šegrt Hlapić.blog
22.01.2007., ponedjeljak
Davanje krvi i ostaloga
|
Bit ću kratka! Bila sam danas kod tete doktorice. Slušala mi je pluća. Rekla da imam blagi bronhitis. Naravno, prepisala mi glupe antibiotike. A onda sam joj rekla da mi da i uputnicu za vađenje krvi jer su me teta i Deba ubijedili da bi to moglo biti opasno. Teta me je nagovarala da tražim snimanje pluća, ali nije bilo potrebe. Glupo je slikati se eto tek tako. Što se tiče krvi, čudno me je gledala, ali šta ju boli briga što ja hoću puštati krv ;-) Deba se čudio jer on ne podnosi vaditi krv, svaki puta se skoro onesvijesti. Meni to ne predstavlja baš nikakav bed. Dobro, nije ugodno, ali smatram da je dobro kontrolirati ju s vremena na vrijeme. Usput, danas sam poludjela kada su me on i stara uvjeravali kako je glupo i prekomplicirano davati krv ili koštanu srž u tu novoosnovanu banku. Kao, dala bih kada bi znala da će trebati nekome od moje rodbine... Mislim stvarno. Pa da spasi mačku u Alžiru, super! LJudi su nevjerojatno sebični. Misle samo na sebe, kako će ih boljeti, a ne razmišljaju da bi time mogli nekome pomoći. Istina, i meni je malo bed zbog koštane srži jer se ona navodno vadi jako dugo i pod anestezijom. Ovo jako dugo mi je bed jer moram raditi (moram raditi, moram raditi), a anestezija mi je bed jer mi se čini da to baš i nije zdravo. Razuvjerite me. Što se tiče krvi, odmah bi ju dala. Samo ne znam koliko je pametno davati krv jer sam bolesna, a i počet ću piti antibiotike. Ma, raspitat ću se. Vjerojatno će i kasnije skupljati od ostalih zaniteresiranih. Već sam kao klinka htjela dati krv, ali mi je teta uvijek srala kako to nije dobro za žene jer one gube krv mengom. Glupača, menga uopće nije krv. Odnosno, ta krv koja nam je potrebna za funkcioniranje organizma. Vidiš, bila bi to dobra novogodišnja odluka. Moram se i za to raspitati. Kada mi dijete bude htjelo dati krv, a godinama i zdravljem bude zadovoljavalo, odmah ću ga odvesti. Deba je počeo izmišljati kako ne vjeruje u hrvatsko zdravstvo jer i kod zubara možeš dobiti hepatitis. I šta sad, neću ići kod zubara. Kada bih tako razmišljala ne bih izlazila iz kuće jer ne vjerujem ni u hrvatske ceste, ni u hrvatsko građevinarstvo, ni uzgajanje pasa, ni ništa. Dat ću krv! Za inat! Laku noć! |
19.01.2007., petak
Ponekad
|
Nekada pomislim kako uopće nigdje ne pripadam. Kao da u ovom svemiru uopće ne postojim. Tek sam neki zvjezdani trak koji je u sekundi osvjetlio u jednoj jedinoj nijasni nečije lice. Možda ne ni lice. Trenutno je 6 sati navečer. Ne 17.53, nego 6 sati navečer. Petak je, a ja sam još na poslu. Čekam hoće li urednik biti zadovljan mojim tekstom, upravo sam izvukla kolegu s njegova kauča koji će doći zbog toga jer mi trebaju fotke koje idu uz taj članak, slušam emisiju o zdravoj hrani Ayurvede s tim da kreteni ne znaju ni kako se to izgovara... Kod kuće me čeka perkelt od štuke, pijem 7 šalicu piva, odnsono, drugu i pol litru... Koliko vam je vaš posao važan? Da razjasnimo neke stvari. Radim u novinama. Već godinu i četiri mjeseca. Nije mi to bio plan, ali kako nema posla za profesore hrvatskog jezika i književnosti, bila sam primorana. Nije mi bed jer volim ovaj posao. No, u posljednje se vrijeme događa da najmanje rješavam one najbitnije stvari koje se tiču mojih sugrađana, Osječana, a bavim se glupom politikom i apstraktnim temama poput koncesija (trenutno) koje zanimaju sve i nikoga. Rupa u Rapskoj ulici je puno izdašnija, veća i bitnija stvar. Jako sam ljuta jer je petak jer je 6 sati i jer nisam u svojoj kućici. Sama sam u redakciji i osjećam se sjebano. Odgovorna sam osoba koja ni u jednom jebenom trenutku ne voli zajebat', ali ispada kako mi se to tek obija o glavu. Ti možeš i ti znaš. Totalno sam iscrpljena, bolesna, a danima već imam temperaturu od 37 zarez nešto stupnjeva. Deba i teta se totalno brinu i s pravom. Plače mi se ljudi moji. Znam da me razumijete, ali ništa ne možete napraviti. Sama moram srediti stvari u svojoj glavi i skužiti prioritete. Ma, prioritete znam odavno. Deba, a sve ostalo na drugom mjestu... No u praksi ispada drugačije. I firma mora naći nove ljude. Žao mi je što petkom uvečer zvučim ovako sjebano. Pusa!!! |
