Ženo, voli se, jako se voli!

21 ožujak 2015

Ljepota je prekrasna. I ljepota je svugdje, samo negdje moraš malo duže buljiti da ju uočiš. Pojavljuje se u razno raznim oblicima, razno raznim bojama, okusima, mirisima, dodirima...
ljepota u prirodi, ljepota ljudi, ljepota svega onog što ljudske ruke naprave...
No, najviše se uvijek slavi i slavit će se ženska ljepota. Feministična ljepota o kojoj su spjevani toliki stihovi, obljubljena u toliko napisanih redaka, slavljena kroz figurice boginja, gipka i putena na toliko različitih načina..
Od kad sam ušla u pubertet i počela otkrivati seksualnost uvijek su me privlačile i žene. I nisam imala svoj tip žene. Bile su i plavuše i brinete i crvene i kovrčave i kratko ošišane, bile su i punije i štrkljice, al uvijek su imale neku crtu u karakteru koja me privlačila i usklađivala se s vanjštinom.
No rijetko koja da je bila zadovoljna sobom.
Kako se mijenjaju vremena tako se mijenja i standard ljepote.
Današnji standard prosječne ljepote kod žena je proporcionalnost... znači, što si proporcionalnije izgrađen to se sviđaš većem broju žitelja ove naše lopte.
Moram priznat da sam u trenutku kad sam prije par godina otkrila da postoje modeli samo za stopala ili za ruke, vrat što li ga već, ostala u šoku. Nije mi to prirodno i ne dobiva potvrdu mog inače otvorenog i prilagodljivog uma. O photoshopu da ne govorim.
Mislim, sve mi želimo izgledati što ljepše, prikrivamo neke sitne nedostatke, ali ono, come on, ti nisi taj photoshop i ako nisi zadovoljna s onim što vidiš svaki dan u ogledalu find a way and change it. Simple as that.
Ne volim ta serviranja i trpanja žena s tim nekim mjerama i normama. To čini žene nesigurnima i nesretnima, a na svijetu nema ništa ljepše za vidjet nego jaku ženu koja zastupa sama sebe i svoju pojavu.
Kad sam ušla u pubertet bila sam jako iskompleksirana svojim tijelom. Bila sam premršava, s prištićima, bez guzice, cecki, lijepe duge kose i čega sve ne... (sva sreća da se ni sama ne sjećam tih svojih gluparija), ali imala sam sreću.
Srela sam ženu u koju sam se jako zatelebala i ako nešto mogu zahvalit bivšima, njoj zahvaljujem najviše. zubo
Znači dotičnoj sam bila jako privlačna i uvijek kada sam ja znala cvilit zbog mojih fizičkih "nedostataka" ona je imala mudre odgovore.
Rekla mi je: Sjena, jednog dana kad budeš zrelija žena shvatit ćeš da se hraniš glupostima. Tek kad budeš mogla neopterećeno ne obrijat noge prije sexa ili naći se s osobom koja ti se sviđa u svom kućnom izdanju i kad budeš zahvalna svom tijelu što si za sekundu izbjegla neku ozljedu tad ćeš biti u stanju prihvatit svoje postojanje u potpunosti. Onda ćeš vidjet svoj pravi potencijal i znat ćeš to pretvorit u svoju dobrobit.
Par godina kasnije, cijeli pubertet i još par godina gore samo mogu reć hvala ti ljepoto, bila si u pravu. Sve mi se od gore navedenog usitinu i desilo i sad sam svjesnija svog tijela nego ikad prije.
