šegrt Hlapić.blog

15.03.2008., subota

Vrijeme, vrijeme, vrijeme...

Dragi moji!
Evo me opet nakon sto godina. Prošli je tjedan bio naporan, ali sam njime i zadovoljna. Pretprošli sam tjedan preležala jer sam imala gripu, no skužila sam kako se to moralo dogoditi i kako mi je gripa poslana od gore, da se malo odmorim. Valjda su mi se baterije totalno istrošile, a imunitet skroz oslabio.

U nedjelju, prije dva tjedna me uhvatila temperatura od 39,8 stupnjeva i svi su se moji (Deba, teta, starci) uzvrpoljili. Teta je čak htjela da zovemo hitnu što mi je bilo super smiješno, Deba je hodao s oblozima od rakije, a tata (odnosno, moj svekar) išao u dežurnu ljekarnu i donio čepiće nutnutnut koje na sreću nisam morala koristiti no jer mi je tuširanje skinulo temperaturu. U cijeloj sam bolesti popila tek par andola i 4 lupoceta, ali sam zato pojela dvije tegle meda, hrpu propolisa, bijelog luka... I da, najsmiješnije je što sam samo dva dana bila bez apetita (i tu me Deba natjerao da jedem pa sam morala) dok sam sve druge dane imala super apetit. Zezala sam se da me valjda ni smrtna bolest ne bi spriječila u jedenju jer hrani ne mogu odoljeti. njami Prva dva dana sam se odvratno dosađivala jer nisam mogla ni čitati ni gledai TV, ali sam zato kasnije totano uživala u dokoličarenju. Čak sam uspjela pročitati i knjigu (i inače čitam, ali za svaku mi knjigu treba jako dugo jer imam jako malo slobodnog vremena), zbirku priča Flannery O'Connor - Sve što raste, mora se i sastati. Ta je američka književnica iz prve polovice, i rane druge polovice prošlog stoljeća značajno utjecala Raymonda Carvera, a priče su joj sjajne.

U svakom slučaju, sada sam zdrava (još malo kašljucam) i prilično odmorna i spremna za nove izazove. Naime, na poslu dobivamo hrpu novih ljudi s kojima bih trebala raditi idućih dana. Nadam se da ću ih naučiti svemu što bi trebali znati i da će njihove nove ideje i teme osvježiti naše novine. To će biti olakšanje i starim novinarima koji su pucali po šavovima od posla koje su svakodnevno morali obavljati. No, isto tako, morat će se izboriti za svoj dio kolača jer će se napokon dogoditi da ću kao urednica imati hrpu materijala od kojega ću moći birati što ide u novine, a na čemu se mora još poraditi. Bit će bed neobjavljivati nečije tekstove jer su manje kvalitetni, no tako jednostavno mora biti. Sigurno će mi se neke stvari i zamjeriti, no ekipa s kojom sam do sada radila su odreda sjajni ljudi i vjerujem da će se znati nositi s novima, ali i da će shvatiti moje postupke.

Strašno se radujem proljeću i nadolazećim blagdanima. Kada sam bila mala, Božić mi je bio draži blagdan od Uskrsa, a što sam starija, sve više volim Uskrs. U petak idem kod tete u Mikanovce, Deba dolazi u subotu, a u nedjelju po nas dolaze starci. Drago mi je što ću i ovaj Uskrs provesti u Mikanovcima, no još više čekam da kada uselimo u novi stan mogu sve običaje koje obožavam primjenim u vlastitoj kući. Sve do sada su to bili kompromisi jer si uvijek morao trpjeti nečij raspored i uklapati se u njega. Uskoro ću ja imati svoj raspored i svoj način kako proslaviti te dane.

Svakim danom se sve više radujem našem stanu (koji je, usput rečeno, još uvijek veliko gradilište) i nadam se da ćemo se uspjeti useliti na ljeto. Što je najgore, najveća prepreka nije novac (kojega imamo malo, no krpamo se nekako) nego nedostatak vremena. Većina je stvari mogla već biti gotova, no nemamo vremena za poskidati tapete (sama sam ih skinula u hodniku i jednoj sobi), nazvati majstore da dođu napraviti ovo ili ono, pozvai čovjeka koji će nam raditi kuhinju, ugradbeni ormar... Evo, danas je prošao dan, a da ništa nismo napravili jer mi je subota jedini slobodan dan u tjednu pa ga radije provedem odmarajući se i lapeći. Ponjela sam i posao kući, ali mi se ništa nije dalo raditi. Sve se odvija lagano pa iako je to ok, polako mi ide na živce jer bih se htjela već jednom maknuti. Ali sve će doći u svoje vrijeme. Valjda.

Eto, nisam napisala ništa pametno. Sada idemo jesti kokice i gledati filmove dok se boje ne rastope! Pusa!!!
- 17:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (6)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (11)
Listopad 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Imala sam potrebu pisati i mimo onoga za što me plaćaju. Mislim da imam puno toga za reći, ako ne nekom drugom, onda sebi. Pišem tek dijelove svakodnevnih događaja koje za sobom povlače hrpe sjećanja. Što će prevagnuti, nemam pojma. Možda će neke osobne stvari biti preuznemirujuće, ne odogovaram za svoje postupke. zujo

Uvijek zavirim

Ovdje i sada

Ne mogu slušati ljude kad se žale kao da su svi drugi krivi za ono što im se događa, a oni su mučenici i pravednici. Nije mi jasno kako svi do sad već nisu shvatili da su skro sve najvažnije stvari u životu upravo onakve kakvim ih sami naprave. A tu ubrajam i muško - ženske odnose.
Krešimir Pintarić, Ljubav je sve