<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="In the stormy night she'll close her eyes." href="http://blog.dnevnik.hr/shedreamofparadise/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="http://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12408496" /> <link rel="shortcut icon" href="http://www.blog.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="shedreamofparadise,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/shedreamofparadise" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="http://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='http://test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <script type="text/javascript"> var _gaq = _gaq || []; _gaq.push(['_setAccount', 'UA-696110-50']); _gaq.push(['_trackPageview']); (function() { var ga = document.createElement('script'); ga.type = 'text/javascript'; ga.async = true; ga.src = ('https:' == document.location.protocol ? 'https://ssl' : 'http://www') + '.google-analytics.com/ga.js'; var s = document.getElementsByTagName('script')[0]; s.parentNode.insertBefore(ga, s); })(); </script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="http://www.blog.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script></head><body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>


Melankolija jesenske nedjelje
Nedjelja
Blaga svjetlost prodire kroz rolete
moje stare podstanarske sobe
Miris jutarnje kave na noćnom ormariću
Playlista vrti Cavea i Mazzy Star
Isključivo

Vanjska buka u daljini
lagano prolazi kroz zidove
Autobusi dolaze i odlaze
Automobili neprestano prolaze
Danas nekako manje doduše
Ipak je nedjelja

Razmišljam
O tome kako volim jesen i neradne dane
Koliko volim početak semestra
I nedostatak obaveza

Razmišljam
o odlasku u kupovinu
gdje ću obavezno tražiti kekse s kokosom
i preostalih sat vremena provesti lutajući
pogledom po prenatrpanim policama
Ali polako
Ne izlazi mi se još iz kreveta

Nedjelja podne
Palim mirisnu svijeću od vanilije
I lampice za ugodniji ambijent
Nabavila sam neke narančaste
u obliku listova
u sklopu ponude za noć vještica
Lijepo su se uklopile među gomilom knjiga

Vjetar polako prolazi kroz krošnje
Lišće pleše po zraku
zadnji ples prije konačnog pada
A ja vjerujem
da je ta samoća koju osjećam u takvim trenucima
esencijalna i neprocjenjiva

Kao i još jedna šalica kave
uz čitanje
Biram knjigu s police
još jedna biografija
Uranjanje u tuđi život i ludosti
rock zvijezda i njihovih pratilja

Želja da budem na njihovom mjestu
i zahvalnost što nisam
Ipak je to jedno davno prošlo vrijeme
I ne može se tako olako shvaćati sloboda
koju donosi nedjelja, kiša, knjiga, kava i
Fade into you

(komentari, 05.08.2017., subota, 00:41)
Mokre ulice i ružičasti horizonti
Fali mi jesenja kiša
i narančasto rozi veo koji
predveče pada na grad
dok se ceste bljeskaju
od kiše i uličnih lampi

Postoji taj određeni
osjećaj
postojim ja
dišem
i gledam kroz prozor

I u toj svjetlosti vidim
sve davne prošlosti
sve ljude
sve osjećaje
i pišem

Sada je ljeto
kraj lipnja
sparna je i ova noć
ali donosi oslobađanje

Spoznajom da uskoro
negdje iza ugla
već čekaju
mokre ulice i ružičasti horizonti

Jesen.

(komentari, 01.07.2017., subota, 00:35)
Sjećam se kao da smo osjećali nekad
Čudno kako svako godišnje doba nosi neka svoja
obilježja koje svi rado iščekuju
Poput ispijanja kuhanog vina na hladnom zimskom zraku
Dok se guraju kroz gomilu na adventskom skupu

Ne smeta im snijeg na obrazima
Ni hladnoća koja ih prožima
Grije ih topla čokolada s rumom
I par novih rukavica koje treba pokazati

Volim tu glupavost ljudsku
Koja uzdiže tako nebitne i male stvari poput novih rukavica
Tu glupavost žena koje se raduju
Koje očekuju da to netko treba primijetiti

Željni ljubavi tiskamo se u kaputu i smrzavamo se
pod vedrim zimskim nebom
a oni ne primjećuju
oni ne mogu biti uhvaćeni na emocije

Gledano tako s kulturološke strane
možemo to shvatiti
ali ne želimo priznati šablonu
Želimo osjećati

Ništa lijepo ta glupavost više ne donosi.

Ponovno ću ih vidjeti kako zaranjaju glavu u jastuk
S tugom u očima i razočaranjem u srcu
Dok na ormariću razbacano stoje naušnice
Kao predstavnici ideje

Neispunjeni, nevini, davni snovi
Lepršaju u zraku i raspršuju se
Dok se one mahnito smiješe
dolazeći do spoznaje

Nevinost je ostala negdje daleko iza..