Nedavno mi se desila situacija da moj Bilbo i ja ležimo u krevetu poslije strastvenog sexa, zagrljeni dijelimo cigaretu i on me pita da li bi mogao nacrtati moj akt. Nasmijem se svom umjetniku i kažem naravno. Iako je moje tijelo nabacilo par kilica poslije mog ljubavnog brodoloma i guza nije više tako oblikovana, dobila sam love handles i pojavio se malecki trbuščić, ali se osjećam više sexy nego u svom najzategnutijem izdanju. I zašto ne, zašto se i ja na trenutak ne bi osjećala ko nečija Rose.
Iako trenutno trčim da se dovedem u red i da mogu istrčat bar 15 km na Wings for life utrci :D, volim ono što vidim u ogledalu. Nasmijem se sama sebi i idem kroz dan.
Prije sam stalno kupovala Sensu. Obvezno. I unutra je uvijek bio prilog volim svoje tijelo gdje su bile fotke golih teta bez photoshopa, znači pravih stvarnih žena s ožiljcima, nedostatcima i borama. Obožavala sam te stranice. Divila sam im se, proučavala poze, pokrete i linije tijela koji su zabilježeni. I uvijek sam htjela i sama se slikati za sensu, ali je moj bivši dečko smatrao to najglupljom idejom ikad i upućivao na to da će svatko tko vidi te novine vidjeti i moju golotinju. Da, ali kod ove golotinje mi se sviđalo što uopće nije sekusalno playboy nastrojena. To su aktovi koji slave žene skoro na način na koji su to radile stare paganske kulture. I svjesna sam toga da će svatko vidjeti moju golotinju, ali smatram to najprirodnijom stvari. Ova kultura nas je naučila da se pokazujemo odjećom, a skidamo samo da budemo izjebane (pardon na izrazu, morala sam).
Ja sam još uvijek nastrojena za tu opciju fotkanja, tako da se možda i desi.
Nego, da se ja vratim na čitanje bukvice iskompleksiranim ženama... Ja smatram da su ljepota i zdravlje povezani. Tako da zdrava žena je najljepša žena. Mislim, da se razumijemo... ja sam osoba sa autoimunom bolešću, hrpom nuspojava i sranja, ali ne dam se. Nebudem se zapustila. Radim na sebi svaki dan. Pokušavam što više ublažit posljedice, biti što žilavija i snažnija za život i pazit na sebe. I dođu loše faze kad nemrem se ni pomaknut, kad povraćam cijele noći, kad idem na injekcije, ali to je život. I nekad u društvu i prikrivam ako tijelo alarmira da bi samo trebala hibernirat i samo nastavim po svom dok se potpuno ne iscrpim, ali poslije ga nagradim dobrim odmorom, detoksom i terapijom. I zahvalna sam mu kad izdrži to fizičko forsiranje jer zna biti napor nekad. Um mi je brži od tijela. heheh
uglavnom, drage moje, svaka vaša oblina je dobrodošla, par kila se udebljate, par kila izgubite, celulit je zdraviji nego masnoća oko organa, velika stopala znače da ste stabilnije, za tanke usnice trošite manje ruža i to je to... ako ste se udebljele i trome ste- tenisice i trčat, hodat, preskakat vijaču, jest zdravije, a ne manje i eto ga...
budite gurmanke, ne naručujte salatice, dijelite masno sa svojim mužjakom i uživajte u životu...
Ja sam, na sreću, već u ovako mladoj dobi otkrila da muškarci vole zadovoljne, sretne i neopterećene žene tako da stopirajte komplekse i uživajte u životu.
P.S. nemojte se uvaliti u depresiju i samo proždirati sve pred sobom -- žene se prežderavaju jer im fali ljubavi koju onda dobivaju kroz hranu, i onda kad već pređu onaj stadij bucke u haski bucke onda normalno da ih nitko više ne voli jer su predebele i to je začarani krug hrane i njene fake ljubavi. Prava muška ljubav je prava muška ljubav.