13.01.2007., subota
Hm... lova
Večeras idem na punk koncer u klub Mini teatar. I to po dužnosti. Moram priznati da bih radije kod kuće probavljala večeru koju Deba planira praviti. Neki dan sam mu kupila kuharicu Riba iz serije Enciklopedija mediteranske kuhinje pa ju je večeras cijelu zaslinio. Sad ne zna što bi pravio. Ja sam se za ručak najela dinstanog kiselog kupusa i suhog mesa i krumpira pa ne planiram još ništa jesti, ali znam da ću za sat vremena biti gladna. Gledali smo Gilmorice pa se nabrijao na jastoge. Samo bi mi još to trebalo  Da, koncert. Fora mi je što idemo, ali mi je bed jer ujutro radim i odmah ću to morati pisati. Mislim da bi mi bilo dobro da se i ne trijeznim. Urednik će onda biti najzadovoljniji. Pijem već treći gemišt i lagano me hvata.  Danas sam se našla s prijateljicom iz djetinjstva s kojom sam se, istina u posljednjih nekoliko godina dosta udaljila. Planira se preseliti u Osijek kod dečka. On je dobio stan jer je pristao biti domar u svojoj zgradi. Radi se o nekom malom stančiću, ali super dovoljno za njih dvoje. Prvo me je iznenadila kada sam ju pitala koja je kvadratura stana, a ona nije znala. Onda je krenula sa spikom Dečko će ovako, ono je planirao onako... Bez veze. Za mene bez zajedničkog dogovora nema ništa. Onda joj je valjda spočitnuo kako ima veću plaću od nje i da ona nikada nema novaca, a kada sam ju pitala kolika mu je plaća, rekla je da ne zna. Nisam mogla vjerovati. Četiri godine su zajedno, a ona ima opravdanje da se ne želi upletati u tu sferu njegova života. A planiraju uskoro živjeti zajedno. Meni je to nepojmljivo. Sjećam se da dok sam bila studentica i dok sam živjela u podstanarskim stanovima, uvijek sam Debi govorila koliko imam love, a i on bi meni rekao koliko je dobio od ovog ili onog. Sad je isto tako. U kunu zna kolika mi je plaća, koliko za što trošim (bili to moji, njegovi ili zajednički troškovi), svaki odlazak u Konzum, svaku majicu i gaće. Nekada mu je bed i kaže mi da mu ne moram sve to govoriti jer ja jedina i zarađujem, ali meni je sasvim normalno da kada s nekim živiš i s njim planiraš zasnovati obitelj da mu govoriš stanje svog računa. Isto tako znam koliko love (ušteđene) on ima na svom računu, koliko love je dobio od mame, bake... i što želi kupiti. Mislim da se samo tako može živjeti. Jasno mi je kada neke žene skrivaju od svojih muževa jer su oni skroz konzervativni pa im brane neke glupe sitnice, ali ja od Debe ne moram ama baš ništa skrivati. Ako misli da nešto nije ok, reći će mi pa ću razmisliti o tome hoću li to kupiti ili ne. Uglavnom, oko svega se dogovaramo. Ne bih mogla zamisliti da je drugačije. Istina, kada bi živjeli odvojeno, vjerojatno bi bilo drugačije, ali mislim da i oni ljudi koji tek planiraju živjeti zajedno trebaju razmišljati na taj način. Što mislite o tome? |
12.01.2007., petak
Golubovi
