Teško je biti nekom nešto... ne, zapravo, it's fucked up!

24 listopad 2014

Iskorištavanje...
Iskorištavanje resursa, iskorištavanje u svrhu boljitka, podizanja standarda i sl. gluposti. To je valjda pozitivno namjensko iskorištavanje. U politici je to uvijek pozitivna riječ. Iskorištavanje...

Što je s ljudima? Partnerima? Prijateljima? Što je s odnosima....
To je misterij.
Reče jednom Immanuel Kant: : "Djeluj tako da tretiraš ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao sredstvo!"
I bijaše u pravu lik. Osoba je najuzvišenije biće kojeg si svjestan u svom malenom mizernom životu. OSOBA. Baš zato što imamo realnu slobodu, imamo i obvezu prema moralnom zakonu. Ako je um otvoren prema svijetu, naravno.

No, danas imamo svu slobodu svijeta. Sada je vrijeme u kojem ljudi pristaju na iskorištavanje samo u svrhu prikrivanja nekih svojih malih ružnih osjećaja. Npr. usamljenost. Sve više nas je samih, sjebanih i jebeno usamljenih... Svijet je ko mravinjak. Imamo veliki izbor. I užasan kaos. I onda smo se kolektivno počeli uzimati zdravo za gotovo. Osobu kao sredstvo.

U vezi smo. I super nam je. Dođe pizdarija i nema nas. Odustajemo jedni od drugih. Zato što je svijet tako i tako pun ljudi, pa onda se ništa radikalno neće desit ako zbog dotične osobe ne okrenemo svijet naopačke. I onda se ostavljamo, povrijeđujemo, inatimo. I ostajemo sami. I onda dolazi ova naša usamljenost.
I onda se pokušavamo riješit toga. Kako?
Jednostavno, sviđa nam se odnos žudnje za nekim trećim, preokupiranja misli, idealiziranja nekog petog ili drugi slučaj, da jednostavno nađemo nekog "za povlastice". Onako, ko desert poslije večere, iako smo na dijeti.
I dogovorimo pravila igre i sve je jasno. I igramo se. Znajući otpočetka da negdje mora stat.
Ali, zasad je predobro da bi bilo bitno.
Nema strasti, nema onih predivnih noći kad je jednostavno dovoljno da ležite na plaži, gledate zvijezde i stišćete se naježeni od morskog povjetarca. Nema poznatog mirisa kože, poznatog osmijeha, onog pogleda tijekom orgazma i sitnih malih zajedničkih sitnica.
To fali. Zapravo, ne fali to, fali ta osoba.
No, ujutro se probudiš kao i svako jutro i život ide dalje. I bez tebe. I s tobom. Tako da se spustiš na zemlju i odlučiš preživjet.
I onda se upustiš i u nešto sa strane. Bez neke strasti i emocija. Just because it feels good.
Danas imam prvi, nazovimo to date. I nemam nekih očekivanja ni neočekivanja. Nervozna jesam, leptirići su tu, ali ne oni zaljubljeni, nego oni nervozni jer idem upoznat neku novu osobu. Nije da mi se lik sviđa. Simpatičan je, sladak je, ima dobre fore, al to je to. Da je lik s kojim bih se htjela opće više puta nać- ne. Al nema veze, mlada sam, dajem stvarima priliku, dajem sebi priliku, koristim sve struje ovog svijeta na koje naiđem i dobro mi je. Dokad ide, ide. Kad nebude išlo, onda ću se preslagivat.

Nije dobro dat se iskorištavat, al je ok ako i ti imaš koristi od toga. Samo ti osobno kao osoba znaš svoje granice, Ako nešto ne usrećuje tebe i ne zadovoljava te, samo se okreni i nastavi u drugom pravcu. Ne vrijedi čekati neuzvraćene ljubavi, ali ni one prave. Osoba je cilj, ali ti si također osoba koja sama sebi mora biti prioritetni cilj. Prvo ti, onda svi drugi. Voli se, budi dobra prema sebi i razvijaj se kako god ti duša želi. Svoje resurse ti iskorištavaš. Koliko pametno, na tebi je.
Drži se Sjeno, nisi više mala crna curica kojoj je svijet scary mjesto. Diši duboko, zahvati mirise, okuse, ljepote, čistoće, boje, kaos, kozmos... sve dodiruj i neka dodirne tebe. Ne brini se oko mirisa kože ili lijepih mokrih ociju koje su ti se smijesile. Doci ce neko negdje čiji miris će potisnuti stare uspomene, i nečije oči će zakrpati stare rane. Glavu gore i živi i iskorištavaj kako god hoćeš.