Sjena



I heared you're a player... nice to meet you, I'm the coach!

17 ožujak 2015

Womanizer- muški rod, zajebani muški rod, najjedostavnije rečeno: onaj koji se gura u sve u rupice...
u mojem iskustvu s muškinjem dosta sam u nekim prvim vezama bila izigrana baš od takvih tipova... i na kraju te sve žene koje su bile izigrane kao i ja su se međusobno hejtale ko ne znam kaj... sjećam se samo pogleda dotične žene nakon podosta vremena od prekida s istim likom u isto vrijeme... nono žene, stick together!!!
ja nisam bila kučka tad jer nisam znala da on ima neku tamo opasnu djevojku u nekom tamo drugom gradu, osim toga imala sam jedva 16 ženo, znači, bijah puno, puno mlađa od tebe...
anyhow...
nakon par takvih veza, postaješ ekspert koji njuši takve.... raskrinkam ih na prvu... nekako, svladaš to gradivo jadnih pričica i izgovora ili istih spika na koje bi kao trebala past jer im uvijek pale... i osjecas se ko da ih jebeno drzis za muda, kontroliras situaciju i zakompliciras im zivot da žale kaj su te uopće sreli...
mrzim prevarante, muljatore i jebivjetre... ne toliko zbog sebe, ja sam se skoro pa naučila čuvat takvih, ali zbog mojih prijateljica i svih onih pravih žena koje ponesu osjećaji i užitak i onda im sve to dođe ko hladan tuš.
Povrijeđenost, udar na samopouzdanje i na sve buduće socijalne vještine...
Dobru ženu danas treba svijetiljkom tražit, tako da kad ju nađeš, to ne puštaj... to je ono što ja stalno ponavljam svojim muškim prijateljima....
ali, zašto je tako...
zato što nitko nije glup da se da dvaput nasanjkat na istu foru... (dobro, možda netko i je jer želi utvrdit gradivo)...
no, sve ono razočaranje, izdaja, sav taj kaos... to nitko ne želi prolazit... ko je probal, dost mu je...
u većini slučajeva mlađi muškarci su oni kod kojih je obično manji rizik da su muljatori... po mom iskustvu mogu reć da dok sam bila prije kojih par mjeseci na jednom koncertu i tamo se pohvatala s jednim mladolikim (čitaj: par godina mlađim) dečecom, na moje pitanje kad je on mene skužil u tom prostoru, on je odgovoril: pa, otkad si ušla, samo me bilo strah prići ti.... to je onaj odgovor koji nećete dobit od starijeg lisca...
iskren odgovor na bilo koje pitanje... bez prekrivanja, bez epiteta i svih mogućih metafora u laskanju vašem izgledu u nadi da će vam se tu večer zavući u gaće...
i iskreno... počinjem više cijenit neiskvarene muškarce koji ne nude lude avanture i ne obećavaju sve živo od jednom i ne pokazuju se odmah s aureolom na glavi, nego ih postupno moraš upoznavat i dat im priliku...
nisu svi muški svinje i ne znam kaj, samo što ti ženo (sve smo takve) (prepoznaj se tu) (i ti i ti i ti), ti jednostavno ne vidiš one koji su kraj tebe i dobri su... DOSADNI ONI!!! to su ti... dragi, simpatični, ali, eto, samo to su...
ja sam naravno uvijek uvažavala i takve koji su mene obožavali, a ja sam se samo smiješkala i onda sam shvatila to je to i živjeli smo do kraja svijeta dok oboje nismo umrli od bronhitisa... laze
yeah, right... to bas tak ide...
pravilo je zapravo da nikad ne ide... jednostavno ne ide...
prevelike dobrice, preveliki romantičari, preveliki obožavaoci.... iskreno, ne znam ženu koja bi bila s takvim... znam samo svog bivšeg kojem sam ja ljubav života, al eto, napisala sam bivši, pa zaključite sami...
I kaj nama onda žene treba...
ja mislim da nam trebaju neiskvareni, dobri likovi, ali koji će se tu i tamo javit i ne pridavat preveliku pažnju nama... da uz nas furaju svoj film, a ne da smo im mi centar svijeta...
lijepo je kad ti netko tu i tamo prodrma tvoj sigurni svijet i napravi pomutnju i osjećaj da si si malo u oblacima, ali od toga se ne živi... furaj svoj film, on fura svoj, pa se negdje sretnete... i daj svakome vremena da se pokaže... s vremenom maske padaju...
ja sam se dopisivala s jednim amerom jako dugo... i imala sam ogroman crush na njega... i veći nego kaj sam mislila... išla sam spavat uz skype i budila se uz njega... ali, nakon što smo uzeli malu pauzu i počeli se ponovno dopisivat više to nije bilo to... onaj je bio ljut jer je njegov ego propatio moje uzimanje vremena za sebe i moja rezerviranost je bila "neopravdana" tako da eto... kratko, slatko, i gotovo... idemo dalje...
tako da drage žene, ostanite svoje i držite gard dok god same se ne osjećate slobodno da ga spustite, dozirajte opijume na početku i ako vas ko nasanjka samo si posložite to u glavi kao avanturu i idemo dalje...
ne postoji nijedno muško koje je vrijedno patnje... ikad!!!
neka se igra po pravilima... vašim pravilima...


Sjena

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se