(komentari, 03.05.2017., srijeda, 20:01)
Utopije
Ne težim boljoj prošlosti
teške su to utopije
nemam dovoljno lana
da ih sve oslikam

Osušili su mi se kistovi
skoreni u crvenoj, crnoj i zelenoj boji
slikajući ruže
koje ne mogu umrijeti

S ekatarinom velikom
's vetrom uz lice'
ostavljam tragove svoga
postojanja

Kroz riječi, slike
rečenice, stihove
fotografije
knjige na policama

Nemam dovoljno mjesta
potreba za izražavanjem pršti
nemam dovoljno vremena
zahuktava se

Kada lutam umom
motivi se nude sami
ljepe se na platno
ispunjavaju bilježnice
taman na vrijeme
da obilježe kraj

još jedne veljače

(komentari, 23.03.2017., četvrtak, 15:39)
Šapat hladnoće
Soba puna ljudi
Glasovi se isprepliću u besmislu gomile
tvore glasan šapat
u mojoj tišini

Ozljeđujem još jedan papir
oštrim bodežom punim tinte
gurajući samoću na rub litice
zajedno s nadom u bilo kakve promjene na ovom bespuću

Iščekujem miris zime
i pečenog kestenja u zraku
da zakola ulicama i podsjeti me na samoću
koja je uslijedila poslije tebe

Vidim se kako ponovno stojim na raskrižju
obasjana farovima i svjetlima semafora
gledam u prazno i ništa više ne postoji
osim osjećaja praznine u mojim plućima

Prošlost pomiče kist na ovom platnu sadašnjosti
piše priče nekim drugim tintama
ostavlja moj kostur da pognuto sjedi
i proživljava u sjeti trenutke davno ispisanih redova

(komentari, 06.10.2016., četvrtak, 19:42)
Radnička klasa odlazi u raj, eh..
Upalilo se i u sekundi ugasilo svjetlo na još jednom balkonu
susjedne zgrade
Ljudi štede energiju da ne plate
prevelike račune
Šteta što to ne primjenjuju i na sebe
Tko će platitu previsoku cijenu standarda života
Novoga doba

Što potiče ove robote
Bez emocija i perspektive (Prividno)
Da se pate osam sati da ne pobjegnu iz radnje
I ostave sve iza sebe
:Glad:

Plamti želja svaki dan da su miljama daleko
Na nekom tropskom otoku
Gdje leže na ležaljci i piju koktele
Ne mareći o postavljanju alarma za još jedan
prisilan odlazak na robiju

I dok se mišići grče od umora nakon osmosatnog stajanja
i udovoljanja tuđim potrebama
Traži se još doza euforije za vlastiti život
koji počinje svaki dan
U pet popodne

(komentari, 15.09.2016., četvrtak, 09:45)
U mislima tišine
Sve više govorim kroz slike
Sve rjeđe moje riječi pronalaze izlaz
I šutnja kroji lanac korova oko mojih usana
Dok misli trče zelenim poljima

I nema opisa za ta putovanja
Ne postoji prijenosnik za slike uma
Tako dragocjene u svom nastojanju
Da ne otkližu u prašinu zaborava

Ali uzaludan njihov je napor
Borba sa nemoći uvijek je izgubljena
U carstvu velikog ništa ne postoji boja
Boja koja u mislima boja svaki milimetar

U mojim mislima oblaci su i dalje bijele mrlje
na svijetlo plavom nebu
Grane ogoljenog drveta uvijek su crne pred sumrak
Ali ove krošnje su žarko zelene

Ova polja nisu bolesna od suše
Ovo nebo nije divlje u oluji
Tek smiraj u ljetno popodne
I miris lipe

A tišina postaje najljepša melodija
Jer tišina kakvu poznajemo zapravo ne postoji
Koliko ju samo nijemih krikova ispunjava
Koliko zapravo poništava samu sebe

Odvedite me misli daleko, izvan moga pogleda
Da još jednom projurim ljubičastim poljima lavande
Da još jednom travka dodirne moje lice
dok s nje klizi svježa kapljica rose

Povedite me, da još jednom osjetim svu snagu zaborava
Svu težinu njegove prašine koja donosi oslobađanje
Koja donosi puninu mojim plućima,
zauvijek reže korov s mojih usana
I daje život mojim riječima

(komentari, 29.04.2016., petak, 22:30)
Teatar
Gledam u ruke koje prenose sve iz moga bića
Na ovaj truli papir
I zavidim tim rukama na njhovoj funkciji
Da iscrtaju paletu boja mojih emocija

Pitali su me zašto toliko nosim crno
A ja druge boje i ne vidim
Nemoj samo opet crno, molim te
Vidi kako ti zelena lijepo stoji

Ali moje misli nisu zelene
Ako dopustim, možda se pojavi barem siva
Lažna, morbidna svjetlost
U tami zidova uma

Sinoć su mi se pomiješala slova
U tami noći ne znadoh
Složiti riječ u smislenu cjelinu
Ispunilo mi se tijelo strahom

