A sada...
samo za Vas...
malo životne filozofije...
Naime, smatram se jednom od sretnica koja ima tu čast s vremena na vrijeme crpit životna znanja iz "uvrnutih" razmišljanja lucidne djevojke koja u potpunosti zaslužuje onu, danas tako rado prisvajanu etiketu intelektualca ili vam ga intelektualke.
Osim što bi uz njen opis moglo stajati Njeno je srce veliko ko kuća, možda veća i od tog ogromnog srca njezina su krila. Dakle, ta meni neopisivo draga djevojka živi negdje u orbiti( lagala bi kad bi rekla da živi među oblacima, za nju su i oni prenisko).
Ne želim reći da je umišljena, nego samo, da sanja neki zeru sretniji svijet.
Tako je sinoć ova draga djevojka u stanju u kojem svi veliki mislioci dobiju trenutak prosvijetljenja zaključila:
Možda bi svijet bio bolji da gravitacija ovog planeta nije 9. 8... nešto .( ne razumijem se), ah a tu je još i ona prokleta centrifugalna sila. Mislim da bi se trebali preselit na neki drugi planet, možda bi onda sve bilo drukčije.
Nju, jednako kao i mene, uvijek tako male stvari bacaju u euforiju , a još manje i nevažnije u duboku depresiju. Ovaj put, bilo je malo drukčije.
Možda ste gledali flim Život je more redatelja Alejandra Arnenabara. Istinita je to priča o sportašu koji je nakon jedne nesreće ostao doživotno paraliziran od vrata naniže. Jedan je to od filmova koji nikada ne zaboravljate. Tako se i Djevojka zabrinula da bi i njenog omiljenoga nogometaša, kapetana Chelsea Johna Terrya mogla zadesit ista sudbina, nakon povrede koju je doživo na nedavnoj utakmici. Djevojka je nakon, ni Nebo ne zna koliko vremena, odlučila zamolit Svevišnjeg za pomoć,cijeli dan vegetirala i na kraju izustila ono što je već izustila.
Nitko ne zna što nas čeka iza ugla.
Sudbina je stara vještica koja uživa u poigravanju našim životima preokrećući stvari naopako onda kad nam je sreća najpotrebnija.
Možda ne vjerujete u Sudbinu, eto pa ni Slučajnost nije ništa bolja, ona je još jedno deset puta nepouzdanija od Sudbine.
Kad čujete ovakve priče shvatite koliko je licemjerno zamarat se sitnicama, uživajte ljudi, odlučite se za pozitivu i slušajte svoja srca.
Nije važno jesu li velika, mala, transplatirana, s manom ili bez nje. Jedino vas ono nikad prevarit neće.
I sanjajte...
Ali ne zaboravite, sreća je jako rijetka pojava, a tuga i bol sastavni su dio života...
I vjerujte...
život postane čista zajebancija kad postanete ovog svijesni.
P.S. Da, da, to vam govorim ja, vječno pesimistična Miss Nikakve Šanse koja od danas vjeruje u čuda!
P.P.S. samo za Lakeishu i Zorbasa- Stigla je službena potvrda koja kaže da ste VI U PRAVU!!!! Eto sad mi to možete ostatak života nabijat na nos! 
