<script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='http://test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <script type="text/javascript"> var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-696110-50']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function() { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })(); </script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script></head> <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

subota, 08.12.2007.

who knew....

Čovječji svijet je satkan od dva omanja. Svijeta stvarnosti i svijeta snova. Stvarnost je takva kakva jest. Ovisi o tome kako se percepira. Netko čiju stvarnost ispunja samo jad i bijeda hodat će okolo nasmješen pričajući kako će bit bolje, izvlačeći šale iz rukava (ako uopće i rukav ima). Drugi pak mogu imati svo zlato svijeta i nikada za sebe neće reći da su sretni.

Snovi su nešto suprotno. Svi ih imaju. I posebni su baš po tome što se rijetko ostvaruju. Moji se ekstra rijetko postaju stvarnost, oni najveći nikad, niti će, ali rekao bi Đole (skužajte, ali ne mogu si pomoć), snovi vrijede tek kad ostare, kad s nama posijede... (tako nekako). Mislim da ima nekog smisla u tome. Valjda.

Ovo zadnje Vrijeme se nekud požurilo. Za moje pojmove, abnormalno ponašanje jednog Vremena. Mislim, zaintačilo se samo tako i trči trči trči... sram ga bilo. Ništa drugo. Ne bi da će ga ljudi više cijenit zato što brže prolazi.

Stvari se mijenjaju. Stvarnost se mijenja, snovi ostaju isti, ali (sad ide malo Damiana- opet si ne mogu pomoć) Some things in life may change, and some things,
they stay the same...
i to je jednostavno tako...
Tu pomoći nema.

Nego ono vrijeme što trči i to što se stvarnost mijenja...
Težak tjedan za mene. Znate ono kad vam dođe neočekivana vijest. Ekstra neočekivana vijest. Tako je jedna banula i na moja vrata. Ženi se generacija.
Prvo pa muško. Samo me malo strefilo. Onako...
Po pitanju toga, ne znam što me čeka. niti znam kako postupit. Ni što napravit. Pravit se glup i lud. Ili fino okrenit leđa... ne znam.
Na kraju ću, ko i sve drugo u životu svom...
Pustit da ide pa šta bilo da bilo.
Bit će trenutaka...
al jel ljudi smo
a čovjek ni ne zna koliko može podnjet

Tako...
Svega se nečega nakrcalo na grbaču. Pa popustila jadnica. Ali dobro, ćuš tamo, ćuš amo i prekoportaš nekako.

Nađe se pokoja lijepa pričica koja me onako vrati u život. Pa iz čista mira u sre noći pjevam po putu kako
vjerujem u ljubav i sl... zaliven

Sigurno je jedno, što god da na me navali postoji lijek. Reko bi netko – moja najbolja prijateljica...
Pusta pjesma. Ona me zamrzit neće. Jest jadnica samnom svašta prošla. I tko zna što nas još čeka.

Završit ću s jednom mojom.
Genijalnom, rekli bi neki, epohalnom

Ljudi bi bili pametniji da nemaju mozak.

Pa se vi smijite koliko Vas volja.
To je tako.

Dobro je!
A to da će bit bolje....
To je zapravo neupitno!sretan

08.12.2007. u 22:34 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

za početak...



...život je onakav kakvim ga doživiš, a ne onakav kakav u biti jest

Balkanski tango



Ovaj život je san...

Mala kuća kraj rampe... Snop žućkaste lampe... I zalihe tuge...

Nažalost, ružan san...

Ćale notorni smuk... Keva s daskom za luk... Manekeni za jad...


Sve je morao sam...

Prst na orozu lagan...
U srcu uragan...
I skok preko duge...

Brum šlepera...

I sa dvadeset dve već je imao sve...
Nju je video tad:

Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...

Tražim te otkako za sebe znam...

Budi moj ortak, mače,
nije mi lako da svu tu silnu lovu
razbucam sam...

Nešto sam načuo
da sutra možda ne postoji?
Pa bolje da odmah probamo sve...
Za sitan groš kupi me...
Razmaži te divlje kupine...

Lud sam za tobom,
ali ovo jeste vreme ludih...
I ja ću za nas osedlati strah...
A ti me ljubi do zla...
Dok ne izgubim dah...

Ona... Seoski krin...
Noćni bus iz provanse...
"Miss Nikakve Šanse"...
Tek statista sreće...
Presečen film...

Ćale, prosvetni miš... Keva, izlizan pliš...
Sestra ružna ko vrag...


On je bio njen tip...

Prve noći u dvosed... Pa druge na trosed....
A treće... Ih, treće...
Nek puknu svi...

Kad je njen mladi Don spusti pravo na tron...
Kao višnju na šlag...


Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...


Opet loš deja vu...

Jutro mokro ko ribar...
I profi kalibar...
Počinilac neznan...
U čitulji...

Pune stranice dve...
Mafija... I DB... Složno žale za njim...


Balkanski Tango uvek završi na trotoaru...

Đavo je kredom upisao bod...
A ona lagano niz ulicu staru...

Tražeći sponzora punog ko brod...

Dok klatno tašnice u ritmu hoda broji vreme
i dok je merkaju ko sveži but...

U beli prah smrvi dan...
I mrmlja refren odnekud znan:
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih...
I ja ću za nas osedlati strah...

A ti me ljubi do zla...
Dok ne izgubim dah...




...đuveđ za dušu...












ekipa za očevid


lakeisha
chiquita
festina lente
milat hadžibegović
zorbas
suncokretna
sufix
acrobat
boža zvani pub
tija
siddarhta
crkveni miš
m@l@ hulj@ boli ju bulj@

archives

  • <$BlogArchiveName$>


  • credits

    Images: Deviantart
    Design: simply_shikin


    Gdje me nose ove rijeke

    Gdje su tvoje obale
    Da li su mi još daleke
    Da l' su iste ostale

    Mene zovu daljine
    Al' još ponekad vraćam se
    Nošen dahom topline
    U one naše ulice

    Tamo gdje bila je

    Kiša i duga nebo samo za nas
    Zatvorim oči i čujem ti glas
    Vatra velika kad čežnja otvara
    Riznice sjećanja

    Gdje me nosi ovo more
    U kojoj kapi spavaš ti
    Vrijeme nam stavlja bore
    Polako nas razdvoji

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se