Želja za svanućem bivala je sve jača
Možda svjetlost novog dana oboja i moju psihu
Nečim kao što je svima divna zelena
Baš sad pogodna u proljeće

A to je sve ništa
Doli puki, bijedni teatar
Iz godine u godinu
Ljudska potreba za preživljavanjem

Pomoću tradicije, običaja, izmišljotina
Mit kao početak
Mit kao smisao besmislenom
Mit kao veliko ništa

(komentari, 24.03.2016., četvrtak, 23:50)
Jer nije vječnost
Već koji put nalazim se
Kako tupo stojim
pred spoznajom prolaznosti
mokrih obraza

I nema jasnih stavova
O budućim danima
Nema novih planova
Ruši ih konačno ništa

Ništa što ostat će od svega
U mojoj glavi
U mojim rukama
U mom pogledu

Sve slike će izblijediti
Svi ljudi će nestati
Svi snovi će se prekinuti
Sanjat će ih netko drugi

Lutalica bez smisla
Svakodnevni je posao
Siluete koja bi trebala
Predstavljati živo biće

I nedorečenost izraza
Vrišti kao suputnik
I zajedno s nemoći slika moje platno
umjesto mene.

Oznake: prolaznost, vječnost, spoznaja, poezija


(komentari, 24.03.2016., četvrtak, 23:30)
Nestajanje
Ne vidim više ni proljeće
Nijednu procvalu voćku
Nijedan bijeli cvijet na donedavno
Mrtvoj grani

Ne vidim ni sunce
Koje se bori s oblacima
Čije zrake traže izlaz
Baš kao i ja

Ne vidim žute jaglace u travi
Kao što sam ih zamjećivala
Nekih boljih
Prošlih godina

Više nema malih stvari
U šarenim bojama
Nestala su nova buđenja
Iz tame zimskog sna

Samo vjetar, buka i tišina
Pomiješana melankolija
Bura tamnih paleta
Kolutova ispod očiju umornih prolaznika

I ja kao prolaznik
Koji žuri
Ne primjećuje
Raspršuje se u beskraj

(komentari, 19.03.2016., subota, 00:39)
Ili ne.
A znam.
Sve znam.
Uvijek znam..
I umorna sam od spoznaje.
I ruke
I oči
I usne
I pokret.
Sve poznajem
Već napamet.
I pomisao
I osjećaj
I prazninu.
Prazninu još najbolje, najintenzivnije.
I muka mi je.
Trebalo bi nekad moći
povratiti život iz sebe.
Ponekad je stvarno dosta.
Već dugo je dosta..
Prelazi u previše.

(komentari, 30.10.2015., petak, 10:29)
Prazno je
Kroz vrh lomljivog grafita
izlaze sve preslike ove čežnje i požude
pomiješane s mržnjom
spram daljine, praznoće, nedostajanja.

Krvari olovka sva ona sjećanja
na prošle dane, sva nadanja i mladost
potrošenu na sanjarenja o dugim kišnim šetnjama,
skriveni ispod tvog kaputa.

Troše se riječi slikajući maštu
praznog sanjara na hladnu rujansku večer.
Ni da popališ sve svijeće ovoga svijeta
ne bi bilo dovoljno toplo.

Kao padanje lišća past će i posljednje misli
o davnim izgubljenim snovima na izranjavan papir
od dodira napuknutog vrha olovke.
Vječnog prijatelja za nas, u stvarnosti nedorečene.

(komentari, 28.09.2015., ponedjeljak, 21:59)
U beskrajnom traganju za savršenim završetkom
Kako vrijeme prolazi, dolazim u ista stanja,
svijet se oko mene vrti, a ja stojim u mjestu.
Mjesto je promjenjivo kao i vrtnja svijeta,
ali uvijek se dočeka na nešto poznato..
Nešto što iznova, ponovno rastura dio ispod ključne kosti.

Skup organa radi skladno, ponekada zašteka
I u hladnoj vrućici vrtim se po mislima.
Moje ja šuti skladno, nema daha ni trepeta,
ponekada krik otkrije postojanje, a onda zanijemi kao prašina..
Prašina što skupila se na teškim, slabim plućima.

Nemoć kao već prihvaćeno stanje, smiješi se bez promjene
I ponovno mi šalje znake da došlo je, ovdje je.
Možeš li skinuti ovaj teret, pobrisati sivu boju?
Koliko teško mora biti, i koliko je uzaludan takav napor?
Pogledom kroz stakla duše spoznat ćeš odgovor..

Odgovor što nijemo vrišti, hvata ruku za spasenje,
u spoznaji što nestaje u dubine poznate..
Dubine duše uvele sanjajući daleke, nedostižne krajeve.

(komentari, 29.08.2014., petak, 23:54)
Prolaznost dolazi po nove žrtve
Ne možeš ne primijetiti svoj odraz u ogledalu
I kako ti se lice mijenja iz godine u godinu
Pogled koji postaje sve prazniji i prazniji
Ali znam da poželiš ne primijetiti.

