Šapat hladnoće
Soba puna ljudi
Glasovi se isprepliću u besmislu gomile
tvore glasan šapat
u mojoj tišini
Ozljeđujem još jedan papir
oštrim bodežom punim tinte
gurajući samoću na rub litice
zajedno s nadom u bilo kakve promjene na ovom bespuću
Iščekujem miris zime
i pečenog kestenja u zraku
da zakola ulicama i podsjeti me na samoću
koja je uslijedila poslije tebe
Vidim se kako ponovno stojim na raskrižju
obasjana farovima i svjetlima semafora
gledam u prazno i ništa više ne postoji
osim osjećaja praznine u mojim plućima
Prošlost pomiče kist na ovom platnu sadašnjosti
piše priče nekim drugim tintama
ostavlja moj kostur da pognuto sjedi
i proživljava u sjeti trenutke davno ispisanih redova
|
Autorica: Marijana Kaurin
© 2011 Marijana Kaurin
All rights reserved.
No part of this publication may be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means, including photocopying, recording, or other electronic or mechanical methods, without the prior written permission of the author- publisher.
|