rekao bi Đole: tražio sam jedan stih, umalo ga osetih, ali mi je iz ruke kliznuo
Tražila sam ga i ja dok nisam upalila tv i načula kako je Tina Vukov osvojila Porina (ko prava buduća novinarka nisam zapamtila ni koliko ni za što). Svejedno, važno mi bilo samo jedno. Opet se ostvarila ona dobra stara tko traži taj i nađe .
Mio mi nekako bješe Porin ove godine. Jest da su opet pretjerali s Gibonijem, dobro možda je zaslužio. Osobno, tekstove novog albuma smatram gotovo savršenim, ali muzika mu je po mom nestručnom mišljenju stravično - dosadno - uvijek - ista. Tu se još našao i nezaobilazni Oliver koji po tom pitanju može u isti koš. Pa onda klapski hitovi koji su obilježili godinu, neka, ni zbog tog mi nije žao. Massimo, neka i njega. Dok ovo pišem redaju se stari hitovi Jedan dan i Ulicama moga grada. Porin za životno djelo u pravim je rukama. Svaki put kad čujem Ptice umiru pjevajući život mi je lakši tri puta.Opet, tek moje pristrano laičko mišljenje. Voditelji bili simpatično- preseravački -smiješni, kao i uvijek, scena katasrofalno loša, ne bi da smo deset godina unazad, ali to je još najmanje važno. Sve u svemu ništa mnogo gore ni ništa mnogo bolje nego inače.
Vratimo se mi ozbiljnijim temama...
Tuga dolazi kasnije
jednom kad sve ovo sad
bude daleko
kad svane dan, nestane mrak
kad dođe neko
i rasplete sve što veže me
sve niti ovog sna
možda tad ću ti priznat`
koliko sam te voljela
jednom kad mi sretnemo se
u vrevi grada
ako ti ime izgovorim
i ne zadrhtim tada
i ako se ti osmjehneš mi
kao nekada
možda ti priznam
koliko sam te voljela
možda ću tad reći ti sve
ali danas još ne
to ne rade velike djevojke
one tek nasmiješe se
i odu bez tuge, jer tuga
dolazi kasnije
jednom kad ti pogledaš
u oči moje
kad ponos više ne bude
igra za dvoje
tad ćemo mi pričati
dugo ko` nekada
i možda ti priznam
koliko sam te voljela
možda ću tad reći ti sve...
Bolje da je ovdje išla Il treno per Genova, uz nadu da ću sutra napokon odgovarat talijanski.... no, o temama tipa faks, neki drugi put.
Ako uopće bude vremena...