Koja neugodnost jučer na pilatesu (Đurice, ubit ću te ako ovo ikada iskoristiš!!! ).Naime, cijeli mi se dan prdilo. Zapravo, manje više je uvijek tako, zavisno od jačine i učestalosti. No, nije nikada naročito bed. MIslim da je kod svih tako, samo što se o tome ne priča. Ali, jučer sam bila sva napuhana, a za ručak sam jela kupus s paradajzom (kuhani slatki kupus u soku od rajčice). Inače prije pilatesa pokušavam ne jesti ili pojesti nešto lagano jer je teško raditi punog želuca. No, kontam si kako će se sve isprobavljati od pola 5 do pola 7. Probavila sam ja kupus, ali je onda u crijevima nastala zbrka. Cijelo mi se vrijeme ispuštalo vjetrove, ali sam se maksimalno suzdržavala. Jedan glasni, ali vrlo kratki se dogodio pa nitko nije ni skužio (mislim nitko, trener, jedna cura i ja  ). Međutim, krenuli smo rolanje nogu iznad glave ili kako se već zove. Uglavnom, digneš noge i zarolš ih skroz iznad glave, digneš se na ramenima, a opireš se rukama i tako istežeš kralježnicu. Vježba je super ugodna. No, kada sam se spuštala, izletjelo mi je nekoliko prpošnih paperjastih golubova koji su napravili nevjerojatnu buku. Nisam ih mogla zaustaviti. Sjela sam na strunjaču i umirala od neugodnosti. Trener me je pitao zašto sam stala i je li sve u redu. Rekla sam: Da, da sve je u najboljem redu. Cura se lijepo nasmijala, definitivno je skužila. Nisam mogla vjerovati. Onda je izašlo još nekoliko dok smo radili neke stojeće vježbe. I prije mi se to znalo događati. Kao da kada dignem guzicu gore, ona se napuni zrakom, a kada se spustim, sve samo od sebe izađe. Ne znam dolazi li to iz crijeva ili iz maternice  Jedno su vrijeme vjetrovi bili toliko učestali i odvratni da sam se zabrinula. I nećete vjerovati, kada sad analiziram to vrijeme, bio je to čisti stres i nervoza. Teta mi je imala moždani, a ja bi nakon posla trčala kod nje (često puta doslovno trčala), kući se vraćala oko 10, 11, brinula se o sto stvari. Tada mi je i koža bila katastrofa. Kada su stvari došle na svoje mjesto, sve se popravilo. No, ovi svakodnevni, uobičajeni su ostali. Zapravo, jedem dosta integralnih žitarica, voća, povrća i mliječnih proizvoda. Tiješim se da je od toga. Nekada sama sebe probudim po noći.  Deba još uvijek nije popizdio. Prdite li i vi često? |
10.01.2007., srijeda
Aktualno :-)
|
Nemam vremena za ništa. Tako bi glasilo moje opravdanje zbog kojega knjige čitam u busu, a postove pišem jednom tjedno. Novine ne stignem čitati iako sam svakodnevno okružena s njih... pa jako puno i sva su mi moguća izdanja na dohvat ruke. Najlakše informacije prikupljam gledajući (zapravo više slušajući TV) i slušajući radio. Mislim da je to sasvim ok jer ne znam što sam posljednji puta propustila. Evo, upravo su na RTL-u govorili o nekoliko zanimljivih stvari. Pa idemo redom. Rak dojke Jučer sam izmeđo ostalog i o tome jučer razgovarala s jednim liječnikom. Naime, u Osijeku postoji mogućnost besplatnog preventivnog mamografskog pregleda dojke za sve žene iznad 50 godina. Žene na kućnu adresu dobiju poziv, termin kada su naručene, kada obave pregled nalaz i upute što dalje (ako je potrebno) im dolazi na kućnu adresu. No, odaziv je tek 50 posto. Spomenuo je kako bi se na takvim ženama trebale primjeniti restriktivne mjere pa da kada obole, nemaju pravo na besplatno liječenje. Upravo sam čula da je u Švedskoj upravo takva praksa. Nevjerojatno je kako mi žene ne shvaćamo ozbiljno neke stvari. Na primjer, moja je mama dugo vremena imala problema sa žuči. Što god bi pojela, tjeralo ju je na povraćanje. Znala je da mora operirati žuč, no nikako se nije mogla odlučiti na operaciju. Kada su je napokon otvorili, isto su je tako zatvorili i rekli da joj preostaje još nekoliko mjeseci jer je gušteraču i ostale organe zahvatio rak. Da je išla ranije, operirala bi žuč, a do raka ne bi ni došlo. Brzo je umrla. Neki dan je Debina mama imala visok tlak. Inače izgleda puno mlađe, ima super liniju i nema razloga da izbjegava neku