i intenzivnije. I onda se neki dan čujem s kolegicom iz naše inozemne firme vezano za neke materijale koje su oni koristili prema oglašivačima, i veli ona meni: 'čula sam prošli tjedan za promaknuće i moram reći da ne znam dal da ti čestitam ili da te žalim'. AAAAAAAAAAAA, wtf? Da me žali, joj, odma me uhvatila šiza i počeo se vrtjeti po glavi neki crni scenarij, da tu ima stvari koje mi nisu rekli, da sam nadrapala... UIglavnom, čopila me takva frka i mislim si kaj je meni ovo trebalo. S druge strane naravno da mi je trebalo, bolje da sam prihvatila nego da su mi doveli nekog nadri-šefa koji šatro neš zna (slično kao kolega koji je radio sa mnom i došao pod povlaštenim uvjetima i nije ispunio nikakva očekivanja, nabro se plaće, podvio rep i ošo, a meni ostavio da čistim njegova sranja). I tako, velim ja da je bolje da zasučem rukave i da sam sama sebi šefica (i bez povišice) nego da me netko maltretira. I tako na kraju jednosatnog razgovora, kaže meni inozemna kolegica da će mi 'ipak čestitati' a žalit ćemo ako će biti potrebno. E, fala ti ko sestri!

Prebacimo se na privatni život. Poplavila nam je kuća u Zagrebu (u kojoj nitko ne živi) koja je na prodaju. Sad su svi pametni i okrivljuju druge zbog nezatvaranja vode, i onda dođe buduća svekriva i ponosno izjavi: 'ja sam u nedjelju bila u kući i sve je bilo u redu', na kaj sam ja popizdila i pitala ju dal je možda kad je u nedjelju bila u kući i kad je sve bilo u redu, zatvorila vodu? Na kaj je izjavila da to nije njezina dužnost već da je to trebao učiniti njezin sin (moj dragi, jelte), mojmene batje. Ruka bi joj se osušila i otpala da je okrenula ventil! MRŠ!
Sad moram čekat da zatopli i da zamijenimo cijev, i pofarbat kupaonu i podrum.

Dalje me muči to kaj sam se zdebljala a kile nikak dole. Pas masters. Više ne znam kaj bi jela-ne bi jela i već sam luda. A kak sam niskotlakaš, moje reduciranje/smanjenje jela mi samo stvara probleme kod svakodnevnog funkcioniranja u obliku vrtoglavice, glavoblje i nemogućnosti koncentracije (kaj mi sad najmanje treba zbog posla).
Onda mi dragi jučer izjavi kak sam se prestala sređivati u zadnje vrijeme. Mrš i ti isto. Cijelu zimu nabadam u štiklama/čizmama/gležnjačama/špic papcima i sličnome i onda kad je pala ova usrana ledena kiša, kad je sve bilo smrznuto i puno leda i snijega uvukla sam se u nekakve zimske polučizmice (koje si je prošle zime kupila moja mama al su joj preuske i nije ih nosila, jest da su mi broj prevelike, al tremo čarapa sve to sredi) koje su iznutra obložene preeeeeetoplim krznom, ravne su, vodo-nepropusne, imaju debeli džon, polu-bapski izgled i ne skliže mi se u njima, sve u svemu milina. I sad sam još nakon svega toga dva dana za redom obukla tenesice, i ja sam se prestala sređivat. Uz sve to sam se zdebljala pa se ne osjećam dobro u svakom komadu odjeće koji mi je u ormaru i normalna stvar da neke majice trenutno ne bum obukla na sebe (bez obzira na to kaj se njemu dopada kad si ja oblečem 'majcu s cicama' koja mi je još k tome preuska trenutno).
Da rezimiram (VRIJEDI ZA CIJELI MUŠKI ROD): probajte vi nabadat u štiklama po snijegu i ledu (da bi dobro izgledali na poslovnom sastanku i vašoj dragoj), nosite na -15 tanke, uske i dekoltirane majčice, hodajte kad vam se smrznu noge u kvazi-kalitetnoj obući i to na 10 cm visine, probajte se ne prehladiti u takvom izdanju, ne imat problema s bubrezima i jajnicima, ne imat probleme s krvničkim bolovima za vrijeme menge kad se nahladite, probajte i izrodit jedno, dvoje ili troje djece nakon svega toga. Ak sam kaj zaboravila, curke, slobodno nadodajte!

Ježte se svi s fensi šmensi izgledom, ja bum se na -15 bavila svojim zdravljem (sadašnjim i budućim) a vama ak se ne sviđa to kaj na sebi imam debelu jaknu, kapu, šal, rukavice traperice i preeeetople čizmice polubapskog izgleda, ne morate gledati!

