šegrt Hlapić.blog
04.04.2007., srijeda
Uskrs, đinđe...
|
Baš mi je drago što me niste zaboravile! Da, stvarno puno lijepih stvari. Možda nisam rekla (a ne da mi se provjeravati), na poslu smo dobili laptope pa mi je lakše ležati u krevetu i kuckati po njemu, prošaltati po Netu dok je Deba na velikom kompu. Zapravo, lapić nosim kući samo kada moram nešto raditi pa sada ispada kako se zezam, a ne radim. Deba je otišao kod frenda, a ja sam kao ostala nešto pisati. Možeš mislit'. Već sam bila u Konzumu, sada gledam TV i zezam se. Zapravo mi se ništa ne da jer sam opet nešto bolesna. Uhvatila me opet prehlada. TAko je to kada legnem s mokrom kosom uz otvoren prozor. Koza.  Da, bila sam u Konzumu. Katastrofa. Ljudi ima, ajme! Sindikat trgovine je tražio od Grada da naloži trgovcima da skrate radno vrijeme u subotu te da u ponedjeljak nitko ne radi. No, ne vjerujem da će se toga itko pridržavati. GAde mi se. Što je najgore, kaže mi urednica: A tko tebe pita što radiš u ponedjeljak. I kada ćeš ti stići u trgovine. To je drugo. Moje je zanimanje specifično, a u trgovinu mogu, hvala Bogu, svaki dan do 9 sati. I nije istina da nam baš sve to treba. Kupiš namirnice za kolače, neko meso, klope za tih nekoliko dana što će trgovine biti zatvorene i to je to. Zašto bi ja sad morala ići kupovati i sva druga sranja, a k tome i one glupe đinđe koje Uskrs čine pravim cirkusom. Gadi mi se to. Da, uz to, Debina je mama već prije tjedan dana ukrasila cijelu kuću tim đinđama. Eto, žena uživa u tome. Ljudi moji, postala sam grozna. Odvratno živčana, bezobrazna i gruba. Stalno se otresam na druge, Debi serendam kako mi sve ide na živce, onda se on rastuži pa meni bude žao... Ma, ide mi na živce kada dođem kući u 6 navečer i onda ne mogu jesti na miru, a da mi troje ljudi ne visi za vratom i prepričava glupe dnevne fore, puši u lice, gnjavi me s dječjim glupostima, trača baku, baka trača svoju nešto... Užas! Da ne pričam o radnim nedjeljama. Vratim se oko 2 popodne, a na ručku Debina baka koja je cool, ali je naporna Bože sačuvaj. I sad, ja bih s njim pričala, a ona prepričava priče od prije 50 godina. I uvijek isto. Mislila sam da ću se prošle nedjelje i rasplakati i pobacati ručak i razbiti joj protezu i zapaliti kuću. Joj kako sam popizdila! Jedva čekam da se negdje iselimo. Koliko god ih volim, toliko kužim da takvi odnosi nisu zdravi i da se djeca moraju maknuti od roditelja i živjeti svoj život jer nas oni cijeli život doživljavaju kao malu djecu i tako se prema nama ponašaju. Što je najgore, i mi ćemo biti takvi. Sad odo radit! Odnosno, idem si skuhati vina i onda krećem! Pusa  |
