gramzljivi prokletnici predobrih namjera

subota, 29.11.2008.

Konjske tablete (kako ubiti imunitet po vremenu kad je već pri kraju zbog stresa i stupnjeva celzijusevih?)

Nije da izlazim van vikendom i tulumarim, no sjediti doma i ubijati imunitet antibioticima, umjesto ugodno brbljati kod frendova, nije baš zabavno.
Naime, nakon šest primljenih anestezija/inekcija moj zub koji-se-treba-maknuti van, još uvijek se nije umrtvio, dok je preostala polovica lica bila totalno neosjetljiva na promjene u okolini. Nakon i drugog pokušaja vađenja zuba zbog nepodnošljivog kontinuiranog bola od kojeg je bila disfunkcionalna polovica moje čeljusti, a ja sam zvučala ko Fuflo-Fuflić, odlučila sam ipak trovati se konjskim antibioticima dok se upala ne smiri.
Danas bi kao bol trebala biti osjetljivo manja, no ja sam ipak posegnula tokom dana za dva bombončića protiv bolova pinki boje, zvanih neofen.

Sada sam u poluležećem položaju na kauču ispred telke, i dok moj dragi napeto gleda Jackie Chana (koji mi više nije toliko napet zbog broja repriziranja), ja u mraku nabadam po tipkovnici svog laptopa, i to mi je vrhunac današnjeg dana. Svakih dvanaest sati ubacim 1-gramski konjski bombončić u svoje grlešce i čekam da mi upala prestane kako bi mi teta zzzzzz-zzzzzzz moga oteti još dva pohabana zubića iz moje čeljusti. Nakon te radnje će mi oteti oko 3 tisućice kuna za četiri ganz nova zubića, i svi ćemo biti jako sretni i zadovoljni. Ona zato jer će popraviti svoj predbožićni budžet, a ja zato što mogu plakati do mile volje i svima kao izgovor navesti moj prazan novčanik.

Nadam se da vam je vikend ugodniji nego meni! Još malo i odoh ja na spavanac...

29.11.2008. u 23:01 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.11.2008.

A new day has come...

Danas sam si odspavala duže pola sata. Priuštila sam si taj luksuz. Umjesto da se sat i 15min vucaram po gužvi, ja sam krenula pola sata kasnije, i kasnila niti deset minuta na posao. Bingo! Stigla bih i na vrijeme, ali mi se nije dalo kamikazirati po hladnim nam Purgerskim ulicama...

Jedan moj kolega ima na mobu pjesmu/zvono, a ide ovako: zakej ja ne volim po-ne-dje-ljak, zakej ja ne volim po-ne-dje-ljak...
Nije neka pjesma, više kućni uradak, al je fantastično, jučer sam ga zaboravila žicati da mi prebaci ton. Nije ovaj ponedjeljak tak loš, al je stvarčica tolko zarazna pa si ju pjevušim bez obzira dal je ponedjeljak il ne.

Povišica.. otišel mejl... sad čekam na odgovor. Vidim da nekim ljudima ovdje u Lijepoj nam našoj nije baš drago što sam to tražila, al ko ih šiša (fizerka.. pretpostavljam, al me nije briga na koncu konca). Više sam imuna na takve stvari, doduše ne 100%, al dobrih 99 jesam. A kad se sjetim sebe prije koje dvije godine, sva u strahu da ne ostanem bez posla, šutila, trpila, bila terorizirana, maltretirana psihički, da ne pričam o seksualnim aluzijama na radnom mjestu i mojim bjegovima od ljudi koji aludiraju na to.
Zato sad iako mi je ok na ovom poslu, šaljem CV-e, idem na razgovore, osiguravam svoju budućnost. Tak i tak svima njima prvo treba dva mjeseca od natječaja da počnu zvati kandidate na razgovore, pa prvi krug, pa drugi, pa psiho test i sva ostala čuda i čudesa. I na kraju se to svede na nekih tri do pet mjeseci čekanja do konačnog odgovora. Zato ja gledam na sve te razgovore kao potencijalnu investiciju za budućnost.

A da ne pričam o raspoloženju danas. osim kaj je gužva, stalno telefoni, stalno mobiteli, mailovi, pa opet telefoni i mobiteli vezani za mailove... Već mi sad polako glava puca.
Al nema veze, još samo neka tri sata, malo više.. Izdržat ću.

24.11.2008. u 12:26 • 4 KomentaraPrint#

petak, 21.11.2008.