hranu. Međutim, obožava majonezu, voli sve nareske, ne podnosi mlijeko i mliječne proizvode, ribu, integralno, voće slabo jede, puši i pije kavu (ne pretjerano). Ovaj ju je tlak tek malo potaknuo na razmišljanje, no nije joj ni na pamet pala neka radikalna promjena što mi je totalni bed jer kada bi sada prestala pušiti i počela jesti morsku ribu, više voća i svježeg povrća, manje narezaka i masnih fora, mogla bi se dovesti u super stanje. Inače ima bolne menge, nateknu joj sise i bole ju. No, jednom je izjavila da kada bi saznala da ima rak dojke, radije bi umrla nego da ju režu. Ne mogu to shvatiti. KOlegica s posla je izjavila da se boji otići na mamografiju jer što ako joj nešto nađu. Pa bolje i da nađu i djeluju odmah nego da bude kasno. Isto je s ginekološkim pregledima. U Osijeku postoji nekoliko tisuća žena koje uopće nisu izabrale svoga ginekologa. Istina, nisam ni ja tu pravi primjer jer već godinu i pol dana nisam bila na pregledu i to me dosta muči jer ne znam kako bih reagirala da saznam da mi se nešto dogodilo i da zbog toga neću moći imati djecu ili uzimati hormone i slično. Užasavam se toga. Odmah ću se sutra naručiti. DAkle, bolje je biti hipohondar nego se kasnije kajati zbog toga što na vrijeme nismo poduzeli prave mjere. Meteoropati Jesu li i prije postojali ljudi koji su imali tegobe uzrokovane vremenom, nisam sigurna. Vjerojatno jesu, ali ne u tolikom broju. Danas svi pričaju o biometeorologiji pa imam osjećaj da se dosta njih ponaša u skladu s prognozom. U smješkićima i tužnićima traže opravdanje za svoje ponašanje, svi se vade na vrijeme. Meni ne smeta ako je netko neraspoložen pa se orpravdava vremenom, istina, zaista ima takvih, a pravi je primjer moja draga nadređena. Ne moram ni ići na stranice državnog hidrometeorološkog zavoda, dovoljno je da vidim nju pa da znam kakva je bioprognoza. Međutim, ima ljudi koji imaju neke druge tegobe koje opravdavaju vremenom. To je najobičnije zavaravanje jer uopće ne mora biti u pitanju vrijeme nego neka bolest koja nas muči. No, s druge strane, nepovoljna bioprognoza je sve veći uzrok samoubojstava, ubojstava, depresija i sličnog. Liječnici preporučuju da u takvo vrijeme tlakaši i neurotičari piju pojačane doze lijekova i klone se komunikacije. Vjerujem da je to teško. Na sreću, nemam problema s tim. Totalno mi je svejedno kakvo je vrijeme. Dobro, jedino mi južina zna spustiti raspoloženje. Vrijeme Kad smo kod vremena, svi znamo da je siječanj. Siječanj siječe, po tome je dobio i ime. No, ovaj siječanj nije samo tupi nož, nego je mek k'o perce. Uvijek sam govorila da volim pravu zimu, kad hladnoća stegne, brije po licu, sterilizira sve oko nas. Prošle sam godine tako dugo čekala snijeg, a ove sam ga godine namirisala nekoliko puta, no od njega ništa. Ove godine ne žalim previše za njim, jer prošla me je godina naučila što znači terenski posao na snježnim ulicama. Osim toga, večeras sam iznenadila samu sebe. Išla sam kući s posla i odlučila sam se na propješačiti tih 5 do 6 kilometara koliko mi treba od centra do Juga 2. To je nekih 45 minuta brzog hoda u kojemu uživam kad god mogu. Vrijeme je bilo krasno, proljetno. Sve mi je mirisalo i zapravo sam se krenula radovati proljeću iako prave zime nije ni bilo. Inače, svako mi je godišnje doba drago i uvijek jedva čekam ono iduće. Istina, proljeće mi je najdraže pa mislim da sam se samo zato tako razveselila. Što se mene tiče, bilo bi odlično kada bi svih 365 dana temperatura bila 15 stupnjeva. Samo se nadam da ljeto neće biti prevruće jer me to totalno ubija. No, kako nam bude. Preživjet ćemo. Zapravo sve ovisi o nama samima. Eto, sad sam se baš nafilozofirala! Pusa svima!!! |
