Kad nam se putovi sretnu

09 listopad 2014

Danas bijah za stolom sa nepoznatim ljudima. Novim. Možda ih opet sretnem, možda ne... Kartali smo, gledali film, nazdravili i smijali se toliko da osiguramo život na bar još dvjesto godina. A stranci smo.
I nije bitno. Nije opterećujuće, nije bezvezno.
Sve je to s razlogom.
Imam kolegicu koja kaže: "wooow, Sjeno, koji ti uzbudljiv život imaš. Stalno si negdje, radiš kaj god te volja, upoznaješ toliko ljudi, dišeš punim plućima".
haha... to je bilo lijepo za čut, ali na kraju dana se ja opet zatvorim u svoj mali sobičak, zatvorim vrata cimerima i osluškujem. Tad smo ja i Sjena u prvom planu. Kužimo se... I zašt mi srce brže lupa, i zašto sam sretna, i zašto sam ljuta, i zašto plačem il se smijem, il zašto se osjećam ravno ko bonaca s lijepim zalaskom Sunca.
Čak i kad ne znam zašto se osjećam kako se osjećam, opet se razumijem.
Al da se vratim na temu... Znači ljudi u mom životu. I oni koje jednom sretnem i one koji su tu cijeli život.
Svi ljudi koje upoznaš upoznaš ih s nekim razlogom. Da ti u jednom trenutku uljepšaju život, il to rade neko razdoblje ili cijeli život. A oni koji te zaseru... e ti su tu da te nauče pameti i da iz naivne klinke izgrade ženu koju ne iskorištavaju i koja zna brinuti o sebi. Npr. imala sam jako loše cimere, a imala sam i sjajne ljude.
Al bitno je da ignoriraš u životu one koji ti ne odgovaraju, a poštuješ one koji tebe poštuju. Nikad ne voli nekog ko tebi i kome ti nisi poseban. Ne vrijedi. A svoju pravu vrijednost saznaš kad naletiš na ove gore.
Neki moj moto je da nije bitno da li ću opet nekog sresti, čak ni ako me zbilja fascinira ko osoba. Ako je meant to be onda se vidimo. Ako ne bilo je lijepo dok je trajalo.
A sve one loše veze napravile su ženu koja cijeni ono što voli i zna zašto nešto voli.
I najbitnije je izdignut se iz svojih sranja. Postat osoba kakva želiš bit. I nikad ne žalit ostavit za sobom stvari koje su te vukle dolje. Voli sebe najprije jer inače ni nitko drugi neće.
I zato, iako ja svoj život ne smatram toliko uzbudljivim, drugi to možda vide tako jer se oni nisu usudili napraviti step foward i upoznali ljude, upoznali svijet.
Meni je uvijek prekrasno kad se čujem i vidim s ljudima koje odavno nisam vidjela, koji imaju drukčije životne putove nego ja.
To je predivan osjećaj. Kad mi se najbolja frednica javi, a 10 je vremenskih zona od tebe, il kad ti se javi bivša cimerica i podijeli s tobom vijest da je upala na faks iako se niste ispričale već mjesecima.
Tih mojih par ljudi je moj siguran mali svijet, a svi oni koje upoznam uokolo su začin koje svemu na kraju daje bolji okus.
Ono kad udahneš zrak i milo ti je.
E, to je taj feeling.
Sjena

Oznake: prijatelji

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.