Danas gibam s posla


Jučer sam navečer odrađivala hitne mailove (dobivene jučer navečer) iz kreveta.
Danas sam na poslu od 7.
Imam još 4 važne i 3 manje važne stvari za obaviti za kraj ovog tjedna.

Dragi čeka na red već dva sata da mu dogovore termin operacije.
Najbolja frendica je tolko bolesna da jedva diše, jedva priča, ne može skinut temperaturu i ne može se odvest k doktoru.
Moram obići nekoliko banaka u potrazi za najpovoljnijim kreditom.

Danas gibam s posla.

Idem odvest frendicu kod doktora, obići banke, i isključiti službeni mob u 17:00.
Ovaj vikend ćemo se ubiti od kartanja s frendovima, i ne želim čuti za posao!

Ugodan vikend svima.

21.11.2008. u 09:37 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 19.11.2008.

update, jer ne stignem baš pisati u zadnje vrijeme

Ne, nisam zaboravila na blog, jednostavno ne stignem, a kad stignem onda padnem u krevet od umora.
Dakle, već smo skoro bili odustali od stana, kad se opet pokrenuo jedan kotačić koji je pokrenuo lavinu.. stan je pronađen, moramo ga zakaparit i čekati kredit i useljenje. Ako ga neće dat ove banke u HR, onda idemo van, jer mi želimo kupiti taj stan!
Nismo pogledali puno stanova, zapravo, ovaj kojeg ćemo uzeti, pronašla sam još ljeti, pogledali smo ga prije mora... i mislili da nećemo uspjeti, da će ga prodati..., samo je taj od manjih stanova ostao slobodan. Imala sam osjećaj da je to to čim sam ušla u njega. Još uvijek se ne želim previše nadati dok ne potpišemo predugovor.

a kaj se povišice tiče, nakon provedenog vremena ovdje, imam ju pravo tražiti.. i tražit ću ju ovaj tjedan..
e...da... danas je u jednom poslovnom časopisu (nazovimo ga tako) izašao kratak članak uz veći prilog, naime u članku se spominjem ja, moja malenkost glavom i bradom, imenom, prezimenom i titulom! nije ništa značajnog, ali pomaže egu ;)

19.11.2008. u 09:51 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.11.2008.

Da li ja to vidim svijetlo na kraju tunela?

Da ukratko opišem situaciju: dragi došao prekjučer doma, jučer zvala u bolnicu za otpusno pismo da bi dobila slijedeći odgovor: "Super da ste nazvali, otpusno pismo još nije gotovo i neće biti tako dugo dok ne napravi još jednu pretragu koju nisamo napravili, dakle dođite s uputnicom u ponedjeljak...." tu sam se izgubila. Jesu li oni normalni? Deset dana ga drže u bolnici šalju na hrpu pretraga, otkažu drugu hrpu pretraga i sad se na kraju mora vraćati u bolnicu da bi napravio to kaj su mu dok je ležao gore, rekli da ne treba raditi.
Bit će bolje.

Stan. Mislim da smo ga našli. Sad je na redu hodanje po bankama.
Dobro.. još ćemo pogledat koji, ali mislim da je ovaj od jučer mrak!
Veselim se stanu. Iako ću rintat čitav život za njega, ali nema veze. Bit će moj, i bit će kak si sama napravim a ne da mi drugi sjede za vratom.
Mala cijena za mirniji život - rekla bi moja kolegica.

13.11.2008. u 11:38 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.11.2008.

nemam pojma kaj da stavim u naslov, ima svega


Jackpot nisam dobila, dragi nije išao doma u petak, valjda će sutra...
Napravili su mu hrpu pregleda, još mu i danas rade neke, vidjet ćemo.

Razgovor je prošao dobro, za drugi krug će se javiti kroz 2-3 tjedna. Danas sam bila na još jednom, u jednoj isto tako poznatoj firmi, al ne našoj već inozemnoj. Isto tako su me zvali za još jedan razgovor.
Evo kak se stvari slažu same od sebe polako. Naime nije da tražim posao, već s obzirom na situaciju gledam za budućnost. Tako i tako svi ti razgovori potraju dva-tri mjeseca. Tako da imam izbor ako se do kraja godine/početka iduće ne iskristalizira situacija s mojom povišicom.

Kupujemo stan! To je novost. Pronašli smo jedan koji nam je zapeo za oko, pogledat ćemo ga i još par sa strane kad izađe iz bolnice. Moram si provjeriti uvjete za kredit i ostalo...
E sad, koja banka ima najpovoljnije uvjete? Otići ću u nekoliko pa vidjeti.

10.11.2008. u 14:13 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 05.11.2008.