Tragove te, koji lagano stvaraju crtež
Portret smrtnika izgubljenog u prolaznosti
Linije bola u organizmu otpora
Koji nema svrhe jer na kraju ostaju samo sjećanja

A tvojim se nestajanjem i ona gube
Prolaznost dolazi po nove žrtve
I čezneš za danima djetinjstva i slave
A iz zamagljenih ogledala duše
Još jedna suza kane.

Shvaćaš da više ni količina želje nije važna.
Čekaš samo taj odjek u sebi,
spoznajni vrisak neurona
Nikada više! – da oglasi se poput zvona.

Nemoć tada ostane visjeti u zraku
Kao podsjetnik zle kobi
Koja je tu za tebe, za mene..
Za izgubljeno, neko prošlo vrijeme.

I tupo sada gledaš u prazno, izgubljen u porazima
Dok strah kola tvojim uzavrelim žilama..
I zalud napor, trud i melankolija
Kada znaš da si samo pojava.

Silueta krvava
u dnevniku žrtava gospodara vremena.



(komentari, 28.11.2013., četvrtak, 19:58)
Trnovit je put kroz vrtove ruža
Kroz maglu još vidim obrise
Spuštene poglede, teške korake.
Dok kiša ispire naša sjećanja
Siva pobjednički boja san.

Zvukove stvara samo padanje lišća
U tihoj, mirnoj studenoj noći
I vjetar što nosi ga daleko
Kao moje i tvoje uzdahe.

Tako daleko ruke su sada tvoje
Trnovit je put kroz vrtove ruža
I ova hladnoća prestati neće
A uvenut će crvene latice.

Trnje uvijek ostaje
Grebe srca koja krvare
I zrak tada još teži je
Al nada jedina nikada ne umire.

Uz olovne misli teški su snovi
Strah svaki prevlada
I ni u što više sigurna nije
Jer mnogo toga još se ispod površine krije.

Oh, doleti sada u naručje moje
Zagrij hladne bijele dlanove
Umiri preplašeno srce
Koje odavno nosi okove.

Možda je teško shvatiti
U taj sanjivi pogled prodrijeti
Otkriti tajne koje u sebi nosi
Ipak, otkrij te leptire u njezinoj kosi!

I jednom kad otkriješ osjećaje
Poletne, radosne zbog nove spoznaje
Nitko te neće znati kao ona
I nitko ju neće poznavati kao ti.

Valjda je još uvijek moguće voljeti
U vremenima sivim, punim bola
Koja ne donose ništa osim hladnih vjetrova
izgubljenih snova.

Oh, obojaj moj sivi svijet
Moje kraljevstvo samoće
Rukama svojim nježnim oživi
Ove crvene ruže isprane
bolom jesenske kiše.

(komentari, 02.11.2013., subota, 10:48)
Ruke tvoje, niti moje
Ponekada nije dovoljno
da ju samo pogledaš.
Ponekada glas ima svoj efekt.
I nije fer da ti sada šutiš
pored toliko riječi na izbor.

A znalo je biti noći
kada je tišina bila sve,
i duboki uzdah tvoj
pleo je niti do konačne spoznaje.

Opravdani nemir kao upozorenje,
ali uvijek je išla glavom kroz zid.
Sve te sjene nemoćnog uma,
trebalo je shvatiti kao hir.

Jer što je svjetlost ovog dana
ako ne traje?
Ako nije za zauvijek,
onda za tim nema potrebe.

I kada shvatiš, milo, kako to sve počinje
znat ćeš da to doista nikada nije bilo za tebe.
I pronaći ćeš neke druge staze istine
popločene lažima kao dio loše predstave.

I nesvjesno postaneš marioneta,
prihvatiš te konce kao da te ne smeta.
No, imaš li doista potrebe za niti nove
ako predstava se ova život zove?!

(komentari, 28.06.2013., petak, 00:54)
Trulo proljeće
Vizualizacija samoće,
opipljiva nit
razorila je miris opojan i lak
krhkog cvijeta trešnje, tek procvalog
u beznadan tren.

Manjak želje za nastavkom
brisao je novog proljeća trag
vraćajući duh na ono staro,
sjećanjem još živo,
travanjsko jutro.

Skladbom protkano, osmijesima,
nadom u ono nedostižno,
bezbrižno, ugodno
sada ipak samo ironično.

Borbene misli i mokra lica,
suženi vid horizonta,
prizor krvavog, šarenog neba,
i muk, tišina..
Još jedan uzdah.

I jedna riječ, kao kraj.
Jedno nikada urezano u svijest.
Neprihvaćena spoznaja na površini lebdi
kao dubok, hladan, drag pogled.
Tvoj pogled.

