šegrt Hlapić.blog
10.05.2007., četvrtak
Dobro veče!!!
|
Evo mene!!! Ha ha! Došla sam malo podgrijati jelo! Šta ima narode!? Ja radim k'o luda. I Deba je počeo raditi. U jednoj informatičkoj firmi. Istina, za sada je lova pljuga, ali ne brinem. Znam da će se on dokazati i pokazati i da će nakon nekog vremena skužiti koga su zaposlili. Danas sam trebala već biti na godišnjem (opet, da), ali nisam jer je kolegi umro deda pa je dobio 5 dana slobodnog. E, kako smo mijenjali koncept novina, a ja sam dobila malecki svakodnevni urednički zadatak, nisam mogla otići na godišnji dok se on ne vrati. Koja nepravda! Istina, živio je s dedom, ali pobogu, stari je imao 96 godina i svi su zapravo jedva čekali. Malo ti to namjerno tugovanje i žalovanje ide na živce. Pazi, deda je umro s nedjelje na ponedjeljak, sahranjen je u srijedu. Bilo je nas nekoliko na sahrani i ok, bed je. Ali kolega je danas bio u redakciji i kao, nešto se muva, pa je ujeban, a vidiš da mu se brk smije. Pitam ga ja kada dolazi raditi, kaže on u ponedjeljak što bi značilo da ja moram doći raditi u nedjelju. Onda mu ja to kažem i on se složi da dođe u nedjelju raditi. Znači, htio je ne raditi čak 7 dana. To mi je totalno neodgovorno, glupo i... ma ne znam što bi rekla. Rad oslobađa, od svega. Da mi umre ne znam tko, kada bih ga sahranila, došla k sebi, krenula bih dalje. Što sad. Bit ću kod kuće, razmišljati i gledati kako ću s nekim otići na kavu i pivo kako bi ga davio svojim patnjama umjesto da radi i nešto doprinese. Neće povrati svog dedu time što će se muvati po gradu k'o bez glave. Mislim, i inače se ponaša tako. Joj, baš sam grozna, ali ne razumijem lijene ljude koji samo čekaju priliku da se izvuku s posla. Usput, propalo mi je 12 dana godišnjeg. Da, 12 dana jer sam stalno odgađala kada otići. Prošli mjesec sam išla 4 dana, a ovaj mjesec sam trebala ići 5 dana, no dva mi je propalo plus ostalo što nisam ni pokušala iskoristiti. Mislim da sam se opametila. Da, za prošlomjesečni godišnji smo bili u Bjelovaru kod kumova. Bilo je ok, totalni odmor. Kupila sam bicikl i svaki dan s njim idem na posao. S Juga do centra. Treba mi 23 minute. Bicikl je ogroman i juri k'o zmaj. Zove se Geza jer je mađarski. Idući mjesec idemo u podstanarski stan. Bar se nadam. Debina stara je nenadano i totalno neočekivano popizdila pokazavši svoju posesivnu stranu. Nadam se da će ju proći. Napravili smo proračun troškova. Izgleda strašno, ali znam da ćemo mi to moći. Sada odoh prat zube i na pavanje! Pa pa!!! |
