gramzljivi prokletnici predobrih namjera

petak, 26.09.2008.

Ovo vrijeme je zaista deprimirajuće

Kaj možda nije? Osim kaj smo svi bezvoljni, a opet prisiljeni raditi, jedva čekamo da današnji dan završi, a nikad kraja.
Vrlo je interesantna činjenica da čim pada kiša, ljudi se ne znaju voziti, ne da voze sporo, nego se jednostavno ne znaju voziti. Sam smanjite brzinu i sve ko obično, nema velike mudrosti. E, da, i dajte si popravite žmigavce (žaruljica fakat nije skupa), štop svijetla (nije ni to turbo skupo) i imajte solidne gume, ne morate kupovat nove svaku godinu, al svaku drugu, treću, ne bi škodilo (ja imam svoje već treću sezonu i još uvijek nisu ćelave). Bez toga ste hodajuća smrt na cesti po ovakvom vremenu (ali i inače).

Sreća da sam leđima okrenuta prozoru, pa ne moram ovih osam sati gledati kakvo je sumorno vrijeme vani. Ovak se okrenem svakih vremena i pogledam dal je kiša prestala. Baj d vej, opet je počela.

A kaj se tiče zelene kave, pijem ju još uvijek, jučer sam otkrila novi trik. U malo kipuće vode umutiti kavu i dodati malo hladnog mlijeka. Popije se u tri velika a-jesu-odvratna gutljaja i mir punih 24 sata, hehe. No, vagala se još nisam, nekak se ne usuđujem stati na vagu i onda se razočarati.

Uglavnom, sutra spavam. Ne diže me ni atomska bomba, ni smak svijeta, a bome ni moj dragi.

Ugodan vikend ljudi!

26.09.2008. u 13:12 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 24.09.2008.

Promet i zelena kava 3. dan

Kad ste se zadnji put našli u situaciji da vam se taj dan nešto čudno događa i ne znate to objasniti? Postoje tri moguća rješenja: ili ste preosjetljivi, ili su drugi prolupali, ili ste vi na dobrom putu da prolupate.

Krenem ja ujutro na posao, stara zagorska, i čim se uključim iz suprotnog smjera ide auto koji ima uključena kratka svjetla i blenda ko lud a radi mu samo jedno dugo (ne, nigdje nije bilo murje), 3km dalje ista stvar samo kaj je ovom radilo drugo svijetlo (i ne, opet nije bilo murje).
Obilaznica. Frajer iza mene vozi se sa dugim svjetlima i ne dira ga apsolutno ništa, srećom, ubacil se treći auto između nas.
Opet obilaznica. Frajer ispred mene koči i štop svijetla mu blinkaju ko žmigavci, gledam i ne vjerujem (i kaj ti znači imati nabrijani novi auto kad je neispravan).
Ljubljanska iliti bivša Ljubljanska, sadašnja Zagrebačka. Golf petica, poljepljen s natpisima gamonta se vozi s dugim svjetlima, miče se na drugu traku (koje olakšanje), opet se vraća iza mene (lagano ludim) i onda nakon tri semafora skreće (hvala bogu). No evo novog veselja, još jedan frik s takvim svijetlima, jel sam ja blesava ili oni. Ak su to xenonice, kaj nije to zabranjeno u Hrvatskoj, a ak su duga svijetla - sve bi im vozačke spalila, di je sad murja sunce im poljubim?
Nakon toga iza mene neki stari poderani tamić sa upaljenim dugim svjetlima, naravno radilo je samo jedno. Ajme, majko mila, poželim isčupati retrovizore po autu samo da mi ne pilje u oči sa tim svjetlima!


Ajmo o kavi...

Tu je, kraj mene, napravljena i čeka već pola sata da ju popijem. Gleda ona mene, gledam ja nju i čekam da mi šalica sama dođe do usta jer mi ruka baš i ne poseže za njom.
.....pauza..... Fuuuuuuuuuuu, upravo sam popila gutljaj,majko mila.

Ja inače nisam kavopija, tri kave u mjesec dana, i to ako. Prisilim se popiti nes jednom u tjedan dana. A ovo, katastrofa. Nema veze.
Nego, nije da haluciniram, ali u prva dva dana torture trbuh mi više nije ko balon. Ono, kad imate osjećaj da vam oteklina malo splasne i osjećate olakšanje. E, to! Baš tak se ja sad osjećam. (divna usporedba, višak kilograma - oteklina, di ih samo nađem). Uglavnom osim toga mi se smanjio apetit, fakat imam osjećaj sitosti, jedino se ujutro natjeram da se najedem (nekih pola sata nakon kave) i onda izdržim dok dođem s posla, ak sam gladna neš pojedem, ak ne nikom ništa, čak mi ni ne kruli u želucu. Jedino kaj pijem puno tekućine, kaj je vrlo dobra stvar. Na poslu si napravim u flašicu pola litre neki sok bez šećera (obično juice) koji dodatno razrijedim s vodom i tako 2-3 puta na dan.
Savjet: flašica nek ima onu dudicu gore, malo po malo piješ i brzo popiješ tih pola litre. I nek bude uvijek negdje na vidiku, nadohvat ruke.