21.01.2009. u 09:48 • 16 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.01.2009.

lele....a je zapalo snijega

Eto, znala sam ja da to ne bude dobro završilo. Jučer smo krenuli na kartanje kod frendova (nazovimo ih Mica i njezin Zakoniti - glupo mi je izmišljat im druga imena pa ćemo samo nadimke prema poslu, sklonostima i slično). Padala je neka kišica koja se ledila u dodiru s tlom, a kak su tragovi prekučerašnjeg vremenskog kaosa ostali neočišćeni na cestama, to je bilo taman katastrofično. Kasnije se tak kišica pretvorila u neki polu snijeg (ili kak mi to zovemo - solika) i kad smo se vraćali doma već je dobrano napadalo snijega koji je i dalje padao i nije imao namjeru prestati padati.
Na kartanju su nas muški opet sprašili (zaboga, kaj se to događa, prošle godine smo ih vodile 15 partija, i od ove pristale ići od nule da ih ne sramotimo bred bijelim svijetom, i sad oni nas vode 5 partija, koma!).

Da se vratimo na snijeg. Ja sam doma izvan grada, i to još na brijegu, točnije na selu. A tam čiste ceste na način prije-bu-mi-atomska-bomba-pala-u-dvorište nego budu pošteno očistili cestu, da ne pričamo kolko posipavaju ceste - na ljestvici od 0-10 im dajem ocjenu 0,5. A treba imat tri čiste i sa zadnjim ćelavo-ćelavim-najćelavijim gumama se ić spuštat s brega po zavojima, plus ne radi mi zadnja desna kočnica, koje iako ne pomažu u ovakvim slučajevima, u slučaju iznenadnog kočenja ja-se-ne-znam-vozit-po-snijegu šofera (onda se nemoj vozit!!!!!) na ravnici mi samo pripomogne da se zarotiram prema tam od kud sam došla. A napalo ga majko mila, valda više neg na Sljemenu, po mojoj procjeni nekih 15-20 cm (doduše ne znam kolko je palo na Sljemenu, al ovo mi se činilo ko Mount Everest).

I tako smo svi ujutro imali buđenje ranije nego inače (seka je naravno krmila jer radi popodne i njoj ne treba čistit snijeg), čišćenje dvorišta, ceste, grijanje autiju.. I kad smo sve zgotovili, evo ralice! Sad ste se sjetili zgadila vam se ona stvar!!! Ak niš drugo, bar su dobro poralali, al posipali naravno nisu ništa.

Ali neka, ovaj vikend se sanjkamo! Dolazi Radilica, Mica, njen Zakoniti i njihovi klinci (zasad), brega ima, sanjki ima, snijega ima. Ajoj, kak bumo se zmrznuli, tak bumo se zmrznuli da bumo posle morali piti kuhano vino! I tak bumo ogladnili da bumo posle morali narezati malo kobasa i salami s tavana. Joj kak je to teško ljudi moji, vi nemate pojma!

15.01.2009. u 12:26 • 12 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.01.2009.

šic mic micika, blagoslovljen bio coldrex

Aj jaj jaj, uljenih se s blogovima... Ali neka, od mog prošlog posta, otišla prehlada, ubili je coldrexi, tak joj i treba, mene je našla zajebavati... Nos je dobro, hvala na pitanju, curi tu i tam, kad zreagira na promjenu sa hladnog na toplo i obrnuto.
Nego, jučer navečer, vozimo se u autu (išli smo u kino nakon sto godina), moja jako draga frendica s nama i melje ko navijena. Doduše stalno je takva, i upravo zato ju volim (yes! konačno netko ko može brbljat više od mene), a ima fraze i izjave, božesačuvaj ne znam od kud ih izvlači, al odvalim na njih. Nazvat ću je Radilica, ko pčelice radilice, iako sam ju mislila nazvati Radoholičara, što ju u doslovnom smislu riječi opisuje, ali mi zvuči pregrubo (mada je zaslužila jer me često ljuti jer ne pazi na sebe).

Moja Radilica je radoholična u doslovnom smislu riječi, radi od 12-16 sati na dan, i tako već 9 godina. Ima svoju firmu, zato toliko radi, i ona je vjerojatno jedna od rijetkih šefica koja kad odradi samo jednu šihtu ima krivnju da premalo radi! Isto tako je jedna od rijetkih koja bi radije puzajući kupajući se u vlastitom znoju radila, nego nazvala neku od zaposlenica da dođu sat vremena ranije na posao.
Uglavnom, jučer smo ju uspjeli izvući iz kuće, krenuli u kino, i moram se pohvaliti da joj ni jednom nisam spomenula da si podhitno mora pronaći bogatog neženju (uf, lažem ko cucak, jesam, kad smo ju vozili doma, na 100 metara od njezine kuće), ali zato sam se trudila ostati prisebna u kinu i ne pokušat ju upoznati s ni jednim frajerom. Nisam ja naporna, i ne treba to nužno biti bogati neženja, može biti i rastavljeni bogati neženja ili ponovoženja. Ne mora biti čak ni bogat, ali ne smije biti ni propalitet da troši njezin teško zarađen novac. Zato kad bolje razmislim: bogati neženja.

