gramzljivi prokletnici predobrih namjera
utorak, 09.12.2008.
samo utorak, nikakvih drastičnih novosti
Zapravo, kad se sjetim da je prošlo vremena od posljednjeg posta.. ima novosti.
Naime, nakon što sam se trovala sa konjskim antibioticima, došao je i dan kad sam povadila svoje pohabane zubiće. Dva moja i jedan ne-moj, ovaj ne-moj je bio umjetni kojeg je teta zz-zzzz morala čupati iz mog korjena da bi mogla izvaditi druga dva. Sad hodam svijetom polukrezuba (sreća pa su kutnjaci u pitanju, i dok jako ne zinem, niš se ne vidi) sa nadraženom čeljusti, velikim rupama koje se turbo sporo zatvaraju i pitam se da li će to ikada zacijeliti?
Vikend sam jedva dočekala, em zbog odmora, em zbog same subote kada sam se ponadala ostati malo duže u obližnjem bircu sa društvom i pokojim bambusom viška kako bismo proslavili moj imendan (a sad si vi mislite koji, jer ih je bilo više prošli tjedan). A prije toga smo morali na večeru kod moje bake koja uvijek spremi hrpetinu hrane (naravno, i ovaj put je napravila francusku samo zbog mene) i dijetni menu za mog dragog.
I tako, punih želučića, uputismo se u naš lokalni birc. Fešta je već bila u punom jeku (iako je bilo tek pola 9 navečer) i svi su već lagano bili u elementu. naručila ja prvi bambi, krenuli mi sa naslikavanjem, kad nakon dvadesetak minuta dragi počne mijenjati boju, izjavi da mu je loše i izleti van. Naravno, ostala sam u šoku, a kolko sam bila u šoku toliko sam bila i preplašena. Kroz glavu mi je opet prošao cijeli film njegovog završavanja na hitnom prijamu, dva tjedna bolnice, raznih pregleda, pikanja iglama, vađenja hektolitara krvi... Vrati se on nakon deset minuta blijed ko krpa, vidim ja da je vrag odnio šalu, i krenemo mi doma.
I tako u subotu navečer u 9 ja u krevetu, on hoda lijevo desno po sobi, bol ne popušta. Odmah sam se sjetila svojih napadaja i odmah me je počelo grčiti u predjelu gdje je nekad bila žuć. Naravno, tu noć nismo spavali ni on ni ja, pred jutro smo išli na hitnu. Nakon toga se smirio i zaspao.
Jedna dobra novost je da je konačno stigao krevet. Krevet koji još ne bi stigao da ja nisam digla frku jer je uplaćen još 25.10. od reklamacija, uprave, voditeljice poslovnice, sve sam ih digla na noge. Naravno, stigle su i isprike, al kaj mi to znači, mogli su mi vratiti neš love u znak isprike. Uglavnom, došli jučer navečer oko pola 8 dečki, istovarili krevet, a kak sam već bila luda nisam ga raspakirala dok nisu otišli. I onda sam imala kaj vidjeti, pukla je podnica, odnosno kak je to francuski ležaj sa sandukom odozdo, pokla je donja stranica. A ta donja stranica je od iverice, malo deblje špreploče. A kvalitete li... A izložbeni primjerak im je bio fantastičan. A joj!
Nema veze, to smo malo poljepili, sredili krevet i rekla sam ko ih je... ne da mi se natezati još s usranim reklamacijama za koje bi mi rekli da smo sami krivi i da smo sami oštetili, i bla bla bla... Tolko o zaštiti potrošaća.
Tako ja konačno imam novi krevet, pravi krevet (ne pohabani kauč), tvrdi krevet (ooooooooooodlično za moju kičmu) na koji se samo moram naviknuti (jedna noć mi je bila premalo). A sad i moj dragi ima mjesta za spavanje i ne spavamo jedan preko drugog. Nevjerojatno kolko prostora dobiješ u samo 20cm širine više.
