Prostranstva u kojima požuda caruje
Okretao se svijet, ljudi su nestajali
otvarala se kutija, letjele su želje.
Nutarnja snaga okomila se na tijelo,
bespomoćno je lelujalo kroz hladne hodnike.
Tiha jeza od sljedećeg koraka,
štropot misli tutnji kroz tunel.
Prolazi snaga živčanih impulsa
kroz oči koje traže predmet.
Ne može nastati bljesak
bez spoja dvaju svjetova.
Snaga volje, prodor žudnje,
tražila je žrtvu.
Ponovno se bacalo, trnulo i vrištalo
tišinom koja je parala zrak.
Al' daleko je tijelo koje bi život pružilo,
koje bi razorilo tamu, uništilo mrak.
Propada, trune, ali ne umire.
Bori se za vrijeme, rok naplate.
Dan kada strasti slome ono posljednje
krikom grohotnog smiješka požude.
~ The Last Living Rose
|
Autorica: Marijana Kaurin
© 2011 Marijana Kaurin
All rights reserved.
No part of this publication may be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means, including photocopying, recording, or other electronic or mechanical methods, without the prior written permission of the author- publisher.
|