Sjena

Oznake: iskorištavanje

koliko smo obični

17 listopad 2014

A zapravo vrlo neobični i čudni ljudi. Kad se sretnemo stranci smo. Komunikacija ide otežano, zapinje, lomi se kod jednostavnih sitnica i pretvara u nelagodu. Ili si kliknemo ili si mislimo "koji luđak " jebote...
Nekako nakon punih 3 god i sitno staža u odnosu s jednom osobom, sada kada soliram na trenutke imam feeling da mi je teže uspostaviti komunikaciju s random ljudima. Nisam sigurna koja su ono polite pravila i kako ne biti prenapasna osoba ni prenezainteresirana. Onak, nije da me se tiče, al slušam ljude. I kad pričaju teže gluposti i ponavljaju se, a jebiga slušaš ih. Al nekad mi fakat dođe da u trenutku izbacim napetu Sjenu i izbacim sav svoj rage, okrenem se i odem. S druge strane od početka solo nastupa upoznala sam puno novih ljudi. Zanimljivih. I znam da ako neke od njih sretnem u slijedećih godinu dana, a neke uopće bit će to sreća. S nekima se čujem tu i tamo. I to je sve lijepo. Oni su zanimljivi, tebi je zanimljivo, pokušavaš ih dokučit, nemaš svojih sranja tad u glavi i super ti je.
Sudbina je takva da upoznajemo puno ljudi. Svakakvih ljudi. DA bi mi postali bolji ljudi. I to je šarenilo života.

No, ne leži zec u tom grmu. Zec je mrtav pijan u trećem grmu.
Usamljenost. Prilagođavanje samoj sebi. Il koji već klinac.
Ovak. Od kad sam sama radim neke stvari koje prije nisam. Tj, jesam, al kad sam bila baš balavica. I super mi je. Samo sve to radim s malo više soli u glavi. Bolje pazim na sebe ajmo to tak reć. I sve je to predivno. Krv zakuha, miris, okus, vid sve se izoštri i život je lijep.
I onda Sjeni pukne u glavu "Joooj, kak bi se Trnomiru to bilo zabavno". "joj kak bi mu ispricala kak je ovo il ono bilo zanimljivo".
A Trnomira nema. Nije poljubio uspavanu onu tam luđakinju na cracku. Odjahal je na bijelom konju, a ona se onda sama probudila jer joj je dopizdilo čekat više.
Point: Trnomira nema.
Nisam sigurna kako to još odzvanja u mojoj glavi. Sama sam. Žderem, spavam, žderem spavam, spavam žderem. Već sam sam svoj održivi zatvoreni sustav. Bar se trudim bit održiva. Stajat na nogama.
Gladna sam ljubavi. I onda jedem. Il sam prazna osjećaja. I onda jedem.
Ugl. ja sam sebi bila zanimljiva. Uživala sam sama sa sobom. Osjećala se divno u svojoj koži. Bila samouvjerena.
Sad se ne osjećam. Iako imam kamenje na plućima, nemogu plakat. Ništa. Jedna suza.
A ja sam cimizdravka. Al dođeš do ruba kad se sam počneš smijat koliko si zapravo u banani.
I trebaš nastavit dalje. Al sam sebi si bezvezan, sam sebi ne znaš kaj da kažeš, kamoli drugima, za sebe nemaš neke prave riječi. Ma nemaš ništa. I onda je sve više dana kad ostaješ u pidžami, razmišljajući je li to što se sjebala jedna tako divna stvar nešto je dobro ili loše... Ima prednosti kažu, ima i nekih mana navodno. Ja to sve ne kužim.
Ne osjećam, a zapravo osjećam svoju ispraznost. Osjećam prazninu.
Ii to nije ugodno. Obični, neobični, nije bitno. Bitno je valjda da se razumijemo. Iako sam ja tu na popravnom.


Ne znam kako se osjećam oko toga, ali barem više ne gledam njegovu fotku svaki put kad se probudim. I to tužnu prekrasnu facu u trenutku kada je morao otići dva tjedna prije mene s mora.
I pitam se ponekad kako se osjeća, jel mu ide od ruke ono što radi kroz dan, da li mu je kosa narasla...
I onda se sve to istopi i ostaje obična praznina.
A ja se baš i ne snalazim.


