Prolaznost dolazi po nove žrtve
Ne možeš ne primijetiti svoj odraz u ogledalu
I kako ti se lice mijenja iz godine u godinu
Pogled koji postaje sve prazniji i prazniji
Ali znam da poželiš ne primijetiti.
Tragove te, koji lagano stvaraju crtež
Portret smrtnika izgubljenog u prolaznosti
Linije bola u organizmu otpora
Koji nema svrhe jer na kraju ostaju samo sjećanja
A tvojim se nestajanjem i ona gube
Prolaznost dolazi po nove žrtve
I čezneš za danima djetinjstva i slave
A iz zamagljenih ogledala duše
Još jedna suza kane.
Shvaćaš da više ni količina želje nije važna.
Čekaš samo taj odjek u sebi,
spoznajni vrisak neurona
Nikada više! – da oglasi se poput zvona.
Nemoć tada ostane visjeti u zraku
Kao podsjetnik zle kobi
Koja je tu za tebe, za mene..
Za izgubljeno, neko prošlo vrijeme.
I tupo sada gledaš u prazno, izgubljen u porazima
Dok strah kola tvojim uzavrelim žilama..
I zalud napor, trud i melankolija
Kada znaš da si samo pojava.
Silueta krvava
u dnevniku žrtava gospodara vremena.
|
Autorica: Marijana Kaurin
© 2011 Marijana Kaurin
All rights reserved.
No part of this publication may be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means, including photocopying, recording, or other electronic or mechanical methods, without the prior written permission of the author- publisher.
|