Laganini po sredini

Dragom je bolje, meni je lakše. Iako sam sva iscrpljena i u krevetu sam već oko pola 9 navečer, bolje se osjećam. Trudim se ostati 'super' cijelo vrijeme, onda mi s vremena na vrijeme zastane knedla u grlu , suzdržim se dok ne završe posjete, onda me opet nešto stegne u grlu.
Još nije dobio ništa za jelo, ni za piti, možda danas.
Još nije dobio rezultate CT-a, za boga miloga, zašto rade CT kod upale gušterače, meni ga nisu radili, dal sumnjaju na nešto drugo uz sve ovo? Mota mi se milijun pitanja po glavi, al najviše mi nije jasan CT.
Možda ide u petak doma, ..... ako se upala smiri.
A možda i ja osvojim jackpot na lotu, tko zna?

Za posao me sad trenutno boli klinac, odradim ono kaj moram, ne tjeram se jer ću puknuti.
E da, sutra imam razgovor, u jednoj od najvećih firmi u lijepoj našoj. Za radno mjesto za koje nemam dovoljno iskustva. Poslala sam životopis onak bezveze, više iz znatiželje, a i zbog toga jer sam prije dvije godine odbila njihov poziv na rzgovor jer sam taman dobila posao u jednom smeću od firme (ko bi znao da će se pokazati takvim smradom ??).

Moram smislit kaj ću obući. Moram si kosu oprat/složit neku pristojnu nenapadnu frizuru. Moram si podočnjake sakriti. Ja ne koristim puder i slično, poslužit će korektor i sjenilo.
Nije da se nadam da će me primit/pozvat u drugi krug za to radno mjesto, ali barem da me zapamte i ubace u arhivu ako će se otvorit radno mjesto u branši u kojoj sam već skoro dvije godine.

05.11.2008. u 11:50 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.11.2008.

Prenagle odluke?


Eto, ništa od mog preokreta u životu, odlaska u stan, i ostalog.. Naime, dragi mi je u subotu navečer završio u bolnici.
Upala gušteraće (imala sam ju i ja početkom godine i vjerujte nije nimalo ugodno) i kamen u žući. Ja sam barem znala da imam kamence, i čekala na operaciju kad su me kao hitan slučaj primili u bolnicu, on je završio pod hitnim slučajem zbog bolova u želucu koji su se ponavljaji svakih mjesec-dva.
Samo kaj se nisam srušila na pod čekaonice kad se vratio s nalazima i rekao: ti ideš, ja ostajem. Šok, nevjerica, otkud kamenci, otkud upala? Pola jedanaest navečer je, ja ga moram ostaviti samog u bolnici i vraćat se sama doma prek cijelog grada i još dalje.

Na infuzijama je, ne znam kolko će još dugo, ja sam bila skoro tjedan dana. Nitko mu ništa ne govori, doktor mu dođe u vizitu i pita ga: 'a otkud vama upala gušterače? kako ste ju dobili?' Idiote, da zna otkud, ne bi ju ni dobio neg bi se čuvao da ne dođe do toga. I taj lik je doktor? Ja fakin nemrem vjerovat.

Čuvajte se ljudi brze hrane, gutanja umjesto žvakanja, masne i teške hrane, gaziranog... a najviše stresa na poslu i doma. Inače budete dobili divnog doktora kakvog ima moj dragi.
Eto, nekak sam uvjerena da je ovo zadnje glavni krivac za ovu situaciju, a kriva prehrana je tome samo pridonijela. Prehranu možemo donekle regulirat, stres ne. I kak onda da čovjek ostane zdrav u današnje vrijeme?

03.11.2008. u 12:36 • 7 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moji doživljaji.. istresanje frustracija.. i sve ostalo

.....moj ispušni ventil, ma da to ne znači da još uvijek ne puknem doma, na poslu, rasplačem se od jada ko kišna godina...

Copyright 2008 © by Shimilam: sva autorska i ina prava zaštićena.
Ako je nekom moj život tolko zanimljiv da bi ga kopi/pejstao, prvo mi je javite.

Možete mi mejlati na shimilam(at)net.hr

Meni su dragi:

- Amorfiu
- Elle
- Kenguur
- Eurosmijeh
- Sam' što nije
- Andrejevna
- Destination Unknown
- Sanela Mallory
- Kikicarodjkica
- Assilletta
- Wictor
- Lady
- fra gavun
- showdown2000
- Daisy
- Rib@rnica
- nacugivara

a koliko se klikamo od 27.10.2008.?
Free Counters
Free Counters

Blogerica.com target=_blank>Blogerica.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se