E, da, za kraj, našla sam na internetu stranicu od te famozne zelene kave, to je neš iz Australije: divno izgleda, al nije fino.


24.09.2008. u 08:15 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 23.09.2008.

Zelena kava, drugi dan

Da, zelena, dobro sam napisala. Dakle, pijem neku zelenu kavu, veze s imenom nema osim da je kava i da je kutija zelene boje. Boja kave je crna, miris po kavi, kad je probate puj, puj, puj.

Naime, i ja kao i vjerojatno 90% ženskog roda muke mučim s viškom kilograma, u mom slučaju je to 5 kilograma. Naime, ne čini se tako puno, no kad se cijelo vrijeme osjećate ko da imate bačvu u trbuhu, jasno vam je o čemu govorim. Do ove pre(odvratne)fine kave sam došla na taj način da ju je pila prijateljica, a kako ima visoki tlak, samo joj je pogoršalo stanje, tako da sam dobila od nje turu za čitava dva tjedna. Svaki dan ujutro pola sata prije doručka, još samo 12 dana.
Danas mi je drugi dan, danas sam bila pametnija, umjesto 2 dl vode, ja sam stavila manje od 1 dl, kako bih mogla popiti. Još imam dobra tri gutljaja. Tri užasno odvratna gutljaja.

E sad, pitala bi se većina muškaraca na ovom planetu: zašto se mučim? Ma znam, možda ne bude rezultata, ali kad sam već dobila cijelu turu, budem popila. Ako ništa drugo, imam nizak tlak, možda mi se povisi malo, a na kraju krajeva možda i smršavim.
Naime, nikad nisam bila mršavica, oduvijek sam bila lagano bucka, ne mogu se zamisliti kako bih izgledala da imam 15 kila manje, i svi tvrde da bih onak štrkljava bila ružna do bola zbog moje strukture kostiju. Ali da se vratim iz broja 42 u 40, i izgubim onih 4 kile dobivene nakon operacije, bila bih i više nego presretna.
Nebitno. Nakon kaj sam preživjela 20-ak žučnih kamenaca veličine do 18mm, upalu gušterače, i vađenje žući, neće me ubiti neka tamo zelena kava.

A sad živjeli! Odoh ja popiti ostatak moje pokore.

Ljubi vas vaša zelena kava!

23.09.2008. u 08:29 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.09.2008.

Klijent je uvijek u pravu

Klijenti... zašto, ali zašto kada ti plate uslugu/proizvod misle da im moraš biti na raspolaganju od 0-24 za svaku njihovu sitnicu, za Boga miloga zar ne znate izbrisati nekoliko slova? I još k tome plate samo djelomičan iznos.
Ma sve kužim 'klijent je u uvijek u pravu': smajl na lice, preko telefona biti što umiljatiji,... ne znam, valjda zato zivkaju za svaku sitnicu jer sam im "taaaaako ljubazna i susretljiva i uvijek se potrudim riješiti njihove probleme što prije".

Opis ukratko: ulogirana je i gleda svoje podatke, zove mene, moli da se ulogiram i da joj promijenim nekoliko stavki (iako je ulogirana i dok je to gledala mogla je sama promijeniti), ali ne, ja sam joj vrlo draga i simpatična i onda voli sa mnom pričati i zato će radije mene nazvati da ja to napravim za nju. Posao od ravno jedne minute.

25 minuta kasnije govorim: 'ne nije mi bio problem, hvala što ste kontaktirali. doviđenja.' i spuštam slušalicu. U tih 25 minuta iscrpila me energetski totalno, uho me peče od slušalice, ruka me boli od držanja slušalice, na mobitelu 7 propuštenih poziva, na drugom telefonu samo 4 propuštena, u inboxu 1 hitan mail. Nemam volje za daljnji nastavak rada jer me prekinula zbog gluposti, u glavi mi počinje tutnjati i jedva čekam 16 sati. I kao šećer na kraju direktor me pita zašto trošimo toliko vremena na nebitne pozive. Dobro, drugi put ću joj poklopiti - odgovaram ja. Problijedio je.

Volim svoj posao, volim pričati, pomoći, komunicirati s ljudima, i svega sam doživjela. Ali da je 'klijent uvijek u pravu', jok Pero!




22.09.2008. u 14:46 • 1 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (12)
Rujan 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

moji doživljaji.. istresanje frustracija.. i sve ostalo

.....moj ispušni ventil, ma da to ne znači da još uvijek ne puknem doma, na poslu, rasplačem se od jada ko kišna godina...

Copyright 2008 © by Shimilam: sva autorska i ina prava zaštićena.
Ako je nekom moj život tolko zanimljiv da bi ga kopi/pejstao, prvo mi je javite.

Možete mi mejlati na shimilam(at)net.hr

Meni su dragi:

- Amorfiu
- Elle
- Kenguur
- Eurosmijeh
- Sam' što nije
- Andrejevna
- Destination Unknown
- Sanela Mallory
- Kikicarodjkica
- Assilletta
- Wictor
- Lady
- fra gavun
- showdown2000
- Daisy
- Rib@rnica
- nacugivara

a koliko se klikamo od 27.10.2008.?
Free Counters
Free Counters

Blogerica.com target=_blank>Blogerica.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se