|
Sjećam se kao da smo osjećali nekad
Čudno kako svako godišnje doba nosi neka svojaobilježja koje svi rado iščekuju Poput ispijanja kuhanog vina na hladnom zimskom zraku Dok se guraju kroz gomilu na adventskom skupu Ne smeta im snijeg na obrazima Ni hladnoća koja ih prožima Grije ih topla čokolada s rumom I par novih rukavica koje treba pokazati Volim tu glupavost ljudsku Koja uzdiže tako nebitne i male stvari poput novih rukavica Tu glupavost žena koje se raduju Koje očekuju da to netko treba primijetiti Željni ljubavi tiskamo se u kaputu i smrzavamo se pod vedrim zimskim nebom a oni ne primjećuju oni ne mogu biti uhvaćeni na emocije Gledano tako s kulturološke strane možemo to shvatiti ali ne želimo priznati šablonu Želimo osjećati Ništa lijepo ta glupavost više ne donosi. Ponovno ću ih vidjeti kako zaranjaju glavu u jastuk S tugom u očima i razočaranjem u srcu Dok na ormariću razbacano stoje naušnice Kao predstavnici ideje Neispunjeni, nevini, davni snovi Lepršaju u zraku i raspršuju se Dok se one mahnito smiješe dolazeći do spoznaje Nevinost je ostala negdje daleko iza.. (komentari, 03.05.2017., srijeda, 20:01)
|
Autorica: Marijana Kaurin
© 2011 Marijana Kaurin All rights reserved. No part of this publication may be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means, including photocopying, recording, or other electronic or mechanical methods, without the prior written permission of the author- publisher. |