<script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='http://test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <script type="text/javascript"> var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-696110-50']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function() { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })(); </script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script></head> <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

srijeda, 09.05.2007.

Miss Koliko Šanse???

…Jednoga se jutra učenik probudio u suzama.
Učitelj ga pita nije li možda nešto ružno sanjao?
Ne! odgovori učenik.
Jesi li onda nesto tužno sanjao kad plačeš?-nastavi učitelj
Ne, sanjao sam nešto jako lijepo!
Pa zašto onda plačeš?- začudi se učitelj
Zato jer se moj san neće nikada ostvariti!...


Ovo je priča kojom završava film Gorko slatki život. Još jedan od filmova uz čije plakate bi trebala stajati napomena da se ne preporučuje osobama sa osjetljivim želucom.(Teško podnosim pogled na krv u zadnje vrijeme, što mi kao obožavateljici Uvoda u anatomiju nikako ne ide u prilog) Bio je to još jedan od filmova za koji sam, već na samom početku, mislila da ću izletit iz ionako praznog kina. Eto, trebalo se strpiti do kraja da bi napokon uspjela sredit misli i uobličit ih u priču koja ima nekog smisla.

Nisu ovo neke velike riječi. To i jest ono čudno. Ova priča je sasvim prosiječna i nije jedna od onih koja bi ljude (ili bar mene) natjerala da se zaustave na trenutak i razmisle o svojim postupcima, očekivanjima, pa čak i snovima.
Ipak, ovoj priči je to, nekim čudom, uspjelo.

Koliko su vam puta rekli da imate 1% šanse da ostvarite nešto što jako želite. Nešto što bi vam, kad bi uspjeli. zauvijek promjenilo život? Nije važno je li riječ o osvajanju milijuna na lutriji ili nečemu neopipljivom.

Bolje rečeno. Zatvorite oči i zamislite ono što nemate (ili niste), a želite (biti) najviše na svijetu.(baljezgam , za takve stvari ne treba sklapat oči).
Sad zamislite da vam kažu da imate 1 % šanse da ostvarite svoju želju.
Svoj najveći san.
Bi li ustrajali? Bi li se prihvatili onog sitnog 1% ili bi pokušali zanemariti svoj san?
Jer snovi se ne zaboravljaju. Oni se ne napuštaju. Kad se jednom pojave ostaju zauvijek, samo se pod navalom nekih novih, pritaje na neko vrijeme pa se onda naglo jave kad to ni sami ne očekujemo. Zato nas neće začuditi kad starija osoba počme vrištati kad vidi role i kaže vam da ih je uvijek željela imati. Kad je bila dijete željela ih je najviše na svijetu. Role su joj bile san snova. Sada, možda želi vlastitu djecu. Djeca su joj san snova, ali ipak nije nikad zaboravila na one role koje je željela kao dijete. Kažem, snove možemo malo zapostaviti, zanemariti ili ignorirati, ali snovi se ne zaboravljaju jednom zauvijek.


A što onda kad postanete svijesni da ono što želite najviše na svijetu morate zanemarit ili ignorirat i to za vlastito dobro i za dobro ljudi koje volite?

Što činiti onda kad znate da bi vas ustrajanje u pokušaju ostvarenja svog najvećeg sna uništilo potpuno? Što kad to shvatite, a niste jednostavno sposobni ignorirati san?

Što tada napraviti?

U zadnjih par dana postala sam svijesna da ću morat ignorirat (mrzim ovu riječ) svoja dva najveća sna. Za ostvarit jedan imam !% šanse ( a tek ovu!!), za drugi nemam šanse uopće.

Je li ostvarivanje najvećeg sna vrijedno uništavanja i sebe same i okoline?
Pa baš i nije!
Ustrajanje u ostvarivanju neostvarivog ponekad je puko zavaravanje. A treba znat prepoznat kad san postaje zavaravanje sebe samog.

Treba znati razlčuti lažnu nadu od nade koju nam snovi nude!

Treba imat puuuuno snage za ignoriranje onih najvećih snova.

Ja je pokušavam pronać.

I uspjet ću!

100 %.

09.05.2007. u 11:05 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

za početak...



...život je onakav kakvim ga doživiš, a ne onakav kakav u biti jest

Balkanski tango



Ovaj život je san...

Mala kuća kraj rampe... Snop žućkaste lampe... I zalihe tuge...

Nažalost, ružan san...

Ćale notorni smuk... Keva s daskom za luk... Manekeni za jad...


Sve je morao sam...

Prst na orozu lagan...
U srcu uragan...
I skok preko duge...

Brum šlepera...

I sa dvadeset dve već je imao sve...
Nju je video tad:

Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...

Tražim te otkako za sebe znam...

Budi moj ortak, mače,
nije mi lako da svu tu silnu lovu
razbucam sam...

Nešto sam načuo
da sutra možda ne postoji?
Pa bolje da odmah probamo sve...
Za sitan groš kupi me...
Razmaži te divlje kupine...

Lud sam za tobom,
ali ovo jeste vreme ludih...
I ja ću za nas osedlati strah...
A ti me ljubi do zla...
Dok ne izgubim dah...

Ona... Seoski krin...
Noćni bus iz provanse...
"Miss Nikakve Šanse"...
Tek statista sreće...
Presečen film...

Ćale, prosvetni miš... Keva, izlizan pliš...
Sestra ružna ko vrag...


On je bio njen tip...

Prve noći u dvosed... Pa druge na trosed....
A treće... Ih, treće...
Nek puknu svi...

Kad je njen mladi Don spusti pravo na tron...
Kao višnju na šlag...


Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...


Opet loš deja vu...

Jutro mokro ko ribar...
I profi kalibar...
Počinilac neznan...
U čitulji...

Pune stranice dve...
Mafija... I DB... Složno žale za njim...


Balkanski Tango uvek završi na trotoaru...

Đavo je kredom upisao bod...
A ona lagano niz ulicu staru...

Tražeći sponzora punog ko brod...

Dok klatno tašnice u ritmu hoda broji vreme
i dok je merkaju ko sveži but...

U beli prah smrvi dan...
I mrmlja refren odnekud znan:
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih...
I ja ću za nas osedlati strah...

A ti me ljubi do zla...
Dok ne izgubim dah...




...đuveđ za dušu...












ekipa za očevid


lakeisha
chiquita
festina lente
milat hadžibegović
zorbas
suncokretna
sufix
acrobat
boža zvani pub
tija
siddarhta
crkveni miš
m@l@ hulj@ boli ju bulj@

archives

  • <$BlogArchiveName$>


  • credits

    Images: Deviantart
    Design: simply_shikin


    Gdje me nose ove rijeke

    Gdje su tvoje obale
    Da li su mi još daleke
    Da l' su iste ostale

    Mene zovu daljine
    Al' još ponekad vraćam se
    Nošen dahom topline
    U one naše ulice

    Tamo gdje bila je

    Kiša i duga nebo samo za nas
    Zatvorim oči i čujem ti glas
    Vatra velika kad čežnja otvara
    Riznice sjećanja

    Gdje me nosi ovo more
    U kojoj kapi spavaš ti
    Vrijeme nam stavlja bore
    Polako nas razdvoji

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se