U zadnji suton
Pusti moje oči
neka se sklope.
Neka počivaju u naručju tvome.
Tu, gdje su umrle, kaznom tvojih grijeha.
Ako ikada zauvijek odeš,
ne osvrći se.
Neka te ne brine obris,
moje lice.
Samo mu dopusti neka spava,
mirno u žrtvi, boli svojih rana.
Bez oslonca, cilja, unutarnje pobude
mrtvo, usnulo, željno slobode.
Krhko, lako, u haljini bijeloj
na odru uz plam posljednjih svijeća.
Željno čeka oproštaj, spoznajom da ga nema.
I čeka u vječnosti, skriveno kao sjena.
No ipak, ne osvrći se.
Pođi i hodi, širokom stazom svojih želja.
Ambicija, sebičnost, strah,
karakterizacija tvojih djela.
I ne dopusti si više takav luksuz.
Ne skupljaj bespotrebnu prašinu na duši.
Naći ćeš se jednom pred vratima vječnosti.
Hoćeš li imati što na put taj ponijeti?
Zato pusti, svrati pogled,
moga ionako više nema.
---------------------------------------
Melodija zla, note na klaviru,
prate me posljednjim krikovima.
Sablast, kraj, ali mir.
Kontrast mojoj osobi.
Faza prijelaza, posmrtna glazba,
zadnja adresa, tijesna kutija.
Ironični smijeh na mojim usnama.
Nedorečenost izraza.
Na kraju puta svjetlost, ali nema topline.
Nestala je ona, davno prije.
Kada ruke su tvoje odgurnule moje
u stanje ove tamne, vječne agonije.
|
Autorica: Marijana Kaurin
© 2011 Marijana Kaurin
All rights reserved.
No part of this publication may be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means, including photocopying, recording, or other electronic or mechanical methods, without the prior written permission of the author- publisher.
|