Mora se netko brinuti za nju, cijele dane radi, ne izlazi skoro ništa, i kak bude upoznala koga, osim ak smo mi kokoši uporne i naporne, i ubitačne do te mjere da kad jedna od nas ide na dejt, stojimo ko babe poblegle iz Vrapča iz čempresa i nalukvamo se kaj bu se dogodilo.. Da, i toga je bilo, i to ne jedanput, ma ne, nije me sram priznati, tak i tak su svi navikli već na nas. A osim toga, kaj da radimo, prvi put je bilo slučajno. Koka je išla na kavu i čekal ju je dejt s ružom u ruci, a mi na to slučajno nabasale pa smo se skrivale iza ograde i stupova. Drugi put je bila slična situacija, al nije bilo stupova već čempresi. Treći put smo išle s namjerom stajat iza čempresa, i tak... Teško je to ljudi, pređe to u naviku. I naravno, ne smijete odvalit od smijeha jer sve pada u vodu.
A zakej vam ovo sve tipkam? Da mi nađete bogatog neženju, da je simpa, dobar, duhovit (totalni zajebant), da može slušat kak mi babe meljemo (ima nas u društvu...), da nije neki dedek (frendica će 28 uskoro), i naravno da nas se ne prepadne i ne pobegne. I naravno, da je dejt negdi di u blizini ima čempresa, svi ste pozvani na špijunažu!

12.01.2009. u 14:45 • 15 KomentaraPrint#

srijeda, 07.01.2009.

ostala živa nakon još jednog previše iskomercijaliziranog Božića, novogodišnjih blagdana i potrošačke ludnice

Pokušala sam ubaciti koji post preko blagdana - nula bodova, i baš gledam po skicama di su i završili, sad moraju na brisanje.

Danas mi je prvi radni dan na poslu nakon ovih blagdana. Naravno čopila me neka glupa prehlada, a kako i ne bi kad su moji doma kenjkavi već skoro dva mjeseca, i umjesto da se liječe, oni raznose bakcile po cijeloj kući i samo kukaju, brinu tuđe brige i idu mi na živce. Tako ja već treći dan jedva dišem, oči mi suze od 0-24, nos curi ko lud, iz džepova mi viri svakakvih papira: od kuhinjskih papirnatih ručnika, maramica za nos, pa sve do rit-papira. Brišem nos o sve vrste mekanijeg primjerka papira. Onaj grublji ne bi ni prošao jer mi je nos toliko izranjavan od puhanja-brisanja, da se čudim kak mi još ni jedna kapilara u nosu nije pukla! Čak sam bila tolko na rubu da si gurnem tampone u nos. Znam da ružno zvuči, al to je najvjernije kak vam mogu opisati iritantno curenje vode iz nosa, da - H2O vode!

Blagdani su prošli u uobičajenom hranidbenom tonu (doduše, kaj se mene tiče malo manje hranidbenom tonu jer sam pokušavala biti moralna potrpora dragom koji još uvijek papa diet-food), ali zato se nisam manila tamanjenja kolača kod svih prijatelja i familije kod kojih smo se pojavili. O vagi sam pisala prije blagdana, udebljala se nisam, ali to ne znači da nemam namjeru skinuti par kila. Samo da barem mlecko zatopli pa da mogu krenut na večernje šetnje (teretana nula bodova zasad jer sam u fazi štednje).

Naravno moj glupavi nadređeni se nije javio i sad fino jamim u uredu, unatoč obećanjima da s početkom ove godine krećemo s ostvarenjem novog plana za ovu regiju. Jooooooj, baš se žalim, idem mu uputiti jedan brinem-se-za-posao mail, i dalje surfat. Ak njega nije briga, nije ni mene (trudim se da me nije briga, kad imam malo previše razvijenu savjest, odgovornost prema poslu i brigu za ono kaj druge ne zanima, zakej jednostavno ne mogu biti kučka???).

Novogodišnje odluke nisam donijela, samo sam čvrsto odlučila ostaviti sve pehove i loše događaje u staroj godini!

P.S. - zaboravih ulazak u Novu: nekoliko vrsta vina: bijelih i crnih, nekoliko vrsta šampanjaca: isto tako bijelih i crvenih, roštilj koji se pekao vani na minus nekoliko uz puhanje preeehladnog vjetra uz moje prisustvo u mini crvenoj pletenoj haljinici, štiklama i hulahopom s uzorkom, ali bilo mi je suuuuuuuuuupeeeeeeer!

Ljubi vas Shimi i želi Vam odličnu ovu godinu!

07.01.2009. u 09:58 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moji doživljaji.. istresanje frustracija.. i sve ostalo

.....moj ispušni ventil, ma da to ne znači da još uvijek ne puknem doma, na poslu, rasplačem se od jada ko kišna godina...

Copyright 2008 © by Shimilam: sva autorska i ina prava zaštićena.
Ako je nekom moj život tolko zanimljiv da bi ga kopi/pejstao, prvo mi je javite.

Možete mi mejlati na shimilam(at)net.hr

Meni su dragi:

- Amorfiu
- Elle
- Kenguur
- Eurosmijeh
- Sam' što nije
- Andrejevna
- Destination Unknown
- Sanela Mallory
- Kikicarodjkica
- Assilletta
- Wictor
- Lady
- fra gavun
- showdown2000
- Daisy
- Rib@rnica
- nacugivara

a koliko se klikamo od 27.10.2008.?
Free Counters
Free Counters

Blogerica.com target=_blank>Blogerica.com