<script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='http://test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <script type="text/javascript"> var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-696110-50']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function() { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })(); </script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script></head> <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

ponedjeljak, 26.02.2007.

...i samo smijem se i smiješ se i sve je isto ko i prije...

A sada...

samo za Vas...

malo životne filozofije...

Naime, smatram se jednom od sretnica koja ima tu čast s vremena na vrijeme crpit životna znanja iz "uvrnutih" razmišljanja lucidne djevojke koja u potpunosti zaslužuje onu, danas tako rado prisvajanu etiketu intelektualca ili vam ga intelektualke.
Osim što bi uz njen opis moglo stajati Njeno je srce veliko ko kuća, možda veća i od tog ogromnog srca njezina su krila. Dakle, ta meni neopisivo draga djevojka živi negdje u orbiti( lagala bi kad bi rekla da živi među oblacima, za nju su i oni prenisko).

Ne želim reći da je umišljena, nego samo, da sanja neki zeru sretniji svijet.

Tako je sinoć ova draga djevojka u stanju u kojem svi veliki mislioci dobiju trenutak prosvijetljenja zaključila:

Možda bi svijet bio bolji da gravitacija ovog planeta nije 9. 8... nešto .( ne razumijem se), ah a tu je još i ona prokleta centrifugalna sila. Mislim da bi se trebali preselit na neki drugi planet, možda bi onda sve bilo drukčije.

Nju, jednako kao i mene, uvijek tako male stvari bacaju u euforiju , a još manje i nevažnije u duboku depresiju. Ovaj put, bilo je malo drukčije.

Možda ste gledali flim Život je more redatelja Alejandra Arnenabara. Istinita je to priča o sportašu koji je nakon jedne nesreće ostao doživotno paraliziran od vrata naniže. Jedan je to od filmova koji nikada ne zaboravljate. Tako se i Djevojka zabrinula da bi i njenog omiljenoga nogometaša, kapetana Chelsea Johna Terrya mogla zadesit ista sudbina, nakon povrede koju je doživo na nedavnoj utakmici. Djevojka je nakon, ni Nebo ne zna koliko vremena, odlučila zamolit Svevišnjeg za pomoć,cijeli dan vegetirala i na kraju izustila ono što je već izustila.

Nitko ne zna što nas čeka iza ugla.
Sudbina je stara vještica koja uživa u poigravanju našim životima preokrećući stvari naopako onda kad nam je sreća najpotrebnija.
Možda ne vjerujete u Sudbinu, eto pa ni Slučajnost nije ništa bolja, ona je još jedno deset puta nepouzdanija od Sudbine.

Kad čujete ovakve priče shvatite koliko je licemjerno zamarat se sitnicama, uživajte ljudi, odlučite se za pozitivu i slušajte svoja srca.
Nije važno jesu li velika, mala, transplatirana, s manom ili bez nje. Jedino vas ono nikad prevarit neće.

I sanjajte...

Ali ne zaboravite, sreća je jako rijetka pojava, a tuga i bol sastavni su dio života...

I vjerujte...

život postane čista zajebancija kad postanete ovog svijesni.

P.S. Da, da, to vam govorim ja, vječno pesimistična Miss Nikakve Šanse koja od danas vjeruje u čuda!

P.P.S. samo za Lakeishu i Zorbasa- Stigla je službena potvrda koja kaže da ste VI U PRAVU!!!! Eto sad mi to možete ostatak života nabijat na nos! nut

26.02.2007. u 16:45 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

za početak...



...život je onakav kakvim ga doživiš, a ne onakav kakav u biti jest

Balkanski tango



Ovaj život je san...

Mala kuća kraj rampe... Snop žućkaste lampe... I zalihe tuge...

Nažalost, ružan san...

Ćale notorni smuk... Keva s daskom za luk... Manekeni za jad...


Sve je morao sam...

Prst na orozu lagan...
U srcu uragan...
I skok preko duge...

Brum šlepera...

I sa dvadeset dve već je imao sve...
Nju je video tad:

Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...

Tražim te otkako za sebe znam...

Budi moj ortak, mače,
nije mi lako da svu tu silnu lovu
razbucam sam...

Nešto sam načuo
da sutra možda ne postoji?
Pa bolje da odmah probamo sve...
Za sitan groš kupi me...
Razmaži te divlje kupine...

Lud sam za tobom,
ali ovo jeste vreme ludih...
I ja ću za nas osedlati strah...
A ti me ljubi do zla...
Dok ne izgubim dah...

Ona... Seoski krin...
Noćni bus iz provanse...
"Miss Nikakve Šanse"...
Tek statista sreće...
Presečen film...

Ćale, prosvetni miš... Keva, izlizan pliš...
Sestra ružna ko vrag...


On je bio njen tip...

Prve noći u dvosed... Pa druge na trosed....
A treće... Ih, treće...
Nek puknu svi...

Kad je njen mladi Don spusti pravo na tron...
Kao višnju na šlag...


Lud sam za tobom, pače, ali lud sam ionako...


Opet loš deja vu...

Jutro mokro ko ribar...
I profi kalibar...
Počinilac neznan...
U čitulji...

Pune stranice dve...
Mafija... I DB... Složno žale za njim...


Balkanski Tango uvek završi na trotoaru...

Đavo je kredom upisao bod...
A ona lagano niz ulicu staru...

Tražeći sponzora punog ko brod...

Dok klatno tašnice u ritmu hoda broji vreme
i dok je merkaju ko sveži but...

U beli prah smrvi dan...
I mrmlja refren odnekud znan:
Lud sam za tobom, ali ovo jeste vreme ludih...
I ja ću za nas osedlati strah...

A ti me ljubi do zla...
Dok ne izgubim dah...




...đuveđ za dušu...












ekipa za očevid


lakeisha
chiquita
festina lente
milat hadžibegović
zorbas
suncokretna
sufix
acrobat
boža zvani pub
tija
siddarhta
crkveni miš
m@l@ hulj@ boli ju bulj@

archives

  • <$BlogArchiveName$>


  • credits

    Images: Deviantart
    Design: simply_shikin


    Gdje me nose ove rijeke

    Gdje su tvoje obale
    Da li su mi još daleke
    Da l' su iste ostale

    Mene zovu daljine
    Al' još ponekad vraćam se
    Nošen dahom topline
    U one naše ulice

    Tamo gdje bila je

    Kiša i duga nebo samo za nas
    Zatvorim oči i čujem ti glas
    Vatra velika kad čežnja otvara
    Riznice sjećanja

    Gdje me nosi ovo more
    U kojoj kapi spavaš ti
    Vrijeme nam stavlja bore
    Polako nas razdvoji

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se