(komentari, 21.04.2013., nedjelja, 17:35)
U zadnji suton
Pusti moje oči
neka se sklope.
Neka počivaju u naručju tvome.
Tu, gdje su umrle, kaznom tvojih grijeha.

Ako ikada zauvijek odeš,
ne osvrći se.
Neka te ne brine obris,
moje lice.

Samo mu dopusti neka spava,
mirno u žrtvi, boli svojih rana.
Bez oslonca, cilja, unutarnje pobude
mrtvo, usnulo, željno slobode.

Krhko, lako, u haljini bijeloj
na odru uz plam posljednjih svijeća.
Željno čeka oproštaj, spoznajom da ga nema.
I čeka u vječnosti, skriveno kao sjena.

No ipak, ne osvrći se.
Pođi i hodi, širokom stazom svojih želja.
Ambicija, sebičnost, strah,
karakterizacija tvojih djela.

I ne dopusti si više takav luksuz.
Ne skupljaj bespotrebnu prašinu na duši.
Naći ćeš se jednom pred vratima vječnosti.
Hoćeš li imati što na put taj ponijeti?

Zato pusti, svrati pogled,
moga ionako više nema.
---------------------------------------

Melodija zla, note na klaviru,
prate me posljednjim krikovima.
Sablast, kraj, ali mir.
Kontrast mojoj osobi.

Faza prijelaza, posmrtna glazba,
zadnja adresa, tijesna kutija.
Ironični smijeh na mojim usnama.
Nedorečenost izraza.

Na kraju puta svjetlost, ali nema topline.
Nestala je ona, davno prije.
Kada ruke su tvoje odgurnule moje
u stanje ove tamne, vječne agonije.


(komentari, 16.03.2013., subota, 21:46)
U beskraj..
Nestadoše u bijeloj magli
zadnji trnci humanosti, osjećaja.
U trenutku spajanja daha sa vjetrom.
Krik.

Tišina.
Napokon dobro je.
Nešto ne valja.
Tiho je, ne boli.
Želja.
Neka boli, neka se osjeća.
Ne može.
Pazi što želiš.

U krivom smjeru luta pogled
traži zabranjeno
odvratiti ga ne može
mrtvi trulež starih rana.

Kada sivilo prelije tvoje zjenice
nećeš više osjećati kapke
neće postojati njihova težina.
Želiš li da težina nestane?

U jednom smjeru sunce,
u drugom smjeru svjetlost.
Kojim putem želiš poći?
Dah.
Misao.
Riječ.

Putem slobode.

(komentari, 16.03.2013., subota, 21:38)
Školjke praznih vjetrova
Kroz hladni pogled mojeg uma,
kroz plave vene mojih ruku
struji sila tvoga svijeta
oduzima moj u hipu.

Ostavljam ti svijete
konture moje duše,
portret svoga života,
tragove grešnih očiju.

Neka se boja vaše srce
listajući dnevnik moj,
slomljenoj mrtvačkoj lubanji
sve sporedno je svejedno.

Postajući dio oceanskih beskraja,
slobodna nota pjenušavih valova..
Nosivši melodiju do tvojih usana
ostajem samo uspomena..

Tajna skrivena u školjki praznih vjetrova.


(komentari, 01.03.2013., petak, 18:36)
U potrazi za lutanjem
Daleko na obzoru, iznad mora klasja
mogućnost spasa nošena vihorom
nestajala je u rijeci grijeha
mase poražene vlastitom potrebom.

Nedostižne želje, nerealni snovi
pisali su posljednje stranice romana.
Svako prodiranje duha u beskrajne visine
krvlju je napunilo vrč gorčine.

Vlastita taština slijepog čovječanstva
bližila je dane strmoj litici.
I svako lice, svaka individua
postaje dio neizbježnog odrona.

Nemoćni drhtaji, žudnja za beskrajem,
borba za posljednje zasluge,
pustiše misli na svojevoljno lutanje
do dalekih prostranstava prividne slobode.

(komentari, 12.02.2013., utorak, 22:10)
Prostranstva u kojima požuda caruje
Okretao se svijet, ljudi su nestajali
otvarala se kutija, letjele su želje.
Nutarnja snaga okomila se na tijelo,
bespomoćno je lelujalo kroz hladne hodnike.

Tiha jeza od sljedećeg koraka,
štropot misli tutnji kroz tunel.
Prolazi snaga živčanih impulsa
kroz oči koje traže predmet.

Ne može nastati bljesak
bez spoja dvaju svjetova.
Snaga volje, prodor žudnje,
tražila je žrtvu.

Ponovno se bacalo, trnulo i vrištalo
tišinom koja je parala zrak.
Al' daleko je tijelo koje bi život pružilo,
koje bi razorilo tamu, uništilo mrak.

Propada, trune, ali ne umire.
Bori se za vrijeme, rok naplate.
Dan kada strasti slome ono posljednje
krikom grohotnog smiješka požude.



