...Čemu sjećanja?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakog proljeća.
Nasmješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana.
I zaboravi.
Kasno je već dragana, hoću da kažem,
Zreli smo ljudi.
To jest, nismo više djeca
I znam da nije lako.
I znam da možda i boli... ali, pokušaj
Molim te... pokušaj... zaboravi!...
Pitaju ljudi zašto ne pišem?
Ne znam!
Svatko više zna da sam ovaj blog otvorila tek kako bi se oslobodila razno- raznog smeća koje se nakupilo u meni nakon najstrašnijeg ljeta u mom život. Pisanje bi pomoglo uvijek! Svaki post za mene bi na neki način značio ponovno rađanje (znam da zvuči jaaakooo glupo, ali je tako). Prošlo je mjesec dana od zadnjg posta a ja nemam potrebu za istresanjem novog smeća koje se nagomilao u meni. A znam da ga ima, i mojeg i tuđeg.
Trebala bi! Ali...
Ne želim pisat o tome da već jednu dugu mravijadu godina ne prestaje padat prokleta kiša.
Ne želim pisat o tome kako se akademska godina bliži kraju a ja se ne mičem s mjesta.
Ne želim pisat o tome kako mi se čini da se općenito ne mičem s mjesta dok ...world spins madly on...
Pogotovo ne želim pisat o izljevu emocija pred Bog sam zna koliko ljudi.
Bi li trebala pisat o bolesnicima koji u kasne noćne sate zvone pred vratima mog stana i bacaju me u trans. O ne, o njima nikako ne želim pisat. (Nisu oni jadni krivi!) ALI ZAŠTO BAŠ NA MOJA VRATA!!!????
Hoću li počet pisat neke edukativne posteve kad mi je edukacije ionako puna pipa!?
Hoću li pisat o postupcima okloline (Selo Moje Malo Ako Nam Bog Ne Pomogne Nitko Drugi Neće)
Ono što trenutno osjećam teško mi je reć i u povjerenju najbližim osobama!
Ne želim pisat ni o tome kako je ona mala trešnja u susjedovom vrtu nedavno procvjetala.
Vidjeh je večeras! Šćućurila se u sumraku pod svjetlom ulične lampe i ogromnim namrgođenim nebom.
Izgledala je tako bespomoćna, mala a u jedno i veličanstvena u sebi svojstvenoj ljepoti.
Samo na trenutak Moj Svijet mi se učinio savršenim.
Ili je on zapravo takav od samog početka, samo sam ja to tek sad primjetila.
Možda baš zato više ni ne pišem.
Javit ću vam se kad mi nešto pošteno i spomena vrijedno nagrdi ovo što sada osjećam.
P.S. Jeste li primjetili da neke cigare gore ljepše od drugih? ( nisam pukla, samo pitam)