Sjena

Oznake: obično

Sva sreća što postoji repeat

09 listopad 2014

Svi mi griješimo. Zapravo, dalo bi se raspravljat o tome što znači griješiti, ali mislim na onaj feeling kad zajebeš sam sebe.
To nije baš lep osjećaj. Ali ona narodna kaže na svojim greškama se najbolje uči.
Al jebem ti ja pogreške. To si prvo posmislim kad zaserem. Ali onda prespavaš, probudiš se ujutro i život ide dalje. Sve se odvija i s tobom i bez tebe. I onda kreneš dalje. I ak opet zezneš misliš si glupačo jedna AGAIN???
I život opet ide dalje. Nikad ne staje vrijeme. Tako da je svaki trenutak vrijedan.
I onda si sam kažeš nemoj bit budala i napravi to opet, samo ovaj put bolje. I ići će. Kad tad. Svijet funkcionira prema instinktu preživljavanja. Za najjače, najodlučnije, najupornije. S tim da je upornost najvažnija. Nikak talent i stanja. Mislim, sve je to ok, al bez upornosti si nigde. I zaslužuješ to jer drugi padaju i dižu se, a ako je tebi ugodnije ležat, e stari moj, prehladi mjehur kaj sad.
I tako opet i opet i opet. Ustani ujutro i napravi sva sranja koja i ne želiš ako imaš veću sliku u glavi. Bitno da je veća rezolucija i da ideš prema tome. Malo po malo. Još je i Platon to znao kad je izjavio "nikad ne obeshrabruj nečiji napredak koliko god spor da on bio".
I to je to. Zato, digni se iz kreveta i napravi čovjeka iz sebe. Ako ne ide stisni repeat i mijenjaj kaj ne pali.


Sjena

Kad nam se putovi sretnu

Danas bijah za stolom sa nepoznatim ljudima. Novim. Možda ih opet sretnem, možda ne... Kartali smo, gledali film, nazdravili i smijali se toliko da osiguramo život na bar još dvjesto godina. A stranci smo.
I nije bitno. Nije opterećujuće, nije bezvezno.
Sve je to s razlogom.
Imam kolegicu koja kaže: "wooow, Sjeno, koji ti uzbudljiv život imaš. Stalno si negdje, radiš kaj god te volja, upoznaješ toliko ljudi, dišeš punim plućima".
haha... to je bilo lijepo za čut, ali na kraju dana se ja opet zatvorim u svoj mali sobičak, zatvorim vrata cimerima i osluškujem. Tad smo ja i Sjena u prvom planu. Kužimo se... I zašt mi srce brže lupa, i zašto sam sretna, i zašto sam ljuta, i zašto plačem il se smijem, il zašto se osjećam ravno ko bonaca s lijepim zalaskom Sunca.
Čak i kad ne znam zašto se osjećam kako se osjećam, opet se razumijem.
Al da se vratim na temu... Znači ljudi u mom životu. I oni koje jednom sretnem i one koji su tu cijeli život.
Svi ljudi koje upoznaš upoznaš ih s nekim razlogom. Da ti u jednom trenutku uljepšaju život, il to rade neko razdoblje ili cijeli život. A oni koji te zaseru... e ti su tu da te nauče pameti i da iz naivne klinke izgrade ženu koju ne iskorištavaju i koja zna brinuti o sebi. Npr. imala sam jako loše cimere, a imala sam i sjajne ljude.
Al bitno je da ignoriraš u životu one koji ti ne odgovaraju, a poštuješ one koji tebe poštuju. Nikad ne voli nekog ko tebi i kome ti nisi poseban. Ne vrijedi. A svoju pravu vrijednost saznaš kad naletiš na ove gore.
Neki moj moto je da nije bitno da li ću opet nekog sresti, čak ni ako me zbilja fascinira ko osoba. Ako je meant to be onda se vidimo. Ako ne bilo je lijepo dok je trajalo.
A sve one loše veze napravile su ženu koja cijeni ono što voli i zna zašto nešto voli.
I najbitnije je izdignut se iz svojih sranja. Postat osoba kakva želiš bit. I nikad ne žalit ostavit za sobom stvari koje su te vukle dolje. Voli sebe najprije jer inače ni nitko drugi neće.
I zato, iako ja svoj život ne smatram toliko uzbudljivim, drugi to možda vide tako jer se oni nisu usudili napraviti step foward i upoznali ljude, upoznali svijet.
Meni je uvijek prekrasno kad se čujem i vidim s ljudima koje odavno nisam vidjela, koji imaju drukčije životne putove nego ja.
To je predivan osjećaj. Kad mi se najbolja frednica javi, a 10 je vremenskih zona od tebe, il kad ti se javi bivša cimerica i podijeli s tobom vijest da je upala na faks iako se niste ispričale već mjesecima.
Tih mojih par ljudi je moj siguran mali svijet, a svi oni koje upoznam uokolo su začin koje svemu na kraju daje bolji okus.
Ono kad udahneš zrak i milo ti je.
E, to je taj feeling.
Sjena

Oznake: prijatelji

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se