~ The Last Living Rose
(komentari, 17.11.2012., subota, 20:45)
Možda ako pogledaš s krajnjeg ruba spektra..
Smeđa i žuta i crvena je ova jesen.
Boje nikada nije nedostajalo.
U predvečerja rana, s umiranjem lišća
umire vjera, umiru i snovi.

Spoznaja nemoći i spoznaja lutanja,
neželjene nove pridošlice.
Spopadaju sa svih strana
šarene spektre moje boje.

Krajnji rub ostaje netaknut,
na krajnjem rubu nalazi se istina.
Bez ikakvog smisla, bez imalo poleta
boja se platno, razdire ga sivilo.

Sve nestaje, nemoć ostaje.
Željeno bježi, neželjeno i dalje spava.
Skriveno duboko u spektru moje boje,
slika samo tragove novih - starih krahova.


(komentari, 27.09.2012., četvrtak, 22:00)
Kutija paradoksa
Prsnulo je na sve strane
krvavog, svježeg jutra.
Potaknulo vjetar da svom silinom
rastjera vakum rutine.

Dok se glasno odbijao od zidove
lomio je zadnje stijenke dosade.
Vukao je misli, trgao im korjenje.
Nisu htjele van.

Miješajući pojmove, suprostavljajući se
zdravom razumu i svakom načelu..
Pretvorilo se sve u paronomaziju.
Savršenu igru riječima.

Tada ni pokret nije bio kretnja,
bio je ostanak.
Ni ostanak nije značio ostati.
Nestao je negdje dalje, u maglu, u beskraj.



(komentari, 15.07.2012., nedjelja, 20:24)
Konci iluzije
Strah pomiješan sa žudnjom
odzvanjao je njezinim bićem.
Snaga intervala bivala je jačom
i lomila se u njoj poput odrona.

Svakim novim obratom bivalo
je sve teže raspoznati što se
krije iza osmijeha na
njegovim usnama.

Izmjenjivanje mišljenja, a
zapravo samo puko razmetanje
svojim uvjerenjima, ničim izazvanim
morali su pobjeći dahu i stvoriti zvuk.

I ta stalna, hladna podrugljivost
spram zaljubljivanja i koketiranja,
stvorila su sladunjavu simpatiju
za ljubavne iluzije.

Sada to više neće biti podrugivanje.
To je postalo iščekivanje, želja za tim.
Ogromna količina žudnje za još jednim
osmjehom, još jednim zagrljajem.

Na što se sve svede čovjekovo uvjerenje?
Pa, na iščekivanje nečega što će to uvjerenje
u potpunosti izmijeniti, dati mu novo značenje
To je ono za čime čeznemo.

I njezina je materija ponovno bila u poletu.
Njezina su uvjerenja ponovno bila srušena.
Na sreću, jer kada zadovoljstvo dosegne
granicu, nastaje spoznaja.

(komentari, 30.06.2012., subota, 14:09)
Wonderland
Vukli su se oblaci tromo, polako
stvarajući vječnu sliku kasnog proljeća.
Čežnja i sjeta na minule zrake sunca i
zelene krošnje protkane melodijom ptica.

Čudni i lijepi osjećaji prolazili su
kroz materiju njezinog bića.
Brisali oklop hladnoće i bezbrige.
Tjerali su da zamišlja, vjeruje.

Pozivali su je u svijet mašte.
I željela je zagrliti nekoga,
tada se počela javljati jasnija slika
nepoznatog predmeta njezinih požuda.

Oživljavala je lagano i pretvarala se
u savršeno biće koje izaziva taj buran, silan
vjetar u njezinim plućima, bedrima i mislima.
Koji vodi u nepoznato.

Slamale su se strasti, nazirala se nemoć,
neizmjerna želja za nedostižnim.
Granica ponora,pa ponovno uzdizanje.
Lomile su je vlastite čežnje.




(komentari, 22.05.2012., utorak, 10:52)
Paranoja, bježimo u mrak
Ponovno se uzdiže sila
iz dubina mračnih zidova.
Tjera misli da uzburkano
komešaju mojim mozgom.
Da lete na sve strane i
ne dopuštaju uzaludno prodiranje
zraka u raspadnuta, siva, propala pluća.

Trenutci gori od spoznaje prolaznosti,
neznanja, iščekivanja smrti,
kolaju po zelenim zidovima, uništavaju
im sjaj i pretvaraju u tamni, hladni zamak.
Bez vrata, nade i izlaza.

Gutanje sline, stiskanje šaka,
penje se sve više, dolazi do izlaza.
Vrišti sam od sebe, jači od ičega, no
svejedno uzaludan i nekoristan.
Užasan u punom svom sjaju.
Bijes.

