Kutija paradoksa
Prsnulo je na sve strane
krvavog, svježeg jutra.
Potaknulo vjetar da svom silinom
rastjera vakum rutine.
Dok se glasno odbijao od zidove
lomio je zadnje stijenke dosade.
Vukao je misli, trgao im korjenje.
Nisu htjele van.
Miješajući pojmove, suprostavljajući se
zdravom razumu i svakom načelu..
Pretvorilo se sve u paronomaziju.
Savršenu igru riječima.
Tada ni pokret nije bio kretnja,
bio je ostanak.
Ni ostanak nije značio ostati.
Nestao je negdje dalje, u maglu, u beskraj.
|
Autorica: Marijana Kaurin
© 2011 Marijana Kaurin
All rights reserved.
No part of this publication may be reproduced, distributed, or transmitted in any form or by any means, including photocopying, recording, or other electronic or mechanical methods, without the prior written permission of the author- publisher.
|