gramzljivi prokletnici predobrih namjera
četvrtak, 29.01.2009.
ajmo malo o ananasu sa čokoladom, banana je isfurana
Ananas mi puno bolje zvuči, čokolada još bolje. Šokirala sam se kad sam u mejlu pročitala špotanciju da ima onih koji čekaju nastavak moje humorno-poslovno-životne drame. Mislila sam da tu nabadam samo da nabadam i olakšam dušu, al eto, nekom je i moj život poput meksičke sapunice. Oće netko kupit scenarij?
Joj, luda sam da luđa ne mogu biti, jučer su me razvalili psihički na poslu, popizditis bum dobila, kronični. Ovi ino-šefovi opet izmišljaju toplu vodu, prčkaju po koncepciji koja se konačno prihvatila, počela realizirati, kad se počelo raditi na brandingu i sad sve ruše i ubijaju me u pojam. Poslala sam im kobasa-mail sa tri milijuna što nebitnih, što bitnih pitanja i svojih argumenata, pa nek njih zaboli glava kak je i mene povodom njihovog maila. Tražim od njih da prije svega provedemo analizu istraživanja tržišta. Moš si mislit kak budu to odobrili.
Danas nemam nikakav sastanak, dolepršala sam na posao u trapericama, pohabanoj staroj crnoj dolčeviti, bez šminke i sa podočnjacima. Eto kak djeluje na mene njihovo kenjanje. Totalno nemam volje.
Kaj se tiče kuće, kuća uopće ne izgleda tak strašno kak je moja buduća svekriva to opisala. I nije se raspukao cijeli plafon i kroz tu pukotinu se ne vide armirane žice i nikom ne cure crijeva odnikud i kroz njega nisu curili milijoni hektolitara vode u podrum, i uopće nije pukla cijev, puko je fak jebeni ventil, plastični, stari i pohabani. To se dogodilo i meni doma, puko mi je novo-stavljeni ventil na nove instalacije, po noći, dok smo mi mirno spavali na katu, i skužili smo tek ujutro.
Bitno da je ona radila drame iz cijelog slučaja. Na plafonu je popucala boja, malo žbuke palo, samo treba pogletati i pofarbati, fakat nije nekakva velika šteta. To sredimo kad zatopli uz frendove i jedan roštilj!
Kartanje nam još uvijek šteka, iako Mica i ja dostižemo polako njezinog Zakonitog i mog Dragog, uvijek prekinu igru kad dobijemo partiju-dvije-tri, i onda izgubimo tolko, sad nas vode četiri partije (kaj je još uvijek niš naspram onih 15 partija kolko smo mi njih vodile na staru godinu, hehehe). Sutra to moramo još smanjiti. Jednom kad naučim baratat sa jednim od hrpu onih turbo kompliciranih alata za upload slike (nije da je komplicirano, al meni se ne da zaj.. s tim na poslu jer ne stignem baš, a doma nit ne palim komp), stavim vam slikicu reze prošlogodišnjeg kartanja.
Sad idem na kafu, da čujem novosti.. A još nisam ni ništa njamala danas.