(komentari, 10.05.2012., četvrtak, 21:55)
Tragovi u tragu
Nemoć je već izlizana riječ.
Ponavlja se i nije to to.
Kroz sjene i tragove se još
pronalazi dio nje.
I sve dobro je.
Neopisivo ljudskim bićima
nižu se vanzemaljska događanja
u njezinom organizmu, ne zna ih
izraziti, tako ostaje.
I sve dobro je.
Postoji, živi, sretna je,
nije.
Malo je dovoljno.
Samo jedno biće i njegova prisutnost,
savim dovoljno je za osmijeh.
A dobro je.


(komentari, 19.04.2012., četvrtak, 22:37)
Paradise
Polagano dolazi, šalje znakove svoga postojanja.
Tjera me svakim danom da ga željno čekam, žudim za njim.
Fale mirisi koji opajaju poput poezije te malo topline
koja bi upotpunila doživljaj.

Tada bi znala da je tu, počela bi uživati i sve bi postalo
ljupko i bajkovito.
Jedno novo buđenje, rođenje, novi život.
Novi početak.

Staru knjigu mogu zatvoriti, ne još,
ali bar je tu spoznaja da ću moći.
Neka sila me vuče, postajem hiperaktivna.
Duh mi je već u visinama iznad oblaka i više.

Postajem svjesna da ću uskoro biti potpuno odsutna i
to morati objašnjavati mnogima koji me još takvu nisu vidjeli.
Ali nema veze, ja znam da je tu, moj najdraži suradnik.
To što me pokreće, daje inspiraciju i osmijeh na lice.

Nakon ove tmurne rutine koja me gušila,
oduzimala mi slobodu,
napokon znam da će moja sloboda
doživjeti još jedan dio koji će nazvati vrhuncem,
a ne znati da je to samo mali djelić
života bez okova i predrasuda.

Ali tu je, ono je tu, tako blizu..
Proljeće.

(komentari, 07.03.2012., srijeda, 20:24)
Postajem previše ovisan o njoj
Krene to tako inače, polako, tiho.
Nečujno se zavuče u misli i djela.
I postaneš ovisan.

Što ako se dogodi brzo?
Zar se takve pojave uvijek i brzo ugase, nestanu?
Previše je toga, tražim rupe u logici.
Istražujem svaku skrivenu riječ, čitam između redova
i svaki put zaključim isto: "Ne ide mi."

Kako razumjeti ljudsko ponašanje, tajne čovjekovih
misli i najdubljih osjećaja. Zašto svi gradimo zidove oko sebe,
zašto ne dozvoljavamo da ih sruše?
I zašto sad svi ti problemi uništavaju fokus na najvažnije?

Jednostavno je,ali kao i inače svi kompliciramo i petljamo sve.
"Jer živjeti možeš zagonetno ili nikako."

Točno tako, tobožnja misterioznost se sviđa svima, a
svi obavezno imaju nešto protiv nje.
Oh, čovječe, sve ti je to potrebno za dalje, za bolje.
Možda čak i lošije? Tko zna.

Tko zna, da.
U tome i je čar svakodnevnih događaja.
Ne zna nitko što će se dogoditi dalje, ali sunce će
svakako izaći, neuvjetno i kao po nalogu.
To ništa ne može promijeniti.
To je apsloutno.

(komentari, 29.02.2012., srijeda, 22:28)
Life is never easy for those who dream
Trebalo mi je dugo da provedem ovdje i pokušam objasniti smisao bivanja zajedno, al' nije vrijedno.

Nije, vraćam se sebi s tom misli.
Zar doista nije vrijedno?
I kad nestane ljubavi, kada se vratiš u stvarnost sa oblaka snova,
vratiš se samome sebi.
Ne onome što ti ostane, nego onome što si oduvijek i bio.

Tužan si, osjećaš se usamljeno.
No takav si i postao, oduvijek si bio sam.
Ponekad si to i želio, bilo ti je dosta svijeta i ljudi oko tebe.
Ne razumijem zašto ti to sada smeta?

Zašto se ponovno osjećaš usamljeno?
Pitam se, jesmo li ikada zadovoljni trenutnim
stanjem duha ili ćemo zauvijek čeznuti za nečim što nemamo?
Hoće li moje želje uvijek biti u smjeru nedostižnog?

Zašto se jednostavno ne mogu prepustiti vjetru
da me odnese
negdje gdje nema nikoga,
gdje ću se osjećati napokon slobodna?

I opet želiš biti sama, a da ti to nije ni jasno.



(komentari, 13.08.2011., subota, 00:08)
Male..
Promatrajući ljeto na izmaku,
nisam mogla ne primjetiti zelenilo koje se nalazilo na obzoru.

Nalazilo se tamo kad god bih pogledala kroz prozor te male prostorije.
Kao pejzažna slika nekog cijenjenog slikara.

Razlikovalo se od svega ostalog jer je bilo osamljeno.
I dok je vjetar prolazio kroz krošnje drveća, dok su se oblaci
pomicali vedrim nebom, imala sam osjećaj
kao da gledam kako vrijeme prolazi.

