|
U mislima tišine
Sve više govorim kroz slikeSve rjeđe moje riječi pronalaze izlaz I šutnja kroji lanac korova oko mojih usana Dok misli trče zelenim poljima I nema opisa za ta putovanja Ne postoji prijenosnik za slike uma Tako dragocjene u svom nastojanju Da ne otkližu u prašinu zaborava Ali uzaludan njihov je napor Borba sa nemoći uvijek je izgubljena U carstvu velikog ništa ne postoji boja Boja koja u mislima boja svaki milimetar U mojim mislima oblaci su i dalje bijele mrlje na svijetlo plavom nebu Grane ogoljenog drveta uvijek su crne pred sumrak Ali ove krošnje su žarko zelene Ova polja nisu bolesna od suše Ovo nebo nije divlje u oluji Tek smiraj u ljetno popodne I miris lipe A tišina postaje najljepša melodija Jer tišina kakvu poznajemo zapravo ne postoji Koliko ju samo nijemih krikova ispunjava Koliko zapravo poništava samu sebe Odvedite me misli daleko, izvan moga pogleda Da još jednom projurim ljubičastim poljima lavande Da još jednom travka dodirne moje lice dok s nje klizi svježa kapljica rose Povedite me, da još jednom osjetim svu snagu zaborava Svu težinu njegove prašine koja donosi oslobađanje Koja donosi puninu mojim plućima, zauvijek reže korov s mojih usana I daje život mojim riječima (komentari, 29.04.2016., petak, 22:30)
|
Autorica: Marijana Kaurin
© 2011 Marijana Kaurin All rights reserved. No part of this publication may be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means, including photocopying, recording, or other electronic or mechanical methods, without the prior written permission of the author- publisher. |