Spontano me obuzelo pitanje, što radim? Tko sam?
Zar sam samo sjena koja promatra okolinu?
Tamna silueta u sunčanom danu? Ne.

Samo sam promatrala male stvari.
Sitne detalje koje su ljudi odavno prestali gledati.

Obraćam pažnju na te nekima nevažne pojave.
To me ispunjava. Čini me novom osobom.
Osjećam se kao otpuhnuti dio maslačka koji je tek postao nešto.
Koji je krenuo upoznati svijet.

Oslobođena okova predrasuda i stvarnosti
prepuštam se
nečemu što je za sve druge nebitno.
Upravo iz tog razloga.



(komentari, 07.08.2011., nedjelja, 17:55)
Potraži me, reci mi tko sam

Ostalo mi je nešto neodrađeno,
pronaći sebe.

Prepoznajem li to lice u ogledalu?
Kako me vide neke druge oči?

A željela bih da me pronađeš u kapljici
kiše što pada s tek izraslog lista.
U kristalnosti te kapi
na svježoj zelenoj boji.

Možda zrake sunca ili tamna boja oblaka,
možda se tamo nalazim ja
u trenutku koji nestaje.

U ispraznosti sive magle,
šumu jesenjeg vjetra,
u muklom udaranju valova o stijene ili pjesmi galebova.
Možda sam samo izgubljena duša u mnoštvu bezdušnih.

Što ako se ja nikada neću pronaći?
Kako ćeš ti onda uspjeti?

Kako ćeš ikada moći obratiti pažnju na detalje?
Jer, ja sigurno nisam nešto veliko.
Bar u to mogu biti prilično sigurna.

Potraži me u samoći tišine
koja ti neda mira noću,
neka ti ona bude smjernica za još veću
prazninu tamnih zidova - mene.




(komentari, 27.07.2011., srijeda, 22:10)


Marijana Kaurin

"All my life, my heart has yearned for a thing I cannot name."

Image and video hosting by TinyPic

"All these places had their moments.
With lovers and friends I still can recall.
Some are dead and some are living.
In my life I've loved them all."


Image and video hosting by TinyPic

"The beauty of her, under electric light tears my heart out every time."

Image and video hosting by TinyPic


"Little by little, you have to give it all in all your life."


Image and video hosting by TinyPic


"Walk on with hope in your heart and you'll never walk alone."


Image and video hosting by TinyPic


"If I get your smile, I don’t need flowers."


Image and video hosting by TinyPic


"I tako malo tebe uvijek bijaše dovoljno da ono jače zakuca."


Image and video hosting by TinyPic

"You are the silence in between what I thought and what I said."


Image and video hosting by TinyPic

"Their tiny hands, their tiny feet.. Such little hearts to miss a beat."

Image and video hosting by TinyPic


"And we followed the river and we followed the road, and we walked through this land, and we called it a home."

Image and video hosting by TinyPic

"Down the dark streets, the houses looked the same.
Getting darker now, faces look the same. And I walked round and round."


Image and video hosting by TinyPic

"Začešljaj pramen straha sa lica, skloni te umorne zavidne oči..
Da ne vidim očaj, da ne vidim ništa što neću da znam, ostavi trag."


Image and video hosting by TinyPic

"Ti si voljela moj Weltschmerz." ♥

Image and video hosting by TinyPic

"Oh when you look at me like that, my darling, what did you expect?!
I probably still adore you with your hands around my neck."


Image and video hosting by TinyPic

"Govoriš ni mnogo ni malo, sve onako slučajno.. Igra svjetla u tvojoj kosi, naizgled lijepa si."

Image and video hosting by TinyPic

“My real self wanders elsewhere, far away, wanders on and on invisibly and has nothing to do with my life.”
― Hermann Hesse, Siddhartha


Image and video hosting by TinyPic

"No language, just sound, that's all we need know to synchronise love to the beat of the show."

Image and video hosting by TinyPic

"Leave it to me as I find a way to be. Consider me a satellite forever orbiting..
I know all the rules but the rules did not know me. Guaranteed."


Image and video hosting by TinyPic

She had always wanted words, she loved them; grew up on them. Words gave her clarity, brought reason, shape.

Image and video hosting by TinyPic

"Hajde sjeti se dječaka koji maglu pije, da se skrije od sebe jer nema sa kim.
Ne zna kako da gleda u ponor i vatru i kako da sluša taj ogromni zvuk što se valja.
I nada je sve manja.
I sve je tajna. I opet sanja.
Sanja.."


Image and video hosting by TinyPic

"And there's a taste in my mouth,
as desperation takes hold."


Image and video hosting by TinyPic

"Find a way to where the sky
meets the Earth. It's alright and all wrong,
for me it begins at the end of the road.
We come and go."


Image and video hosting by TinyPic







Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se